U britanskoj politici 1979. godinu obilježila su dva događaja. Premijerkom je postala Margaret Thatcher makar je deset godina prije izjavila da za njena života "niti jedna žena neće biti premijerka" niti želi voditi vladu jer je to "prezahtjevan" posao. Iste godine bivši vođa Liberalne stranke, Jeremy Thorpe, bio je na suđenju zbog urote za pokušaj ubojstva svog bivšeg homoseksualnog ljubavnika. Politički komentatori su podrugljivo komentirali da je Britanija "spremna da je vode pokvarene kuje, ali ne i pederčine".
Ove godine premijerno je prikazana trodijelna miniserija "A Very English Scandal", utemeljena na istoimenoj knjizi Johna Prestona o tzv. Thorpeovoj aferi.
Djelo koprodukcije BBC-a i Amazona, miniserija je okupila vrhunsku ekipu (uključujući Hugha Granta u prvoj televizijskoj ulozi u 25 godina), no razlikuje se od brojnih aktualnih drama o engleskoj povijesti. Namjerno sučeljava scene o političkoj borbi za prava useljenika s prijetnjama usmjerenim protiv otkrivanja detalja o analnoj penetraciji. Visoka kultura elite samo je krinka za poroke koji se kriju u svakoj klasi.
Kraljevskim Zakonom o sodomiji iz 1533. homoseksualni činovi su bili kažnjivi pogubljenjem. Iako je viktorijanska Britanija prekinula smrtnu kaznu, lord Byron morao je napustiti zemlju, a Oscar Wilde je utamničen. Nakon Drugog svjetskog rata homoseksualci su dodatno smatrani sigurnosnim rizikom zbog mogućnosti ucjene. Jedna od žrtava bio je i Alan Turing, koji je kemijski kastriran 1952. i ubio se dvije godine kasnije.
Otkrivanje homoseksualnosti među političarima smatrano je poljupcem smrti. Pedesetih su zbog takvih optužbi dokrajčene karijere mlade laburističke zvijezde Billa Fielda (1953), konzervativnog člana Doma lordova Montagua od Beaulieua (1954) te člana konzervativne vlade Iana Harveya (1958). Harveyev slučaj je posebno ironičan jer je uhvaćen tijrkom spolnog čina s članom garde u grmlju u parku makar je bio član parlamentarnog odbora koji je preporučio drakonske kazne za "aktivne" homoseksualce u vojnim snagama.
Jeremy Thorpe rođen je 1929. u obitelji koja je dala više generacija konzervativnih zastupnika. Ambicioznih planova i progresivnih pogleda, pridružio su Liberalnoj stranci.
Ona je u prethodnom stoljeću bila jedna od dvije glavne stranke (i prva stranka Churchilla), no doživjela je težak politički poraz nakon Prvog svjetskog rata. Počela je ponovno jačati pedesetih godina kao pragmatična opozicija, za razliku od sumnjivog socijalizma Laburista. Liberali su postali prva stranka koja je zagovarala britansko članstvo u Europskoj uniji i progresivne mjere usmjerene na mlade glasače.
Thorpe je brzo napredovao zahvaljujući karizmi, odlučnosti i marljivosti. Iako njegovi stavovi nisu bili popularni, njegova marljivost i dovitljivost riječima jest. Javno se zalagao za zaštitu ljudskih prava, napadao je aparthejdski režim u Južnoj Africi i šovinističke stavove prema useljenicima. Proslavio se sloganom "Glas za Liberale glas je za slobodu". Postao je 1966. vođa stranke s tek 37 godina, a prozvan je "Bomber Thorpe" zbog zagovaranja vojnih intervencija UN-a.
Početkom šezdesetih Thorpe je bio očaran mladim stajskim radnikom Normanom Josiffeom (kasnije Scott). Jossiffeova topla ličnost privlačila je simpatije drugih, no imao je izrazitih emocionalnih problema. Nije završio školu, lagao je o svojem životu, a stalno je ulazio u sukobe. Kad se kasnije, nakon puštanja iz psihijatrijske brige, Josiffe našao na ulici, posjetio je Thorpea u njegovu uredu tražeći pomoć. Iste večeri imali su spolni odnos u kući Thorpeove majke.
Njihova veza nije potrajala. Thorpeovi istražitelji otkrili su da je Norman lagao o svojoj prošlosti, uključujući tragičnu smrt njegova oca, koji je bio živ i zdrav. Dok je Thorpe preferirao kratke seksualne veze, Josiffe nije mogao podnijeti svoju ograničenu ulogu. Čak je razmatrao da ubije sebe i Thorpea. Uslijedilo je desetljeće pakla za Thorpea.
Josiffe je Thorpeovoj majci poslao dugo pismo o navodnoj petogodišnjoj vezi te ga je optužio "da je u njemu pobudio poroke koji leže u svakom čovjeku". Thorpeov stranački kolega Peter Bessell počeo je plaćati tjedne iznose Josiffeu. U to vrijeme (1967.) dekriminalizirani su homoseksualni činovi, a iduće se godine Thorpe zaručio iz političkih razloga.
Ovime je narasla i opasnost jer Norman (od sada Scott) nije više skrivao svoju orijentaciju, pa je Thorpe Bessellu rekao da "ga se moraju riješiti" uz dodatak: "Nije to ništa gore od usmrćivanja bolesnog psa".
Rasprave o ubojstvu nastavile su se 1969., no okončale su ih vijesti o Scottovu vjenčanju. Slučajno je začeo dijete prilikom seksualnog eksperimentiranja s poznanicom Sue Myers. Njegov punac je na vjenčanoj proslavi otvoreno napao "užasnog homoseksualca". Brak emocionalno nestabilnog Normana i rastrošne Sue propao je 1970. godine, za što je također okrivio Thorpea.
U isto vrijeme Thorpe je bio pod velikim pritiskom. Suprotno očekivanjima, na izborima su ojačale desne struje i Konzervativci su oteli brojne glasače Liberalima. Neuspjela i ekstravagantna izborna kampanja dovela je stranku pred bankrot, no Thorpea je spasila smrt njegove supruge Caroline u prometnoj nesreći.
Thorpeove protivnike počeo je kontaktirati osvetoljubivi Scott. Koristeći svoj utjecaj, Thorpe je uz velike muke uspio spriječiti uspjeh parlamentarne istrage. Bijesni Scott počeo je tražiti novinare zainteresirane za njegovu priču, no usprkos interesu nedostajali su mu dokazi o vezi.
Thorpe se u međuvremenu vjenčao s Marion, groficom od Harewooda, a na izborima 1974. Liberali su dobili gotovo 20 posto glasova. Nagađalo se da će Liberali ući u vladu, no do toga nije došlo dijelom i zbog glasina o Thorpeovim sklonostima. Gotovo svi mediji tad su znali za vezu Thorpea i Scotta, no čekali su na pojavu dokaza bojeći se tužbi za klevetu.
Bivši premijer Wilson unajmio je privatne istražitelje da otkriju ucjenjuju li Thorpea Južnoafrikanci nakon što se Scott 1971. susreo s novinarom koji je istovremeno bio agent južnoafričke obavještajne agencije BOSS.
Kad su u ruke uredništva Sunday Mirrora dospjeli dokazi (pisama i fotografije) o vezi, Thorpea je spasilo samo njegovo prijateljstvo s novinarima. Obnovio je planove da eliminira Scotta, za što je zadužio svojeg vjenčanoga kuma Holmesa. Holmes je preko poznanika za ubojstvo unajmio Andrewa Newtona, bivšeg pilota, koji je među prijateljima bio poznat kao blesan. Newton se približio Scottu i zadobio njegovo povjerenje, namamivši ga u automobil.
No Scott je poveo svog novog psa Rinku, što je uznemirilo Newtona, koji se bojao pasa. Kad je Newton pokušao ubiti Scotta pored napuštenog dijela ceste, ustrijelio je prvo psa, no potom je pištolj (antikni Mauser iz 1910.) zakazao i Newton je pobjegao. Ubrzo je uhićen, no tajio je od policije da se radilo o pokušaju ubojstva, tvrdeći umjesto toga da se radilo o zastrašivanju. Osuđen je na dvije godine zatvora.
Godina 1976. bila je noćna mora za Thorpea. Počela je sudskim svjedočanstvom Scotta (u nevezanoj optužbi za mirovinsku prijevaru) u kojemu je opisao dugogodišnju vezu s Thorpeom. Potom je otkriveno da je 20.000 funti doniranih stranci nestalo u isto vrijeme kad je postalo poznato da je Scottov psihijatar Holmesu prodao dosje s ljubavnim pismima i fotografijama veze. Thorpe je istodobno u novinama napao "laži Normana Scotta" ocrtavši ga kao mentalno nestabilnu osobu sumnjiva morala.
Sredinom godine Bessell je prestao štititi Thorpea i priznao da je lagao da ga zaštiti. Nakon objave u novinama dva ljubavna pisma u kojima Thorpe zove Scotta "zečićem", nadimkom koji mu je dao zbog njegove preplašenost prije prve analne penetracije, afera je postala predmet javne sprdnje i bijesa. Thorpe je podnio ostavku na mjesto vođe stranke.
Krajem 1977. novinama su kružili dokazi o uroti za ubojstvo Scotta i pokrenuta je policijska istraga. Marginaliziran od vlastite stranke, izgubio je svoje zastupničko mjesto na izborima 1979. Na šestotjednom suđenju iste godine Thorpe i urotnici su oslobođeni temeljem blaćenja svjedoka i besramne pristranosti suca. Ishod suđenja iznenadio je javnost, no Scott se uspio osvetiti jer je suđenje bilo otvoreno za javnost, i to svim svojim sočnim detaljima. Thorpe je bio trajno prezren od javnosti kao nemoralni licemjer.
Kad je 1982. imenovan u Amnesty International, morao se povući zbog prosvjeda svojih podređenih i nestao je iz javnog života zbog Parkinsonove bolesti. U memoarima objavljenim 1999. branio je svoju šutnju na suđenju, a u intervjuu 2008. izjavio je da bi mu javnost bila naklonjenija "da se cijela afera dogodila danas. […]
Tad je sve to vrijeđalo njihove vrijednosti". Bessell i Holmes nastavili su se braniti tvrdeći da većinu vremena nisu ozbiljno vjerovali da Thorpe stvarno želi likvidirati Scotta nego samo zastrašiti ga. Scott je i danas živ, no bijesan je što su ga u miniseriji portretirali kao plahoga gubitnika.
Iako je većina aktera umrla, nevjerojatno da je afera aktualna i ovih dana. Naime, policija je ponovno otvorila istragu 2015. nakon što se pojavilo svjedočanstvo Dennisa Meighana, navodno prve osobe kontaktirane za ubojstvo. Istraga je zatvorena 2017. jer je policija zaključila da je Newton umro.
Britanski novinari su jednostavnim pretraživanjem interneta otkrili da je Newton ne samo živ nego da je postao član engleske fetiš scene pod novim pomodnijim imenom - Hann Redwin. Policija je prije mjesec dana odbila ponovno otvoriti istragu usprkos brojnim kritikama.
U biografiji objavljenoj nakon Thorpeove smrti, autor Michael Bloch opisao ga je kao političara koji je bio uvjeren da su pravila za "male ljude", a veliki ljudi poput njega mogu kršiti norme i zakone. Povijest je pokazala da ni moćni ne mogu potpuno izbjeći posljedice.