Igrao se na tavanu, čitao, fantazirao i, smatra Kontić, oduševljavao gušterima, što je poslije pretočio u svoj alter ego "kralja guštera". "Gušteri su otporni, preživljavaju ratove i katastrofe. Imaju debelu kožu koja ih štiti od svega i uvijek su sami", opisao je Kontić Morrisonov "totem". Potom je otkrio nešto do sada malo poznato, da je prije godinu i pol na jednoj dražbi prodan kolaž koji je Jim napravio kad je imao 11 godina. Izrezivao je sličice iz stripova i dopisivao brutalne, izrazito seksualne izraze koji bi se očekivao isključivo od odraslih.
"Morrisonov odvjetnik pričao je poslije Jimove smrti da mu je povjerio da je u djetinjstvu pretrpio epizodu seksualnog zlostavljanja", pričao je dalje. Sve viđeno savršeno se uklapa u takvu traumu. Primjerice, njegov crtež obitelji iz 1957, kada je imao 13 godina, prikazuje majku u obliku falusa koja ga gura moćnom muškarcu koji mu nudi svoj penis u erekciji. Za to vrijeme ostala djeca kriju se iza kante. Nakon što se prošetao kroz osnovnu i srednju, s Jimom nisu znali što će i poslali su ga na studij psihologije na Državnom sveučilištu Floride, baki i djedu na brigu.
"On ima djevojke koje stalno maltretira kao nekad brata Andyja. One su zaljubljene u Jima, on ih povređuje, potom moli da mu oproste, one mu se vraćaju, pa ih on opet povrijedi...", opisivao je nastavak tog mladenaštva. Što se dalje događalo s njegovim životom, opće je mjesto. Dvije godine poslije, 1964., prekida sa studijem, seli u Los Angeles, upisuje filmsku režiju i tamo po prvi put upoznaje neke ljude s kojima će se družiti i narednih godina.
Odlično pamti, guta knjige iz filozofije, psihologije, antropologije, s obitelji prekida kontakt, a ostalo je zabilježeno da je, iz nekog razloga, iz knjige Sandora Ferenczija, inače učenika Sigmunda Freuda, istrgnuo nekoliko stranica koje su objašnjavale posljedice seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu. Kontić je to išao istražiti i, doista, i danas je jedna od četiri knjige Ferenczija koje se mogu pronaći u knjižnici Filmske akademije u Los Angelesu, oštećena na takav način.
Redateljski studij, pak, praktično mu je propao nakon što je za diplomski rad, 10-minutni film, dobio tek dovoljnu ocjenu. Prikazao je, između ostalog, prekrasnu seksualiziranu ženu kako sjedi na televizoru raširenih nogu prema gledateljima, dok je ekran prikazivao nacističke horde kako stupaju. Jasna je i aluzija na vaginu i na strah od žene i ženstvenosti. Usto: "U Jimovoj sobi u studentskom domu bili su izvješeni naopako preokrenuti plakati žena koje je gađao pikadom. Sve to se može povezati s posljedicom ranog odnosa s majkom i potisnuta agresivnost kao i strah od žena."
Nakon studija, opet je bio sasvim izgubljen. Sramežljiv, dozlaboga povučen, povremeno je uspijevao raditi kao konobar, životario je u nekom sobičku uz legendarnu plažu čuvene četvrti Los Angelesa Venice, uzimao je LSD, kako bi si "proširio svijest", pisao je poeziju. Bio je iskren u svom uvjerenju da LSD-om doista "pročišćava vrata percepcije", kako je u svom djelu "Vjenčanje neba i pakla" krajem 18. stoljeća napisao William Blake, a to poslije neki će reći i ukrao Aldous Huxley u svom eseju "Vrata percepcije".
Kontić primjećuje dosljednost mladića koji se kao dijete skrivao na tavanu, a sada na tavanu skriven, zastrašen od svijeta, stanuje. Njegova poezija postala je krajnje dramatična, ekstremno egzotična, mračna, opasna, nekad je i gadno kršila društvene norme, bila je drugačija od svega što je Zapad do tada vidio. Mjeseci života u oskudici iscijedili su debeljuškastog mladića u, ispostavit će se, vrlo zgodnog frajera i na takvoga Jima Morrisona naišao je onog dana na plaži u Veniceu u ljeto 1965. njegov četiri godine stariji donedavni kolega sa studija Ray Manzarek.
Manzarek se oduševio Jimovim stihovima, rekao je Jimu: "Osnujmo rock bend i zaradimo milijun dolara!" A ovaj mu je odgovorio: "Da, i ja sam tebi mislio predložiti nešto takvo." U doba rađanja hipi-ere, sunca, zajedništva i vjere u ljubav, okupili su se Doorsi, mračni, beznadni, osuđeni na propast, s Jimom, ludim pjevačem opasnim po sebe i druge za kojim su djevojke ludjele.
"Kreativni dio grupe uvelike je priča o Jimu i njegovoj prošlosti, strahovima, zlodusima koji ga prate, anksioznosti. Njegova je ideja da pokaže što se nalazi s one strane vrata, da je sve što vidimo privid i da postoji drugačija stvarnost, skrivena od dnevnog i banalnog. Tu se prepoznaje čovjek koji čita Junga, Freuda, Ferenczija, koji se izražava metaforički. 'Kreni putem u gluhu noć' (End of the night), u mračne strane čovjekove sjenke, podsvijesti, nesigurnosti, anksioznosti", otvorio je vrata u Morrisonov um Kontić.
Pjesma Doorsa "The end", koju će Jimov nekad kolega sa studija Francis Ford Coppola 1979. pretvoriti u kultni soundtrack kultnog filma "Apokalipsa sada", bila je prvi veliki skandal grupe. U tim stihovima Morrison u prvom licu govori o ubojici koji je obuo čizme, "uzeo lice iz antičke galerije", otišao prvo u sestrinu sobu, pa u bratovu, nastavio niz hodnik i došao do roditeljske sobe. U daljnjem dijalogu ocu kaže da ga želi ubiti, a majci da je "želi j... cijelu noć".
Naravno da su taj dio na snimanju u studiju morali prikriti, ali je problem bio i kod samog Jima. "On to nije mogao otpjevati bez velikih količina alkohola. Iste noći, u stanju regresije izazvane alkoholom, vratio se u studio i uništio ga pjenom iz protupožarnog aparata. Očito mu nije bilo lako izraziti nešto što je, ne priča o Edipu, kako neki vide, nego o opasnosti koja dolazi iznutra, od onih koji su si bliski. Isto imate i u pjesmi 'Riders on the storm': 'Ako pustite tog čovjeka, cijela obitelj će umrijeti'", otkrio je Kontić jednu novu, a ipak logičnu dimenziju stihova iz The End, motiv opasnosti po obitelj u njenom utočištu.
On je objasnio još jedan unutarnji konflikt Jima Morrisona koji će prepoznati svi koji poznaju njegov život. Čak i onaj dio opusa Doorsa koji nije bio put po mračnoj strani, kao "Light my fire" Robbyja Kriegera, značio je početak Morrisonovog sloma. Bio je to megahit, oni su s nekoliko takvih pjesama preko noći od grupe koja je svirala za 20 dolara po nastupu u klubu "London fog" u veljači 1966., već u svibnju iste godine postali senzacija koja nastupa preko puta u "Whisky a Go Go" za 2000 dolara po nastupu.
"Bila je to nezgodna situacija za nekoga kome novac nije ništa značio. I na vrhuncu popularnosti Jim je uvijek živio u motelu, uvijek je bio lutalica, beskućnik bez korijena. Ono što će slijediti polako će ga voditi prema padu i u priču o destruktivnom, a to počinje s medijskim oblikovanjem imidža. Pojavit će se rascjep između onoga što je pravi on i njegove idealizirane slike, imidža. Što je veći jaz, to je veća i tenzija", objasnio je psihoanalitičar.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bio i ostao legenda