Kad je papa Franjo imenovao Dražena Kutlešu novim zagrebačkim nadbiskupom, reakcije klera bile su, blago rečeno, suzdržane. Mnogi domaći svećenici, s besprijekornim karijerama i teološkim znanjem, očekivali su nekoga iz vlastitih redova. Umjesto toga, stigao je vatikanski čovjek, specijaliziran za krizne situacije, poznat po pragmatičnosti i umijeću upravljanja. Njegov dolazak doživljen je kao vatikanski eksperiment, a ne kao znak unutarnje reforme. Sad je jasno da njegova misija nije donijela ni svježinu ni promjenu. Ako je Bozanić bio kritiziran zbog pasivnosti, na kojoj osnovi možemo tvrditi da Kutleša donosi nešto drugačije, kad i sam djeluje u jednakoj tišini? No problem ovdje nije samo u jednom čovjeku, nego u sustavu: Crkvi koja sve više djeluje poput disonantnog zbora bez vođe, bez vizije i bez istinske želje za dijalogom s vjernicima i društvom.
5722
prikaza
Simptom Kutleša: Domaći biskupi biraju šutnju pred najtoksičnijim glasovima javnog prostora
Preglasna šutnja pred sve glasnijim pokušajem legitimiranja ustaških pozdrava postala je ogledalo tog oportunizma. Porast napada na strane radnike bio je jednako ilustrativan primjer: da huškanje dolazi s lijeve strane, reakcije bi bile brze i glasne, kad dolazi iz desnih i nacionalističkih krugova, odgovor je, nažalost, tišina.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Crkva i njena uloga u su vremenom društvu uvijek je bila označena, nesuglasicama,nikada Crkva nije prepoznala svoje vrijeme ,probleme i vrlo teško je nalazila odgovore na njih. Tako je i danas,Crkva želi biti tužitelj i sudac po svim životnim okolnostima ... prikaži još!a a da istovremeno ne snosi konzekvence i odgovornost za svoje djelovanje.Na njihovu žalost to je doprinos vlastitoj šteti.