Ovo su jezive vizije kojima se najavljivala apokalipsa

Ogromni skakavci u velikom roju okružuju oštre vrhove pitoresksnog pejzažnog prikaza planine. Ogromni morski kitovi i infernalne zvijeri preplavljuju olujno, uznemireno more. Mračno ponoćno nebo s kojeg na zemlju slijevaju ogromna zrna tuče i krvi. To je druga strana inače mnogo svjetlije i optimističnije visoke renesanse (talijanski cinquecento) u kojoj prevladavaju razni portreti, biblijski prikazi svetaca i Bogorodice (Michelangelo: Stvaranje Adama, freska u Sikstinskoj kapeli; Leonardo: Majka Božja s Djetetom, sv. Anom i janjetom, ulje na platnu) s tek ponekim apokaliptičnim prikazom bitke (Pieter Brueghel stariji: Trijumf smrti, ulje na platnu).  

I dok su u Italiji tada vladali dva genija  Leonardo da Vinci i Michelangelo Buonarroti, u Hrvatskoj djelovao posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u trenutku kada je ona doživljavala svoj pad - Julije Klović, a Nizozemskom dominirao Hieronymus Bosch, u tadašnjem Swabijskom slobodnom kraljevskom gradu Augsburgu, nastao je ilustrirani rukopis "Augsburška knjiga čudotvornih znakova" (The Augsburg Book of Miraculous Signs). 

Riječ je o knjizi koja na 169 stranica sadržava velike ilustracije izrađene u tehnici gvaš i akvarelu koje obuhvaćaju čudesne i često jezive nebeske fenomene, konstelacije, požare, poplave ali i razne druge katastrofe i događaje. Često inspiraciju crpe iz raznih opisa stvaranja svijeta i incidenata iz Starog zavjeta, antičke tradicije i srednjovjekovnih kronika pa do vizija iz Knjige koji su u knjizi posloženi kronološkim redoslijedom. 

Nedavno otkriven rukopis "Augsburške knjige čudotvornih znakova" sada je dostupan i u obliku faksimila koje su priredili njemački povjesničar umjetnosti i glavni kustos dvaju velikih muzeja u Brugesu Till-Holger Borchert i američki povjesničar umjetnosti i stručnjak za njemačku kasnu srednjovjekovnu i ranu modernu umjetnost Joshua P. Waterman. 

U jednom intervjuu  Borchert o knjizi kaže: "Sjećam se kako sam prilikom prvog susreta s ilustracijama bio sablažnjen vrlo smjelom kombinacijom jednostavnosti i ljepote koja se protezala  tim opisima raznih katastrofa iz raznih razdoblja." Svaki prikaz, sastavljen je od naslova i kratkog teksta. 

Tako je npr. 1009 - Goruća baklja, popraćena opisnim naslovom, ne ostavlja nikakvu sumnju kako ona likovni prikaz kako je "Godine gospodnje 1009. i sunce se zamračilo u trenutku krvavog mjeseca, kada je veliki potres zadesio zemlju i sa neba se gromoglasno spustila vatrena baklja veličine stuba ili tornja. Smrt je zavladala ostavivši više mrtvih i gladnih nego živih diljem Njemačke i Italije. "Ti nevjerojatno vividni prikazi onodobnog shvaćanja progresije katastrofa i raznih fantastičnih događaja od samog početka svijeta zasigurno su izazivali veliki osjećaj strahopoštovanja kod onodobnih čitatelja." o rukopisu piše Waterman. 

Prva polovica knjige posvećena je Starom zavjetu dok druga prati dugu povijest od antike do sredine 16. stoljeća da bi napose završila s parabolama iz Knjige otkrivenja- što svakako upućuje na potrebu imanja na umu "strukturne principe kršćanske interpretacije povijesti svijeta". 

Mnogo iluminacija nastalo je na folklorno-mitološkim korijenima. Pa tako ilustracija 1496 Tiberansko čudovište  prikazuje čudovište koje je prema predaji pronađeno nakon poplave 1496. godine na obali rijeke Tiber u Rimu. Taj prvi prikaz korištenja tog fenomena u propagandne i polemičke svrhe. 1523. godine, Martin Luther i njegov kolega Philipp Melanchthon objavili su pamflet u kojemu opisuju biće magarećeg izgleda poput ovog s ilustracije, kako bi opisali korupciju u Rimskoj Katoličkoj crkvi; naime, luteranci su generalno vjerovali kako je antikrist prisutan na zemlji i to upravo utjelovljen u liku Pape. 

Ispod ilustracije pod nazivom 1531 Lisabonski kit piše: "Godine 1531., 26. i 27. siječnja, krvavi i plameni znakovi viđeni su na noćnom nebu iznad Lisabona. 28. dana mjeseca siječnja, ogromna silueta kita viđena je na nebu. Ti događaji bili su popraćeni toliko snažnim potresima, da je 200 kuća sravnjenih sa zemljom, a više od 1000 ljudi je izgubilo je život." Lisabonski kit izvrsna je demonstracija kako su se priče putem raznih medija poput pisama i pamfleta širile diljem Europe, što Waterman opisuje kao "najranije oblike modernih informacijskih mreža" koje su se gradile po raznih trgovačkim rutama.

Pomalo jeziv prikaz, gotovo u maniri Nostradamusovih apokaliptičnih proročanstava, svakako je i 1506 Nebeska bića ispod koje piše: 

"Godine 1506., nekoliko noći vidio se na nebu komet koji je svoji rep uperio ravno u Španjolsku. Upravo u toj istoj godini veliki uzgoj voća u potpunosti je uništila najezda gusjenica i štakora. Isti fenomen dogodio se 6 i 9 godina kasnije, također u Španjolskoj, ali i u Italiji, no ovoga puta popraćen toliko snažnim potresom, da su mnoge građevine u Konstantinopolu u potpunosti pretvorene u ruine i grobnicu za mnoge ljude." 

Ilustracija All hail! jezivi je prikaz događaja iz "Godine Gospodnje 1552. kada se 17. svibnja na Nizozemski grad Dordrecht spustila toliko snažna oluja, da su stanovnici mislili kako se bliži sam Sudnji dan. Kišu su popratili i grumeni stijena, koji su na zemlji na koju su pali, ostavili zastrašujuć smrad. " Upravo su ilustracije vezane za vremenske katastrofe prvi su poznati opisi vremenskih nepogoda u germanskoj umjetnosti. 

Možda najbliža ilustracija sadašnjici, bila bi Doba tjeskobe u kojoj Borchert paralele sa sadašnjicom vidi u sličnim doživljajima i potrebom za generalizacijom. Pa kaže: "svaki ekstremni vremenski fenomen odjekuje kroz vijesti kao dokaz klimatskim promjenama kao što se svaki napad, pa ma kakav i gdje on bio, odmah povezuje s terorizmom". No više zabrinjava činjenica kako se "kroz promišljanje o prirodnim katastrofama tada i danas, pokazuje zanimljiv paradoks. 

Naime, nekadašnje tumačenje kako je ljudski grijeh izvor svih poplava, potresa, oluja i suša, potisnuto je objašnjenjima koja nam nude prirodne znanosti. No, upravo nas je to naše evoluiranje od mitsko-poetskog tumačenja fenomena [koje je čovječanstvo crpilo iz religija], kao i razvoj tehnologije i industrije, dovelo do punog kruga- globalnog zagrijavanja.