"Ni aukcijska kuća nije znala što ima u rukama tako da je procijenjena vrijednost slike bila izuzetno niska – oko 1800 eura. Na aukciji je bilo još pet, šest drugih ponuđača, ali ja sam znao vrijednost slike i odlučio sam je kupiti bez obzira na cijenu. I prije toga sam tražio Vidovića, ali očito je providnost odlučila da to bude baš ovaj Vidović", kaže Kallay. Voli i Antuna Motiku i njegov rad "Bez naziva (Mrtva priroda)", koji nije tipičan za njegov opus.
"Motika je na toj slici apsolutno avangardan i zato stoji na ulazu u konceptualni dio. To mi je jedna od najdražih slika jer sublimira ono što kolekcija podrazumijeva – i avangardu, i postavangardu, i modernizam, i postmodernizam. Naveo je još vrlo dojmljiv "Djevojački akt" Milivoja Uzelca, od kojeg se umjetnik jako teško odvojio, zatim Varlayev akvarel "Novi Vinodoloski", Plančićevu "Svadbu", koja godinama nije bila u Hrvatskoj, a posebno je zadovoljan što je uspio nabaviti rad Ljube Ivančića "Akt na crvenom" iz 1980. godine. Zanimalo nas je da li mu je neka slika, koju je jako želio, pobjegla?
"Da, nekoliko umjetničkih djela ugrabljeno mi je ispred nosa i ovom prilikom čestitam konkurenciji. Ali neću vam otkriti o kojim je djelima riječ jer bih time odao svoje skrivene namjere. Također sam u nekoliko navrata bezrazložno i bedasto prodao neke slike, primjerice, Auera sam dvaput kupio, drugi put po većoj cijeni, jer sam htio da ostane u kolekciji", rekao je Kallay.
U lijevom krilu Moderne galerije, gdje su izložena neka od najvažnijih imena avangardnih i neoavangardnih hrvatskih te mađarskih, čeških, poljskih i slovačkih umjetnika, Kallay se posebno osvrće na Maurovićeve table. Kaže da je odrastao na stripu koji je oduvijek volio. Gutao je Kapetana Marka, Alana Forda, Taličnog Toma, Asterixa i Princa Valijanta, a kad mu se pružila prilika da kupi originalne Maurovićeve ploče, kaže, ni sekunde se nije premišljao.
Zatim pokazuje na snažan rad "Srp i čekić" mađarskog multimedijalnog umjetnika Sándora Pinczehelyia, koji je dovodio, kako kaže, do apsurda simbole socijalizma – srp, čekić i petokraku zvijezdu. Plijeni pogled i rad "Consumer Art" jedne od najzanimljivijh poljskih umjetnica Natalie LL (Lach-Lachowicz), sastavljen od 20 crno-bijelih fotografija na kojima se gola umjetnica bavi seksualnošću lascivno se poigravajući bananom.
"Na tim radovima je vidljivo kako su umjetnici iz bivšeg Istočnog bloka radikalnije, direktnije i provokativnije reagirali na komunizam nego hrvatski umjetnici", kaže kolekcionar dodavši kako je to logično jer su u tim zemljama režimi bili represivniji nego u bivšoj Jugoslaviji, u što se i sam uvjerio kad je kao mačevalac bio na juniorskoj Mačevalačkoj balkanijadi u Rumunjskoj, tri mjeseca prije revolucije. "Tamo sam osjetio frapantni manjak slobode", kaže.
"Grupa Gorgona također je bila antirežimski pokret, no ona je svoj rad uzdigla na višu filozofsku razinu što joj je omogućilo da svoj antidržavni stav izraze na manje radikalan način. S druge strane, u radovima hrvatskih umjetnika iz tog razdoblja, poput Bućana, vidi se korespondiranje sa svijetom", rekao je Kallay. Premda Kallay priznaje da je bio osrednji mačevalac, što po njemu znači da nije bio među prvih sto na svijetu, kao trener, a sad i sportski dužnosnik, pokušava stvoriti za svoje sportaše najbolje uvjete.
"Kao i u umjetnosti, u svemu volim postaviti visoke kriterije. Mislim da nije dobro za naše društvo da u sportu očekujemo olimpijske medalje, a u umjetnosti, znanosti i školstva primjenjujemo lokalne kriterije. U svemu trebamo težiti svjetskim rezultatima i onda ćemo ostvariti uspjeh", poručuje Kallay.
Kaže da su radovi iz razdoblja hrvatske moderne bili znatno skuplji nego djela konceptualnih umjetnika, koja su bila podcijenjena i zato puno jeftinija. "Danas je situacija drukčija: cijene radova konceptualnih umjetnika, koji su stvarali aktualnu i angažiranu umjetnost, rastu u svijetu i kod nas, tako da mi je drago da sam počeo skupljati umjetnine kad je bilo moguće nabaviti vrhunska djela po povoljnijim cijenama", kaže Kallay.
Na pitanje kako funkcionira tržište umjetnina u Hrvatskoj, ističe da bi trebalo biti uređenije. "Država bi trebala poreznom politikom i drugim propisima omogućiti stvaranje javnog i otvorenog tržišta na kojemu bi kolekcionari imali veću pravnu sigurnost", zaključio je Kallay, poručivši kako bi volio kad bi ljudi nakon ove izložbe prepoznali kolekcioniranje kao dobru investiciju, ali i kao mogućnost da izraze svoju kreativnost.
