Dr. sc. Ivana Peruško izvanredna je profesorica na Katedri za rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autorica nekoliko knjiga o ruskoj književnosti i kulturi, a također se bavi i književnim prevođenjem te je na hrvatski prevela brojna djela ruske književnosti, uključujući i ‘Idiota’ Dostojevskog te Bulgakovljev ‘Život gospodina de Molièrea’.
Zašto je važno ponovno prevoditi klasike?
Čvrsto vjerujem u Ecovu misao da je (književni) prijevod stvar kulture, a ne samo jezika, odnosno pukoga tehničkog preoblikovanja. A kultura se mijenja, što se neminovno odražava i na jeziku, točnije jezičnoj kulturi današnjice. Ne možemo očekivati da današnji naraštaj mladih ljudi posjeduje isti kulturni i jezični background s kakvim su čitanju klasika pristupali stariji naraštaji u 20. stoljeću. Novi prijevodi klasika po meni mogu biti od velike pomoći u premošćivanju te diskrepancije između staroga i novoga, zbog koje mnogi mladi čitatelji odustaju od velike literature prošlosti, i to zbog odbojnosti prema ”zastarjelom” izrazu ili nerazumijevanju istoga. Prijevod mora naći fini balans između čitatelja i originala, odnosno mora biti usmjeren na adresata, a da pritom nikada ne zaboravi svoju vezu s izvornikom. Još je 1923. Walter Benjamin u eseju 'Prevoditeljeva zadaća' napisao da se život originala u dobrim prijevodima ”neprestano obnavlja, stalno cvate”.
Na fakultetu držite nekoliko kolegija o ruskoj književnosti te prevođenju proze i poezije. Što vam je najvažnije u radu sa studentima?
Studenti. Prevođenje, kao i sama znanost o prevođenju, podrazumijeva i lingvističko i književno i kulturološko znanje. Književno prevođenje, ako mu se ispravno pristupi, može potaknuti studente da sva svoja teorijska znanja i razumijevanje teksta primjene u praksi. Jer nema dobrog književnog prijevoda bez suvisle interpretacije teksta, bez dubokoga razumijevanja teksta. Moja najveća profesionalna sreća jest kada vidim da je netko tko je isprva loše preveo zadani tekst, nakon zajedničkoga rada i interpretacije uspio pobijediti sebe i ponuditi kudikamo bolju verziju prijevoda. Isto vrijedi i za razumijevanje književnog i filmskog narativa.
Kakva bi, prema vašem mišljenju, trebala biti uloga ruske književnosti u današnjem svijetu?
U ruskoj kulturi poznata su tri velika prevoditeljska podviga. Osvrnut ću se kratko na drugi, koji se odvija nakon Napoleonova povlačenja iz Rusije u 19. stoljeću, kada književno prevođenju doživljava procvat. U zadnja tri desetljeća 19. st. svijet joj uzvraća istom mjerom – počinje prevoditi veliki ”ruski roman” na strane jezike. To je utjecalo na kulturni imidž zemlje. Nekoć zaostala Rusija zahvaljujući zapadnim prijevodima stasala je u zemlju koja je stala diktirati književne trendove. Takvu joj ulogu priželjkujem u budućnosti, no to će ovisiti isključivo o njoj. Da Rusija ponovno postane književno relevantna, ona se mora vratiti u svijet i izaći iz svoga tornja oko kojega je podigla bedeme, uvjerena da je nitko ne razumije i da su posvuda neprijatelji.
