Ivo Balenović je po zanimanju ginekolog, ali ga najšira javnost bolje pamti kao (romano)pisca i scenarista najpotresnijeg domaćeg “medicinskog trilera”, Zlatnim arenama na pulskom festivalu nagrađivanog “Ljudoždera vegetarijanca” u režiji Branka Schmidta. A najšira javnost upoznala ga je pod pseudonimom Alen Bović kad je 2006. objavio naturalistički kratki roman “Metastaze”, po čijem je predlošku Schmidt režirao istoimeni film.
Balenovića se, međutim, pamti i po sudskom procesu koji se protiv njega vodi, vezanog uz jedan nesretan porođaj u zagrebačkoj bolnici. Taj je događaj obilježio Balenovićev život. Zato razgovor oblikujemo, najprije, štrebersko biografski, od prvih profesionalnih koraka do suvremenosti svih njegovih vokacija i životnih preokupacija.
Rođen 1969. u Zagrebu, dečko iz kojeg kvarta? Kad gledamo prizore iz filma “Metastaze”, rađenog prema vašem proznom predlošku i scenariju, uvjereni smo da ste “bili ondje”, autentično je sasvim. Također, replike tog filma opće su mjesto suvremenih zagrebačkih tinejdžera, motivi pop kulture...
Rođen u Zagrebu, odrastao u Maksimiru, oko Kvatrića. Roman je rađen prema stvarnim likovima i zato je autentičan, malo toga je izmišljeno. Pored nekih od njih sam odrastao, s nekima se družio, a neke znam po pričama. Ali takvi stavovi i razmišljanja nisu ograničeni samo na kvartovsku ekipu. One najekstremnije stavove čuo sam od ljudi iz puno viših društvenih slojeva. Samo što ih moji junaci govore javno.
Zatim: matematička gimnazija pa studij medicine. Zašto medicina? Iz današnje perspektive vaših poslova, medicina se gotovo nameće kao “slučajan odabir”? Ili?
To se često pitam i nemam odgovor.
I još malo biografije. Vjeronauk ste (bio je samo župni tad) pohađali, kažete, i stoga što je u vrijeme 1980-ih, u socijalizmu, to značilo “neku razliku od sistema”? Imate li dojam da iskustvo takvog nauka čovjeka prati: i u čemu točno? Koliko vam je to pomoglo/odmoglo da se (scenaristički) upustite u osjetljive i ozbiljne teme pedofilije, (homo)seksu alnosti u Crkvi u novom filmu “Agape” režisera Branka Schmidta? Koja je ideja tog filma?
Vjeronauk sam pohađao jer je u mojoj obitelji to bilo normalna stvar, kao što ga i moja djeca danas pohađaju. Na njima je da odluče hoće li, kako i koliko prakticirati vjeru. Vjera je osobna stvar pojedinca. O tome se jasno govori u ‘Propovijedi na gori’, koja je temelj kršćanstva. No i vjera je podložna promjenama, kao i sve u životu. U vrijeme socijalizma to je značilo neku razliku od sistema i svjetonazor. Danas je to kod mnogih stvar pomodarstva. A u filmu ‘Agape’ nije riječ o pedofiliji nego o optužbi za pedofiliju i izopćenju iz društva tek na temelju sumnje. Film zadire u psihosocijalni razvoj pojedinca, pokazuje njegovu interakciju s grupom i njegovu borbu sa samim sobom. Govori se o etiketiranju onoga koji se ne uklapa u kalupe, no glavna ideja je bila prikazati čistu ljubav. Onu bez ikakvih kalkulacija.
Scenarija iz vaše kuhinje ne manjka. Gotov je, primjerice, predložak/scenarij za nastavak filma “ZG80” redatelja Igora Šeregija iz 2016. Sad će to biti “ZG90”, gdje se tematizira to teško ratno vrijeme, takvo i u domaćoj “prijestolnici”. Ponovno se radi o navijačkoj skupini, isti su likovi? Što je fokus priče?
Imam puno napisanog, ali i materijala na kojima radim. Scenarij za nastavak filma ‘ZG80’ Robert Cukina i ja napisali smo u suradnji s ekipom iz istoimene navijačke skupine. Priča je puno šira jer prikazujemo društveno-političku situaciju u Zagrebu pred rat, uoči nikad odigrane utakmice Dinamo Zvezda. Osim poznatih likova navijača potrudili smo se portretirati i policajce iz tog vremena. Od onih običnih, malih ljudi koje je sve to zateklo i ne znaju se snaći, do njihovih naredbodavaca u samom vrhu policije. Ali prikazujemo i političare koji svime upravljaju iako su jednom nogom još u komunističkoj partiji a drugom već u HDZ-u. Imam napisan scenarij radnog naslova ‘F33’, koji sam ostavio da malo odleži jer je tema dosta mučna, treba mi malo odmaka od svega. To planiram raditi s Brankom Schmidtom. Trenutno s Velimirom Grgićem i Darijem Lonjakom radim na crnohumornom akcijskom filmu punom apsurdnih likova i situacija. I pišem novi roman.
Nastavak na sljedećoj stranici...
