Dr. sc. Erik Brezovec docent je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i sociološki teoretičar koji se bavi odnosom društva i tehnologije te sociologijom znanja, a od ove sezone novi je komentator u HRT-ovoj emisiji “Peti dan”.
U svom radu bavite se odnosom društva i tehnologije. Što biste izdvojili kao glavne prednosti koje tehnološki napredak donosi suvremenom društvu?
U najširem smislu, tehnologija suvremenom društvu prije svega donosi uštedu vremena, rada i energije. To su glavni benefiti tehnologije. Od najranijih razdoblja ljudske povijesti ljudi su tehnologijom nastojali olakšati svakodnevni život, povećati učinkovitost i brže proizvoditi dobra i usluge. Učili su kontrolirati prirodu koja je oduvijek neprijateljska spram ljudske umnosti. Nema života s prirodom za čovjeka bez kontrole te iste prirode. Zbog toga smo (ovisi kako se uzme) prokleti i/ili blagoslovljeni umom. No po pitanju tehnologije se otvara još jedno važno sociološko pitanje: ako tehnologijom štedimo vrijeme i rad u suvremenom društvu, u što zapravo usmjeravamo te uštede? Problem, dakle, nije samo u tome što tehnologija može učiniti za društvo, nego i u tome kako društvo oblikuje i koristi tehnologiju. Tehnološki razvoj nije odvojen od društvenih okolnosti. Primjerice, električni automobili postojali su još krajem 19. stoljeća, ali tada nisu zaživjeli jer društvena okolina za njih nije bila povoljna. Zato tehnologiju ne treba promatrati samo kao neutralan alat, nego kao društveni konstrukt koji istodobno oblikuje i daljnji razvoj društva.
Postoje li tu i neke negativne posljedice?
Nije analitički korisno gledati negativne posljedice tehnologije. Po meni, ne postoje negativne posljedice tehnologije, već društvene posljedice upotrebe (kakva god ona bila) neke tehnologije. Nuklearna tehnologija može biti izvor nevjerojatnog stvaranja, ali i destrukcije. Dakle, nije stvar u tehnologiji već u društvu i ljudima. Umjesto da nuklearna tehnologija nikne iz potrebe za napretkom, proizašla je iz ratnih potreba. U raspravama danas, posebice po pitanju umjetne inteligencije često padamo u tu zamku tehnološkog determinizma - gdje tehnologiji pridajemo moć promjene društva. Time smo pasivizirali određene sfere društva. Uzmimo za primjer pitanje generativne umjetne inteligencije u obrazovanju. Je li ona negativna zato što je omogućila "varanje" ili je pozitivna zato što je razotkrila strukturalne probleme u sustavima obrazovanja koji su oduvijek postojali, samo su sada postali vidljivi. Čim prije prestanemo kriviti tehnologiju za naše probleme, tim ćemo prije shvatiti da tu istu tehnologiju možda možemo koristiti na neke funkcionalnije načine i po nas i po društvo. No to je danas lakše reći nego učiniti, jer se tehnološki razvoj u velikoj mjeri odvija unutar logike kapitala, u kojoj i naša pažnja postaje roba kojom se trguje.
Svjedočimo i sve većem napretku umjetne inteligencije. Kako, prema Vašem mišljenju, ona utječe na kulturu i umjetnost?
Kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, čini mi se da se javne rasprave prečesto svode na pitanje hoće li ona zamijeniti čovjeka, a premalo na pitanje kako će se koristiti u procesima društvene kontrole, akumulacije kapitala ili čak vođenja ratova. I ovdje vrijedi isto pravilo: problem nije tehnologija sama po sebi, nego društveni interesi koji upravljaju njezinim razvojem i uporabom. Što se tiče kulture i umjetnosti, generativna umjetna inteligencija već sada snažno utječe na način proizvodnje i cirkulacije sadržaja. No pritom često zaboravljamo da je riječ o sustavima koji prije svega funkcioniraju na temelju iznimno napredne predikcije, a ne na temelju svijesti, iskustva ili stvarne kreativnosti. Ljudi tu tehnologiju lako antropomorfiziraju jer nam je tako jednostavnije razumjeti što ona radi. Međutim, ona ne stvara iz egzistencijalnog iskustva, unutarnjeg konflikta, povijesne svijesti ili autentične refleksije, što su i dalje ključne dimenzije ozbiljne umjetnosti i kulture. Zato mislim da umjetna inteligencija može ubrzati i pojeftiniti proizvodnju sadržaja, ali ne može zamijeniti dubinu promišljanja na kojoj počivaju novinarstvo, umjetnost i znanost. Tko se oslanja isključivo na generički sadržaj, teško će dugoročno opstati. S druge strane, teško će moći konkurirati i oni koji ne razviju vještine korištenja generativne umjetne inteligencije u kreativnim procesima, jer ti alati jednostavno ubrzavaju rad. Stoga AI pismenost doista postaje jedna od ključnih vještina suvremenih društvenih i humanističkih profesija.
