Kultura
3636 prikaza

Pandorina kutija spletki i ubojstava u borbi za prevlast u feudalnom Japanu

1/2
Profimedia
Odmah treba reći da čitatelj ne treba očekivati kriminalistički roman sakriven između korica povijesnog romana. Teško je reći je li "Osam milijuna bogova" politički triler ili roman ceste

Krajem 16. stoljeća jezuitski svećenik Ayala poslan je u Japan da istraži seriju misterioznih i brutalnih ubojstava jezuitskih misionara. Ne zato što je osobito dobar istražitelj, ili ne daj Bože inkvizitor, nego zato što ponajbolje govori i piše japanski te dobro poznaje, koliko je to moguće, japansku kulturu i običaje. Ubojstva i istraga dio su složene mreže odnosa među klanovima, dio političkih igri u borbi za vlast i lukrativnu trgovinu sa zapadnjacima, igri u kojoj je teško shvatiti tko je kome saveznik, tko neprijatelj i kako će se uloge, kao u nekoj dugoj partiji šaha, mijenjati kako se mijenjaju pozicije na ploči.

 | Author: Osam milijuna bogovaDavid B. Gil, Petrine knjige. Prijevod: Željka Lovrenčić

Odmah treba reći da čitatelj ne treba očekivati kriminalistički roman sakriven između korica povijesnog romana. Teško je reći je li riječ o "političkom" trileru (politički je pod navodnicima jer japanski politički život 16. stojeća izgleda nam potpuno strano, uostalom kao i europski politički život u 16. stoljeću), ili romanu ceste, ili jednostavno, a možda i najispravnije, avanturističkom epskom romanu zaogrnutom u plašt povijesnog romana. Čitatelj bi trebao unaprijed znati i to da o japanskoj povijesti i kulturi, unatoč mnogim detaljima, neće ništa više znati nego što je znao prije.

KNJIŽEVNA KRITIKA Top News 'Pripovjedač': Povijest melje nemilosrdno upravo one s dna društvene ljestvice

Možda ta iritantna fascinacija japanskom kulturom ponajviše šteti romanu i priči. A na trenutke, zato što je tumači zapadnjak zapadnjacima, djeluje i pomalo neautentično. Dobro, stvarno se ne može reći da u mnogobrojnim detaljima – političkih odnosa, kulture, običaja kako na visokim mjestima u dvoru tako i na onim najnižim mjestima u bordelima i među kriminalcima – autor ne daje prilično iscrpnu sliku japanskog društva 16. stoljeća. Ali čini se kao da se razapinje između toga da objašnjava svijet u koji je smjestio svoje junake i toga da priča priču, pa onda i taj svijet i ta priča podjednako dobivaju i podjednako gube. Samo priča gubi na uvjerljivosti i napetosti, jer u fascinantnom i nepoznatom svijetu svaki je obrat moguć, a povijesni detalji postaju pomalo prozaični kotačići u mehanizmu jedne, u osnovi, avanturističke priče koja i nije osobito složena. Nasreću, autor se na vrijeme suzdržao da ne prosipa jeftine new age mudrosti o kulturi, smislu vjere i slično. Kažem na vrijeme jer ni toga u romanu ne fali, samo što se to, nasreću, čitatelju ne baca u lice.

Unatoč svim ovim primjedbama mora se reći da onaj tko roman uzme u ruke neće ga ispuštati. Priča je pitka, kao i način pripovijedanja, te čitatelja uvlači u priču tako da mu u konačnici ne smetaju klišeji te relativno naivni obrati i raspleti. Kao što mu ne smeta ni prilično velik broj likova čije priče roman prati i povezuje. Prijateljstvo koje se razvija između Ayale i njegova tjelohranitelja, seoskog samuraja Kenjira, odlično je nijansirano i ispripovijedano. Molim čitatelje da naziv "seoski samuraj" ne shvate doslovno. Klasno podrijetlo, smještaj unutar japanskog društva i sve odlike te klase, kao i mnogo toga drugog, autor prilično detaljno i nenametljivo objašnjava tijekom romana.

KNJIŽEVNA KRITIKA Kultura Rat je, koliko god to tužno zvučalo, jedna od osnovnih ljudskih djelatnosti

Povijesni kontekst, vrijeme, također je prilično dobro objašnjen, ali ne pretjerano detaljno jer to za priču nije toliko važno. Iako su potpuno drukčiji, naravno da će se svakom čitatelju nametnuti usporedbe s romanom "Shogun" Jamesa Clavella, ako ni zbog čega drugoga onda zbog popularnosti serija snimljenih prema tom romanu – onoj iz 1980. s Richardom Chamberlainom, pa i ovoj iz 2024. godine. Iako se u oba romana autori bave nijansiranim spletkama i političkim igrama klanova u borbi za prevlast u Japanu, "Osam milijuna bogova" to uzima ipak kao pozadinu jedne avanturističke priče, a u "Shogunu" je to, rekao bih, glavna tema. Ono što je jednako u oba romana jest fasciniranost Japanom, njegovom složenom kulturom i običajima, koje, unatoč svim globalizacijama, i dalje fasciniraju zapadnjake i podjednako im je ta kultura nepoznata kao i prije kojih stotinjak godina. Ne znam hoće li tko doznati nešto više o Japanu i njegovoj kulturi čitajući ove romane. Vjerojatno ne baš mnogo, ali će barem svaki čitatelj biti, na neki djetinji i zdravi način, fasciniran jednim nepoznatim svijetom. Onima koji se u taj svijet zaljube preporučio bih romane Hidea Yokoyame "Slučaj 6-4" i "Sedamnaest", koji, doduše, govore o suvremenom Japanu, ali jednako egzotičnom u svojoj svakodnevici.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.