Kultura
63410 prikaza

Ove scene seksa žešće su od 50 nijansi mračnije

Pedeset nijansi mračnije
Universal Pictures
Nevjerojatno eksplicitne scene seksa nekad su suvereno vladale kino-programima

Jedne davne večeri u svibnju 1973. godine je Peter Hall, tada ravnatelj britanskog narodnog kazališta, otišao pogledati Posljednji tango u Parizu. Kasnije je u svom dnevniku zabilježio da ga je dojmio taj tužni film i to analizom opasnosti nepromišljenog promiskuiteta. Filmskog i kazališnog redatelja, Halla je zapanjilo kako je talijanski redatelj Bernardo Bertolucci snimao scene seksa.

"Elegantne i prekrasno snimljene, postižu stilizaciju seksa zato što potiču emocije kod publike umjesto seksualnosti", prenosi britanski Independent Hallove bilješke.

Posljednji tango izazvao je brojne kontroverze tijekom prikazivanja, ali čak i četrdeset godina kasnije, jedan je od rijetkih filmova o seksu kojeg publika može ozbiljno shvatiti. Bertolucci se nije fokusirao na zloglasnu scenu s maslacem. Gledateljima je prikazao sredovječnog muškarca na rubu očaja i njegovu destruktivnu vezu s mladom Parižankom.

50 nijansi mračnije, novi film prema romanu EL James, nikako neće zavrijediti isto poštovanje. Kao i prošla adaptacija Jamesinog romana, film je gotovo ekstremno banalan. Slavi konzumerizam i gotovo jednako dugo prikazuje likove dok oblače dizajnersku odjeću, ali i dok je skidaju.

Filmofili će vidjeti golotinju, ali nikad neće promišljati o motivima likova. Christian Grey trebao bi biti čovjek emotivno oštećen odrastanjem uz majku narkomanku. Međutim, u filmu ne vidi se ta njegova emotivna strana. 50 nijansi je prema Posljednjem tangu ono što je Chippendales prema kazalištu Boljšoj.

Naravno, ponekad se može dogoditi da redatelj i glumci rade u uvjerenju da snimaju umjetnički film, ali producenti imaju potpuno drukčije shvaćanje svega. Bio je to slučaj s Caliguolom Tinta Brassa. Glumci su bili uvjereni da snimaju povijesni film o rimskom carstvu. Zbog toga su i mogli nagovoriti buduće oscarovce Petera O'Toola i Helen Mirren da se skinu pred kamerama. Novca je tijekom snimanja ponestalo i upleo se Bob Guccione, šef Penthousea. Film je postao znatno više orijentiran gotovo karnalnoj seksualnosti pod njegovim utjecajem i danas se smatra najskupljim pornografskim filmom svih vremena.

I s ove strane Atlantika snimali su se erotski filmovi. Legendarni Lars Von Trier snimao je Nimfomanijaka, ali i brojni drugi redatelji su pokušavali snimiti film o seksu koji nije prelazio u pornografiju. Rijetko su pronalazili uspjeha, a ponekad je moguće da su čak i ljudi iza kamere bili odgovorni za propast filmova o seksu. Lako je svaliti krivnju na starce iza kamere, a Jean-Claude Brisseau je čak i optužen za seksualno zlostavljanje glumica tijekom audicije za film. 

Seks najbolje funkcionira ako radnja filma nije fokusirana na seks. Kontekst, kao i uvijek, iznimno je bitan. Uzmimo za primjer film U carstvu čula japanskog redatelja Nagise Oshime. Film je jednako slavan po scenama seksa i grotesknom finalu kada žena ubije svog ljubavnika i odreže mu penis kao i po radnji filma. Smješten u Japan tridesetih godina prošlog stoljeća, u doba jačanja militarizma i društvenih pritisaka, seks može biti i pokazivanje individualnosti i iskaz političkog otpora. Film Intimnost Patricea Chereaua nije prikazivao samo nevjeru već i tugu, krivnju i osjećaj izdaje kakav Anastasia Steele i Christian Grey nikad neće osjećati.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.