Psihopatski genij kojem je smrt bila izvor ekstaze

Ako vjerujete u ponovno rođenje, teza da je Yukio Mishima reinkarnirani Gabriele D’Annunzio donekle bi bila razumna, samo je ruši to što se Mishima rodio dok je D’Annunzio još bio živ, 1925. godine, četiri godine nakon Gabrieleova bijega iz Rijeke i 13 godina prije njegove smrti u izolaciji vile na jezeru Garda. Ali ako već nije biološka reinkarnacija, Mishima je svakako podjednako intelektualni i antiintelektualni azijski dvojnik talijanskog art-radikala. Obojica su bili pisci i umjetnici zaljubljeni u ljepotu, ali i fanatični nacionalisti i militaristi kojima je smrt bila izvor ekstaze; proslavili su se kao izvanredno elokventni perfekcionisti pisane i izgovorene riječi, ali i nemirni megalomani kojima su pero i pisaći stroj s godinama postajali sve ubojitije političko oružje. Posebno skloni onome što su u D’Annunzijevo vrijeme nazivali doktrinama volje i akcije, ekstremnim političkim opcijama koje su se služile nasiljem za ostvarenje ciljeva, pri čemu je jedna od njih - ona nacionalistička, koja će postati fašistička - nasilje pretvorila u fetiš, koliko i ishodišni “stranački” program. Imao je D’Annunzio u rijeci svog Harukichija Shimoija, japanskog pjesnika i pisca koji je završio u Italiji kao student Danteovih djela, zatim ostao predavati japanski jezik na sveučilištu u Napulju; borio se kao Talijan u Prvom svjetskom ratu, postao Ardit pa onda 1919. završio i u Rijeci kao D’Annunzijeva veza s Mussolinijem. Bio je veliki promotor fašizma, koji je tumačio kao talijansku verziju uskrsnuća bušida, “puta ratnika”, kodeksa i filozofije samurajske časti ubijanja i umiranja.