Kultura
1160 prikaza

"Umjesto cvijeća davao mi je slike nadrealista"

Jagoda i Dimitrije Popović
Slavko Midžor (PIXSELL)
Slikarski par Jagoda i Dimitrije Popović 40. godišnjicu braka proslavili su izložbom

Priča o Jagodi Popović punih je 30 godina bila pomalo skrivena. Samozatajnu umjetnicu, restauratoricu zgrada Mimare te nekadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti likovni su krugovi poznavali uglavnom kao suprugu talentiranog crnogorskog slikara Dimitrija Popovića.

Samo dobro upućeni znali su da Jagoda Popović u svom ateljeu neumorno stvara. 

Iako je slikarstvo svojedobno zapustila kako bi se posvetila obitelji, slikarica je samozatajno i disciplinirano gradila svoj opus, koji od ovog tjedna mogu pogledati svi oni koji se zateknu na zagrebačkoj špici. 

Već sama najava izložbe u Modernoj galeriji “Josip Račić” izazvala je senzaciju u kulturnim krugovima, uvijek željnim novog i neotkrivenog.

Jagoda i Dimitrije Popović | Author: Dalibor Urukalović (PIXSELL) Dalibor Urukalović (PIXSELL)

"Spadam u onu vrstu umjetnika kojima je bilo važnije kontinuirano raditi nego izlagati. Premda sam svjesna da je izlaganje potrebno, ali za razliku od, primjerice, sportaša, koji su limitirani životnom dobi, slikar može stvarati i u poznim godinama života. Ima slikara koji su doživjeli duboku starost, a imali su razmjerno malo samostalnih izložbi. Dimitrije me godinama nagovara da svoje radove javno izložim. Nekako sam osjetila da bi upravo ovaj ciklus, posvećen Vivaldiju, bio moje prvo predstavljanje zagrebačkoj publici. Taj me nastup istinski raduje", objašnjava slikarica razloge svoje prve samostalne izložbe.

Poklopili su se tu i neki zanimljivi datumi, jer je cijeli koncept izložbe postavljen u znaku broja četiri.

Ne samo da je Jagoda rođena 4. siječnja 1953., a Dimitrije 4. ožujka 1951., nego su i motiv izložbe Vivaldijevi koncerti za violinu “Četiri godišnja doba”. 

Ako se zna da bračni par Popović ove godine slavi četrdeset godina skladnog braka, i to baš na datum 16. lipnja - dan otvaranja izložbe, magija je potpuna, a kad se još dozna da joj je intervju za Express četvrti koji daje povodom svoje izložbe, stvar više kao da ne može biti slučajnost. 

Za Jagodu Popović sve je to znak kako je sve “ovo bilo predodređeno“. Poetičan ton da se razabrati i u njezinim djelima koja odaju finu protkanost delikatnim, ženskim emocijama. 

Iako apstraktni, njezini akrilici na platnu pršte energijom, a umjetničina tankoćutnost nazire se već u nazivima.

Buđenje proljeća, uhvaćen ljetni trenutak Pred oluju, Jesen - vjesnik smrti ili zimsko Ledeno jato, svjedoče o njezinu doživljaju svijeta oko sebe, isprepletenom s metafizikom i metaforikom sadržanom u katkad energičnim, a katkad lahornim - ovisno o motivu - potezima kista po podatnom platnu. 

Dugi niz godina umjetnica se, priznaje, bori s problemom kakav nije najsretniji za slikare.

"Alergična sam na uljane boje i terpentin. Nažalost, s tim slikarskim materijalom više ne mogu raditi. Zato sam i odabrala akrilne boje, jer sam na njih neosjetljiva. No zahvaljujući karakteristikama akrila, mogu postizati efekte kao uljanim bojama, transparentne lazure, pastozne namaze i bogate strukture slikanih površina", objašnjava Jagoda Popović svoje bavljenje akrilom.

Jagoda je svoju karijeru izgradila u restauratorstvu, poslu za koji tvrdi kako je istodobno zahtjevan i zanimljiv, jer traži disciplinu i veliko tehničko znanje. Nažalost, zbog alergije na boje, poziv restauratora morala je napustiti.

"Zahtjevno je restaurirati slike starih majstora iz doba baroka ili 19. stoljeća. Veliko zadovoljstvo je proniknuti u postupak i tajnu majstorova rada, njegov temperament, i na zadovoljavajući način naslikati oštećeni dio slike, a da se intervencija restauratora ne osjeti. Radeći tu vrstu posla, dobila sam stručno priznanje, ali zbog alergije sam morala napustiti taj posao", govori.

Njezino školovanje nije bilo tipično umjetničko školovanje. Kao tinejdžerica odlučila je upisati prirodoslovnu gimnaziju, a pohađala je i Glazbenu školu “Blagoje Bersa”, koju, kaže, nažalost, nikad nije završila.

"Odluka da se upišem na prirodni smjer bila je tipično mladenački nepromišljena jer je nas nekoliko prijateljica željelo ići na taj smjer te sam tako nakon završene gimnazije, umjesto na fiziku ili FER, otišla na Likovnu akademiju. Upravo to dokazuje da sam u osnovi bila predodređena za umjetnički poziv, jer sam se i u gimnaziji posebno zanimala za književnost, posebno poeziju. Heroji moje mladosti bili su Šimić, Ujević, Lorca i Jesenjin, no još me više privlačila likovna umjetnost", prisjeća se ranih dana slikarica. 

Baš na Akademiji upoznala je Dimitrija, čovjeka koji će joj idućih desetljeća promijeniti i obilježiti cijeli život.

"Dimitrije me osvojio izgledom i osobnošću. Bio je mršav, bljedolik, guste, rudlave kose. Volio je nadrealizam i ponašanjem se izdvajao među drugim kolegama na akademiji. Udvarao mi se citirajući Lautreamonta, Apolinairea i posebno Emila Ciorana. U raznim prigodama poklanjao mi je zanimljive nadrealističke kompozicije bizarne simbolike govoreći: ‘Ovo ti poklanjam umjesto cvijeća, ali ovo je cvijeće koje nikad neće uvenuti’. Bilo je simpatije u njegovoj mladenačkoj samouvjerenosti koja me zabavljala. Danas, nakon 40 godina zajedničkog života, zahvalan mi je što sam sve te radove sačuvala", otkriva Jagoda Popović.

Afinitet prema nadrealizmu nešto je što su supružnici od mladosti dijelili, a zadržao se i u zrelim stvaralačkim godinama. 

Iako, priznaje, nadrealizam kao avangardni pravac u njoj nikad nije izazivao ono snažno oduševljenje poput Dimitrijeva, o nadrealizmu se u kući Popovićevih često razgovaralo.

Jagodi se, naime, najviše sviđao - Dimitrijev nadrealizam.

"Želim reći da mi se, bez obzira na likovni pravac, dopadalo sve ono što je likovno i estetski dobro. Primjerice, ja sam puno više od Salvadora Dalija voljela Picassa i on je po mome mišljenju najbolje, najizražajnije slike napravio upravo u periodu koji smatraju njegovom nadrealističkom etapom. Iako imam izraziti afinitet za boju i apstraktnu umjetnost, privlače me i djela kao što su djela Maxa Ernsta ili Magrittea. Dakle, iako moja likovna vokacija nije nadrealizam, privlače me sva ona djela koja su umjetnički snažna i izražajna", objašnjava.

Kad je pala odluka o braku, mnogi su smatrali kako će si talentirana slikarica time zapečatiti, ako ne i uništiti karijeru. 

Njezin profesor Matko Peić, istaknuti akademik, slikar i književnik, govorio joj je: “Zašto se udaješ? Pa ti bi mogla biti nova Slava Raškaj”. Jagoda se na to nije obazirala.

"Te riječi profesorova komplimenta Dimitrije je u šali duhovito komentirao rekavši: ‘Ja u tebi vidim puno više od Slave Raškaj’, u najmanju ruku Tamaru de Lempicku ili Soniu Delaunay! Naravno, ovakav komentar je bio jasan jer je, uz sve poštovanje prema našoj slikarici Raškaj, Dimitrije u mojem radu vidio stilski nešto potpuno drugo i suvremenije. Međutim, zahvalna sam profesoru na takvom komplimentu jer je osjetio i prepoznao moj slikarski senzibilitet", diplomatski će Jagoda Popović.

Mnogo otvorenije govori o četrdeset godina, gotovo pola stoljeća braka s Dimitrijem. Brakovi s umjetnicima, vazda osebujnim i teškim ličnostima, koje često graniče s narcizmom, često nisu idilični, no bračni par Popović gotovo je nezaobilazan na likovnoj sceni, posjećuju izložbe, muzeje, kazališta i druga društvena događanja.

"Naš zajednički život obogaćen je umjetnošću, sličnim afinitetima, međusobnim razumijevanjem. Premda nisam imala potrebu dugo vremena izlagati, s Dimitrijem sam uvijek razgovarala i o mojim i o njegovim radovima. On puno radi i izlaže, mnogo putujemo zajedno i sve to činila sam kad ne radim svoje slike. Uključio me u umjetnički život u najširem smislu te riječi", opisuje zajednički život dvoje umjetnika Jagoda Popović.

Jedan od trenutaka koji su je najviše ispunili jest rođenje njezinog sina jedinca Petra Popovića. Iako je neko vrijeme gajio sklonost prema umjetničkom pozivu, Petar je danas jedan od ponajboljih politologa i teoretičara međunarodnih odnosa u državi, a radi kao docent na međunarodnom fakultetu DIU-Libertas.

Jagoda i Dimitrije Popović | Author: Slavko Midžor (PIXSELL) Slavko Midžor (PIXSELL)

"Obično su djeca iz brakova umjetnika nastavljala, kako se kaže, putevima roditelja. U našem primjeru to nije slučaj. Zanimljivost za Petra je u tome da je bio zapažen po svojoj nadarenosti za glumački rad u gimnazijskoj sekciji za glumu. Čak je bio položio prijamni ispit na Drama Studiju u Londonu 1999. godine. Međutim, kad se trebao odlučiti za odlazak na Akademiju dramskih umjetnosti i pripremati se za prijamni ispit, naglo je, doslovno preko noći, odlučio promijeniti odluku o svom budućem školovanju. Autor je dvije stručne knjige iz oblasti međunarodnih odnosa, a upravo radi na trećoj te surađuje s brojnim stručnim časopisima", govori ponosna majka.

Nakon što prođe gungula oko izložbe, Jagoda Popović namjerava se vratiti u svoj samozatajni svijet. Priprema rad na novom ciklusu, također inspiriranom glazbom. 

U ovom slučaju riječ je o modernom kompozitoru Igoru Stravinskom i njegovu djelu “Posvećenje proljeća”. Kaže kako je to djelo koje je na sasvim drukčiji način inspirativno te otvara mogućnosti za različita likovna rješenja. 

No teško je reći kad će i hoće li uopće ponovno predstaviti svoja djela.

"Moj princip rada u suštini ostaje isti. Kad budem u potpunosti zaokružila ciklus novih radova i kad budem zadovoljna onim što sam uradila, tek ću onda odlučiti o novoj izložbi."

Sudeći prema gužvi u galeriji “Josip Račić”, kao i prema mnogobrojnim gostima iz javnog života, zagrebačka scena taj će trenutak željno čekati.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.