Ni boljševički lideri nisu odudarali od te opće slike. Vladimir Iljič Lenjin, nesumnjivi vođa revolucije, živio je u braku s Nadeždom Krupskajom, ali je, notorno, imao ljubavnicu, francusku boljševikinju Ines Armand, koja je do 1919. bila najmoćnija žena u crvenoj Moskvi. Nadežda Krupskaja o njoj je pisala dirljivo: "Cijeli naš život bio je ispunjen zabavama i poslom nalikujući više na studentsku komunu nego na obiteljski život... Iz Inesinih rečenica zračilo je nešto toplo."
"Lenjin je volio Ines", napisala je Angelica Balabanoff. "U tom odnosu nije bilo ništa nemoralno jer je Lenjin rekao Krupskaji sve. Duboko je volio glazbu, a to mu Krupskaja nije mogla dati. A Ines je odlično znala Lenjinova voljenog Beethovena, čijom se glazbom Lenjin predozirao." Bolješvizam je osobito radio na sveopćoj edukaciji. Već prvih godina revolucije u Rusiji su otvorili 24.000 škola. Ono što je nekoć bilo najnedostupnije - obrazovanje, kulturni kapital - odjednom je postalo svima dostupno.
A u školama se učilo slobodoumno: "Svi su", nastavlja Carleton, "bili impresionirani kvalitetom seksualnog obrazovanja koje se u početku revolucije pružalo mladima." Pamfleti, knjige, predavanja i filmovi vrlo su otvoreno i iskreno progovarali o trudnoći, kontracepciji, spolnim bolestima i roditeljskoj skrbi – što je bila čista suprotnost čistunstvu i tišini koji su prevladavali na Zapadu, osobito u Americi. Iste hvalospjeve dobila je i fikcija, tradicionalni izvor zabave i obrazovanja za Ruse.
Hindus, jedan od rijetkih promatrača koji su govorili ruski, nije dijelio Benjaminovu potištenost. Izjavio je: "U novijoj književnosti niti jedna tema mimo same revolucije ne okupira toliko pažnje kao što je zaokuplja seks." Za njega su sovjetski pisci pristupali seksualnosti s društvenom savješću liječnika ili učitelja. Ova tema bila je sveprisutna, ali samo u okviru poželjnog ili nužnog. Kakve god bile slabosti Sovjetskog Saveza kao gospodarske sile, moralno je nadmašio Zapad u samo nekoliko godina.
"Ozračje je blagotvorno i doista neokaljano", zabilježio je Halle. Ako su i postojali bilo kakvi filtri ili paravani, oni su samo, prema Hindusovu viđenju, pročistili društvo od onoga što je doista obezvređivalo seks: "Zatvorili su stare bordele, koji su, s prodavaonicama votke - bazarima, u doba carstva bili karakteristična odlika ruske zajednice izvan sela – i vodili su nemilosrdan rat protiv podzemnog razvrata... Korištenje seksualnih mamaca u bilo kakve komercijalne svrhe je zabranjeno.
Nema ni aluzija na seks u izlozima ili prostorima za zabavu. Jedva da se naziru tragovi seksualnih sugestija u ruskim uvod filmovima... Ruske novine i časopisi osobito su pošteđeni seksualnih skandala ili tračeva. Nigdje, ni u restoranima ni u kazalištima nisu istaknute slike pohotnih djevojaka u raznim golišavim pozama, poput onih što na svakom koraku upadaju u oči posjetiteljima određenih ulica Berlina.
Nigdje u Rusiji ne preprodaju se pornografske slike, ni javno ni u tajnosti – naprosto se podrazumijeva da ih ne treba imati. Ruska javnost ne žudi i ne zahtijeva nadomjesne oblike seksualnog uzbuđenja. Mnogi su zbog toga, poput Hindusa, mogli samo pohvaliti Sovjete. Ovdje su bili na pravom putu, za razliku od Zapada, gdje je seks bio javno priznat i legitiman samo u svojoj dekadentnoj formi.
Novi Rusi, kako su ih zvali, nisu gurali seksualne porive u zapećak, i tako su, vjerovalo se, bili prikladniji primjer ostatku svijeta. Predstavljajući sovjetsko društvo svojoj publici, Hindus i drugi autori vječito su naglašavali da su Rusi zadržali nešto od "noble savagea" – plemenitog divljaka, zdravu pogansku bit koja nije potisnuta zapadnim idejama viteštva i kršćanstva. Kao rezultat toga postojala je "opuštenost prema seksualnosti koja je neshvatljiva Anglosasima".
Kad su se jednom oslobodili neprirodnih ograničenja, nisu se više sramili svojih tijela niti su se bojali govoriti o njima. Hindus je primijetio: "Tipična žena govori o seksu s jednakom suzdržanošću kakvu ima kad govori o glazbi, kazalištu ili vremenu".
Otuda se pojavio argument da je obiteljski zakon, pogotovo nakon priznavanja de facto brakova 1927., vratio Ruse u njihovo prirodno stanje. Calverton je – zadivljen time što se o ovom zakonu raspravljalo skoro godinu dana i što ga je odbor izglasao umjesto da je donesen proglasom – uskliknuo:
"To je moral koji doista predstavlja dobrovoljne želje i izbore naroda!" Izravan i zdravorazumski boljševički pristup nije predstavljao "uspostavljanje jedne skupine ljudi koja bi... nametala svoj moral drugima". Kao što je i Winter pojasnila, Rusi su sad imali tu slobodu biti iskreni prema sebi, ali i prema drugima. Također, priča se kako se nema vremena za vođenje ljubavi, kako su laskanje i udvaranje previše isprazni kao što je fokstrot suviše buržoaski.
Patnju je izazivala i činjenica aseksualnih snajperistica Crvene armije, koje su se smjele koncentrirati samo na jedan cilj... Oni koji posjete Sovjetski Savez, ipak, ustanove da su Rusi prirodni kad je u pitanju njihov seksualni život, priznaju i uzimaju u seksualna revoluciju u boljševičkoj Rusiji u obzir biološke i psihološke osnove seksualnosti. Zapadni poetski ideal romantične ljubavi, muke i užici, "uzdasi, suze i beskrajna lutanja", ne privlače boljševike.
Ako je dvoje drugova zaljubljeno, naprosto će otići u dom jednog od njih. Ako nemaju djece i ako misle da je veza nezadovoljavajuća – razilaze se. To je sistem veza i brakova koji djeluje diljem države.
No ekstaza slobode nije potrajala...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Bajka o ribaru i ribici je priča koju je 1833. godine napisao ruski književnik Puškin. A baka se okomi na starca: "Prostačino jedna i budalo! Što ne uze otkupa od ribe? Da si od nje bar korito uzo; Ono naše ... prikaži još!e posve se raspalo." Ne zvuči kao potlačena žena 19. stoljeća. :)
staljin je bio lud
Ma dajte, još će ispasti da stari komunisti nisu mogli smisliti homoseksualce. To bi tada značilo da ovi mladi tobože komunisti a ustvari unučad starih komunista svojom podrškom (i sklonošću) homoseksualnosti iskaću iz partijske linije u upadaju pod buržoasku dekadenciju. ... prikaži još! Za to se neka u boljem slučaju gulilo u gulagu a u žešćem slučaju strijeljalo na ulici na licu mjesta. Baš bi bilo lijepo da se stari komunisti vrate malo obračunati sa frakcionaštvom u partiji.