"Jedno je život, a nešto sasvim drugo poezija, nemoj brkati govno i mirisnu kremu."
"Djetinjstvo ne postoji, taj su luksuz izmislili bogataši."
(Laura Restrepo: "Crna nevjesta", prijevod: Željka Lovrenčić)
Na službenim stranicama nakladničke kuće Iris Illyrica, koja je nakon romana "Bunilo" (2018.) kolumbijske autorice Laure Restrepo objavila i "Crnu udovicu" (2024.), piše da je "Restrepo (1950.) ugledna kolumbijska književnica i novinarka, poznata po svom političkom aktivizmu. Karijeru je započela pisanjem političkih kolumni u rodnoj Kolumbiji, a tijekom 80-ih imala je važnu ulogu u pregovorima s gerilcima. Restrepo je izvrsna pripovjedačica, koristi nekonvencionalne narativne tehnike te je vrlo vješta u zadržavanju pozornosti i stvaranju napetosti, čime uspješno gradi vrlo intrigantnu i zavodljivu priču. Osim toga, njezin je stil besprijekoran...".
Sve je to, naravno, točno, a posebice dio o tome da je ova spisateljica, čija je kosa u mladosti imala boju nafte, "izvrsna pripovjedačica" koja "koristi nekonvencionalne narativne tehnike".
Upravo je tako, izvrsno pripovijedajući o sudbini prostitutke Sayonare iz Katunge, koristeći za klasičnu književnost nekonvencionalne narativne tehnike, Restrepo napisala "Crnu udovicu": roman u kojemu se prepliću besprijekoran stil, reporterske metode prikupljanja književne građe i kolumnističko-aktivistički odnos prema kolonijalnim izrabljivanjima zemlje čija je sudbina da daje velike pisce, još veće gangstere i svojim ljudima uglavnom nudi obilje neizvjesnosti i isto toliko muke.
"Slučajno sam se približila svijetu Katunge. Zapravo, na brzinu sam radila reportažu o nekoj bezveznoj stvari, o krađi i potajnoj isporuci goriva neke kriminalne organizacije koju nazivaju benzinskim kartelom i zbog toga sam jednog utorka u jedanaest sati u malom avionu zrakoplovne tvrtke Aces sletjela u Toru. U dva sata poslijepodne Sayonara se čistom slučajnosti, ali s velikom ustrajnošću već našla na mome putu. Stavila sam tu sliku sa strane i nastavila tražiti onu narednika, ali odjednom sam postala svjesna da je opet držim u rukama i promatram siloviti pad one guste kose razdijeljene na sredini glave...", piše Restrepo negdje na polovici romana koji otvara razgovorom s dvije beskrajno važne osobe za život djevojčice koja se jednoga dana pojavila u svijetu prostitucije u kojemu su lokalni, naravno potplaćeni radnici američke naftne kompanije trenutke sreće plaćali nesretnicama koje nikad nisu imale izbora.
Crna nevjestaLaura Restrepo, Iris Illyrica. Prijevod: Željka Lovrenčić
"Naučila sam je da bude prostitutka, a ne nešto drugo jer taj zanat znam: postolar ne može podučiti naučnika zidara, onaj tko svira violu ne može davati lekcije iz klavira. Učinila sam što sam učinila bez imalo grižnje savjesti - tvrdi Todos los Santos - jer sam uvijek vjerovala da kurva može voditi jednako čedan život kao i neka pristojna kućanica, ili jednako pokvaren kao neka pokvarena kućanica", govori los Santos, kuma svih kurvi Katunge, u romanu koji ne treba prepričavati, nego s užitkom čitati, djelu koje potvrđuje da je "Laura Restrepo zasigurno jedna od najistaknutijih suvremenih latinoameričkih književnica", a latinoamerička književnost i dalje jedna od najpotentnijih pod kapom nebeskom.
