Mračan i duhovit, fantastičan i gotovo naturalistički, brutalan i okrutan te istovremeno duhovit, ciničan i idealističan istovremeno, roman “On” pleše na rubu odličnog trilera, neke vrste postmagičnog realizma i gorke komedije. Čini se, kako bi neki rekli, da je to jedna velika “mešanica pred golom od Vardarot”, ali nije, svi ti elementi dobro su izbalansirani, ma koliko suprotni bili, ne smetaju jedan drugome, dapače, nadopunjuju se i nadograđuju, ne dopuštajući niti jednom da nadvlada, ali niti da omete priču. Roman počinje kao klasičan krimić engleskog tipa u kojem se ubojstvo događa na početku, ali već i u tom dijelu upozorava da tu neće biti riječ o uobičajenom “tko je ubojica” krimiću, jer nas Jess paralelno uvodi u atmosferu bajke. Ti elementi - bajkovitost i tvrdokuhani noir krimić - izmjenjivat će se tijekom cijeloga romana. Kao što će se izmjenjivati periodi u kojima se radnja događa - 70-ih kad siroče i sitni kriminalac Mahoney, neodoljivi šarmer i sitni kriminalac, dolazi u bogu iza nogu irski gradić kako bi otkrio što se dogodilo s njegovom majkom za koju cijeli život nije znao ni tko je ni je li živa.
Njegova potraga za majkom, točnije za ubojicom svoje majke, osnovna je radnja romana, ali Jess iz 70-ih vješto skače u 50-e objašnjavajući tko je ona bila i zašto joj je sudbina namijenila da završi slomljene lubanje u šumi, u neoznačenom grobu. Ustvari, ubojica nesretne Orle jest gotovo cijeli taj gradić, točno, samo je jedna osoba zadala kobni udarac, ali cijeli je grad odlučio ne vidjeti, ne čuti ili, još gore, usmjeravati tu ruku da zada fatalni udarac. Uz poneke iznimke, također odbačene na rub grada, odnosno društva, ili dovoljno bizarne da se njihovo čudaštvo radi društvenog statusa ili novca nekako trpi. Da, priča je to o drugima i drugačijima i o gradiću, sredini koja ne podnosi druge i drugačije, pogotovo ako su njihovi. Postoji li ustvari neka sredina koja nije takva? Teško, gradić Mulderrig kao da nosi dušu svakog mjestašca na svijetu.
U potrazi za ubojicom uključuju se fantastični likovi, ostarjela glumačka zvijezda, lokalni pustinjak, zaljubljena domaćica... Ali i gomiletina mrtvih s kojima Mahoney razgovara iako mu ne mogu mnogo pomoći, oni su većinu stvari zaboravili ili jednostavno ne mogu dobro povezati uzrok i posljedicu. Nije im to važno. Pa uostalom mrtvi su. Kao što sam rekao, uz klasični noir krimić, Jess nas na početku romana odmah uvodi i na područje bajke i irskog folklora, i to obećanje na početku romana ne iznevjerava. Da, Mahoney priča s mrtvima, nije ni jedini, pojavljuje se čudesan izvor usred dnevnog boravka u župnom dvoru, a knjige razbacane po sobi ostarjele glumačke zvijezde same govore i pretkazuju. Miješanje svih tih elemenata krimića, bajke, narodnog folklora, fantastike i okrutnog realiteta roman obogaćuje, a ujedno ne smeta osnovnoj priči. Da, možda na koji trenutak to nije dovoljno izbrušeno, možda se pokoje poglavlje moglo bolje odraditi, napisati neko dodatno ili izbaciti pokoju bizarnost, ali malo tko će to primijetiti. Jednostavno paše jedno s drugim, kao što se prelijepo nadopunjuju gotovo lirični opisi s gorko ciničnim uličnim rječnikom. Iznimno zabavan roman kojeg nije teško čitati na bezbroj razina, iako, doduše, ne treba mnogo time razbijati glavu, dovoljno je prepustiti se.
