Mislim da je bolje i zabavnije baviti se kolekcionarstvom umjetničkih djela, nego imati tri ista automobila u garaži, kaže odvjetnik Marko Kallay, veliki ljubitelj stripova i bivši mačevalac, a danas predsjednik Hrvatskog mačevalačkog saveza, koji se prošlog tjedna predstavio u Modernoj galeriji i kao strastveni kolekcionar.
U Kallayevoj reprezentativnoj kolekciju ističu se antologijska slika Ljube Babića "Crna zastava", zatim kapitalci, poput "Svadbe" Juraja Plančića, "Crna linija" Josipa Vanište, "Pralje" Omera Mujadžića "Pralje" i "H.D.TV TRI V" Julija Knifera, ali i sve značajniji radovi avangardnih, postavangardnih i konceptualnih umjetnika.
Zanimljivo je da se na izložbi pojavilo i senzacionalno otkriće - izložen je novi Račić! Riječ je o "Portretu slijepca", kojega su i Moderna galerija i Igor Zidić, jedan od najvećih autoriteta za hrvatsku modernu, kaže Kallay, pripisali tom umjetniku. "Ta Babićeva slika iz 1916. promijenila je nekoliko vlasnika dok nije došla do mene", kaže Kallay. "Prvo je bila kod Julija Benešića, zatim Natka Katičića, a u moju kolekciju je došla od Josipa Vanište nakon što je on odlučio da je udomi na drugome mjestu.
Namjerno koristim riječ udomljavanje jer je on to tako definirao. Slika je već bila izlagana, primjerice, na izložbi ‘Ekspresionizam u Hrvatskoj’, jer je Vaništa smatrao da se kulturna baština mora prezentirati u javnosti. S time se u potpunosti slažem", rekao je Kallay. Objašnjava nam da s jedne strane sakuplja djela hrvatske moderne i postmoderne, a s druge strane radove avangardnih i postavangardnih umjetnika iz Hrvatske, regije i bivših istočnih zemalja.
"Tako je koncipirana i ova izložba", kaže Kallay, pojašnjavajući da su htjeli pokazati dvije linije razvoja umjetnosti, koje su različite, ali se istodobno prožimaju. Izloženo je više od 100 djela 75 autora, među kojima se, osim spomenutih, ističu djela Vilka Gecana, Otona Glihe, Ignjata Joba, Emanuela Vidovića, Roberta Auera, Antuna Motike i Ede Murtića, zatim djela članova grupa EXAT-51 i Gorgona, te radovi Vlade Marteka, Mladena Stilinovića i Borisa Demura iz zagrebačke Grupe šestorice, potom Gorana Trbuljaka, Tomislava Gotovca... Izloženo je i nekoliko instalacija i skulptura, a poseban doživljaj pružaju "Svjetlosni oblici" Vojina Bakića, jedna od prvih skulptura u Kallayevoj kolekciji, koja mu je iznimno draga.
Marko Kallay se kolekcionarstvom ozbiljno bavi već više od 20 godina. Prvo je kao dječak strastveno sakupljao sličice nogometaša i Štrumpfova, onda plakate i knjige, a kad je financijski stasao, počeo je skupljati slike. Prvu sliku kupio je još kao odvjetnički vježbenik, kad nije imao puno novca.
"To je bila Krušlinova ‘Zima’, koju sam danima gledao u izlogu antikvarijata u Gajevoj ulici. Jako mi se dopala, a kako je cijena bila dostupna, odlučio sam je kupiti", ispričao nam je Kallay. Rođen je u Zagrebu u obitelji akademika Nikole Kallaya, koji je radni vijek proveo kao sveučilišni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Podrijetlo vuče od ugledne vlastelinske obitelji Kallay koja je u sjeveroistočnoj Mađarskoj imala brojne posjede.
Premda su budućeg kolekcionara zanimali stara Grčka i Rim, diplomirao je na Pravnom fakultetu, što mu je kasnije, kao odvjetniku, omogućilo kupovanje slika. "Moj hobi je vrlo skup sport, ali mi omogućuje da se maknem od problema kojima se bavim u svojoj profesiji", kaže.
Svoju kolekciju je pročišćavao, primjerice, neke je umjetnine prodao, a neke zamijenio drugim radovima. "Naravno, to nije poput kupnje u samoposluživanju da uzmete s police dva Gecana i jednog Trepšea formata 130x180. To je stjecaj okolnosti, sreće i malo hrabrosti da odvojite novac za umjetninu za koju konkurenti možda ne bi toliko odvojili. Ja sam u nekoliko navrata bio spreman ponuditi malo više od konkurencije bez previše natezanja, što je onda rezultiralo ovom pročišćenom kolekcijom.
Nisam uvijek bio lovački raspoložen, ali kad sam procijenio da je riječ o izvanrednom djelu koje bi se uklapalo u moju kolekciju, nisam previše pregovarao oko cijene", pojasnio je Marko Kallay dodajući kako je potrebno stalno odašiljati signale i komunicirati s ljudima uključenima u događanja na tržištu jer se tako dolazi do informacija o slikama.
Tvrdi da je kod nabavljanja slike jako bitno osobno zalaganje, ali i znanje te iskustvo da možete procijeniti što bi bilo oportuno kupiti. Na pitanje tko su mu favoriti, odgovorio je da mu je teško odgovoriti na to pitanje, no ipak je istaknuo Emanuela Vidovića i njegovu predivnu sliku "Stara crkva u Chioggi", svojevrsni diptih u secesijskom ramu, koju je kupio na svojoj prvoj aukciji u Stuttgardtu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
