Kultura
607 prikaza

"U subsaharskoj Africi Hrvate vide kao braću nesvrstane"

Ivana Dragičević
Igor Kralj/PIXSELL
Od Malezije do Trumpa, od Afganistana do Macrona... Novinarka Ivana Dragičević na Zagreb Book festival dolazi s novom knjigom

Poznato lice s malih ekrana, dugogodišnja vanjskopolitička novinarka HRT-a i TV mreže N1 Ivana Dragičević, odlučila je privremeno promijeniti medij i napisati knjigu u kojoj iznosi iskustva o ljudima i događajima koji predstavljaju dio portreta današnjeg svijeta, te ponuditi svoju viziju ključnih tema koje određuju suvremene globalne procese.

Knjigu sugestivna naslova "Nejednaki", koja uskoro izlazi u izdanju Naklade Ljevak, Dragičević će predstaviti krajem svibnja na Zagreb Book Festivalu, a tim nam je povodom ispričala što ljudi u subsaharskoj Africi misle o Pokretu nesvrstanih, koje bi trebale biti osobine uspješnog poduzetnika i zašto bi Donald Trump mogao imati pozitivan utjecaj na međunarodnu politiku.

Dugi niz godina radiš kao televizijska novinarka baveći se uglavnom vanjskom politikom. Tvoja prva knjiga publicistike, "Nejednaki", pokriva razdoblje od desetak godina i predstavlja osobno svjedočanstvo o događajima i susretima s ljudima koji, kako sama kažeš, "zrcale osjećaj svijeta u kojem živimo". Čini se da si dugo planirala i pripremala ovu knjigu. Što te motiviralo da je napišeš? Je li bio velik izazov promijeniti medij?

Ivana Dragičević | Author: Igor Kralj/PIXSELL Igor Kralj/PIXSELL

Kad sam se počinjala baviti novinarstvom, kao studentica počela sam u pisanim medijima i uvijek sam nekako mislila da ću u životu kao novinar samo pisati. Međutim, splet okolnosti odveo me na televiziju, koja me zaintrigirala i postala primarno sredstvo mog novinarskog izražavanja. Cijelim tim svojim novinarskim putem nešto sam pisala, međutim, forma novinarskog teksta ili eseja puno je drugačija od nečega što se zove knjigom i moram reći da je bio izazov stati pred prazan ekran i shvatiti da idem u eksperiment. Užasno mi je bio zanimljiv taj proces, a što se tiče inspiracije za knjigu, bilo je tisuću situacija koje nisu stale u izvještaje koji traju minutu ili dvije ili čak i u duže reportaže. Uvijek je tu bilo mnoštvo priča "sa strane" koje su davale širi kontekst svijeta i koje su u stvari mene gradile kao novinara i kao osobu. Direktan povod za pisanje bio je moj prošlogodišnji boravak u Americi. Inspirirala me i nagovorila da krenem jedna skupina kolega novinara iz svijeta, koja se u teškom trenutku kad sam se razboljela našla uz mene. Koliko smo god naoko svi različiti, sve nas kao ljude vežu slična pitanja, dvojbe, želje, nade, i taj mali trenutak u vremenu, kad sam dobila novu obitelj koju su činili ljudi iz Malezije, Pakistana, Australije, natjerao me da sjednem i pišem.

Iz svojevrsne priče o svijetu danas - svijetu sukoba, ratova, antagonizama - shvatila sam da bi bih željela mapirati gdje je taj svijet uopće danas i da je bitno da svi i sami sebi postavimo pitanja gdje smo u tom svijetu.

U uvodu napominješ da knjiga nije "znanstvena, ekonomska, psihološka ili politološka analiza" današnjeg svijeta već osobni pogled. Na što si željela upozoriti čitatelje? Što si im željela poručiti?

Nisam željela ni upozoriti, ni poručiti, željela sam mapirati jedan segment vremena u kojem živimo, doba nesigurnosti, velikih pitanja koja stoje otvorena pred svijetom. Svaki pojedinac, svako društvo, globalni poredak pred sobom ima ta pitanja i izazove. Od socijalnih fraktura, odnosa moći koji su dovedeni u pitanje, krize liberalne demokracije, posljedica ratova i sukoba, budućnosti ekonomije, globalnog upravljanja, do pokušaja oblikovanja stavova koji bi izazove adresirali na konstruktivan, a ne destruktivan način, jer sve ima posljedice na svakoga od nas, bez obzira na kojem dijelu svijeta se nalazi. O tome u knjizi govore ljudi sa svih kontinenata, iz različitih perspektiva i konteksta. Nejednakost u različitim sadržajnim smislovima te riječi svuda je oko nas, a na koji način nejednakost današnjeg svijeta sagledati otvorena je tema za raspravu.

Moto jednog od poglavlja je rečenica Viktora Frankla: "Sve više ljudi danas ima osnovna sredstva za život, ali nema smisla u životu". I doista, statistike potvrđuju, unatoč suprotnom dojmu, da se u brojnim zemljama u razvoju siromaštvo smanjuje, zdravstvena njega i obrazovanje sve su dostupniji, životni vijek sve je dulji. Pretilost postaje veći problem od neuhranjenosti. Kako pomiriti te podatke s dojmom da je svijet u sve većoj krizi? Znači li to da kao vrsta moramo naći neki novi smisao?

Ivana Dragičević | Author: Igor Kralj/PIXSELL Igor Kralj/PIXSELL

Vjerojatno. Kad bismo apstrahirali sve strahove, sumnje i dvojbe pred kojima stojimo i kao pojedinci, i kao društva, i kao čovječanstvo, došli bismo među ostalim i do tog pitanja. Koji je smisao perpetuiranja sukoba, korupcije sustava u kojem živimo, generiranja nepravdi. Bi li bilo održivo da svaki globalni akter zanemari suverenistički pristup i preda se kreiranju globalnog dobra u doba u kojem i planet upozorava da je neizdrživo i da smo došli do točke loma? Kako je došlo do toga da smo spremni prihvatiti neprihvatljivo? Posljedično, to pitanje o našem smislu kao smislu ljudskih bića, kao jedno od vječnih pitanja čovječanstva, u današnje doba besmisla ima jako puno smisla. Kada se navode ove statistike, naravno da je sada po mnogim parametrima bolje nego što je bilo, recimo, početkom 20. stoljeća. Međutim, ljudi gledaju zbilju iz svoje perspektive, i sada je to vraćanje sebi u nekoj instanci ponovno iznjedrilo ksenofobiju, nacionalizme, strahove, a nije se otvorio prostor da se taj smisao pokuša naći u nečemu globalno konstruktivnom.

Nakon izbijanja globalne ekonomske krize 2008. godine učestali su prosvjedi protiv elita u mnogim zemljama, te protiv međunarodnih organizacija poput G7, G20, Svjetske banke i MMF-a. Najvidljiviji su bili pokret Occupy te narodni pokreti u Španjolskoj i Grčkoj. Čini se da se prosvjedna energija diljem svijeta u međuvremenu ispuhala. Zašto je tome tako?

Ne znam postoji li prosvjedna energija ili ne i je li se ispuhala, ali postoji želja, ako hoćete i energija za promjenom, ispravljanjem nepravdi. To je prirodna reakcija. Teme s ulica u globalnom kontekstu, postale su i teme kojima se bave globalni forumi, ne bi li "ispravili" krivi kurs globalizacije koji je doveo do stvaranja velikog bazena onih za koje globalizacija nije profunkcionirala. Od prosvjeda koje spominješ oni koji su se događali u lokalnim kontekstima, poput Grčke, doveli su čak i do promjene vlasti putem izbora, no u konačnici, širi, globalni kontekst, nastavio je na istim osnovama, koje pogotovo Zapad grčevito brani, a možda bi ih mogao pogledati iz totalno drugačije, inovativne ili izmještene perspektive.

Pobjeda Donalda Trumpa rezultat je demokratskog izbornog procesa u SAD-u, no ona je dovedena u pitanje zbog navodne umiješanosti ruskih internetskih trolova, odnosno moralno upitnog angažmana tvrtki poput Cambridge Analytice. Je li Trumpova pobjeda iznimka ili se možda nalazimo na povijesnoj prekretnici? Je li došao kraj tradicionalnoj politici?

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.