Sve je počelo prije 15 godina kad je svijet strahovao od problema Y2K: hoće li računala prepoznati prijelaz u novo tisućljeće i kakve će to posljedice imati po čovječanstvo.
O “milenijskom se bugu” se raspredalo tako mnogo da su se i Rusi u Novosibirsku prilično zabrinuli i odlučili se zabarikadirati u bunker na tjedan dana, za svaki slučaj. Među onima koji su se prestrašili apokalipse, bili su Aleksandr Šaburov i Vječeslav Mizin.
Dvojica Rusa nakon tjedan dana izišla su iz bunkera kao Plavi nosovi, danas avangardna performerska skupina koja krtizira društvo, ne štedeći ni puritance, ni teroriste ni političare.
"Cijeli je svijet tada paničario zbog mogućega gubitka visoke tehnologije, ljudi su se uznemirili. Bio je to strah 2000. godine, hoće li kompjutori prepoznati datum 1.1. 2000., kakve će to posljedice imati, hoće li s neba padati avioni?! Mi smo se u Novosibirsku također bojali. Odlučili smo prirediti umjetnički festival, da spoznamo kakvo će biti iskustvo trećeg tisućljeća nakon što se ugasi visoka tehnologija. Za novu godinu zatvorili smo se u bunker, bez tehnologije, žena i alkohola.
Zaključak je bio da se bez žena i alkohola može, ali da bez slika koje se vrte nitko ne može živjeti! Netko je u bunker ponio videokameru pa smo snimali kvazitelevizijske novosti, kratke gegove, koji su snimani s pozicije običnog čovjeka prema visokoj računalnoj tehnologiji. Na nosove smo stavili čepove od buteljirane vode koju smo imali sa sobom pa su nas prozvali Plavim nosovima. To pak nema baš nikakve veze s anglosaksonskim nazivom za puritance. Mnogo smo bliže Arte Povere umjetničkom pokretu koji za svoje instalacije koristi materijale iz svakodnevne upotrebe.
Naše su improvizacije napravljene bez visoke tehnologije, kao takozvani ‘Lap horse video’ ili po ruski ‘Video na koljenki’, nešto što je tehnički lako napraviti, nije zahtjevno i svatko to može. Stvari i dalje nastojimo raditi iz pozicije običnog čovjeka, popularizirati i demokratizirati instalacije i performanse, a ne ih doživljavati s pozicije visoke umjetnosti", kazao nam je Aleksandar Šaburov.
Vladimir Putin, George Bush i Osama Bin Laden na njihovim fotomontažama leže zajedno na kauču u boksericama, dva ruska policajca ljube se u šumi zatrpanoj snijegom, a žena opasana eksplozivom stoji u pozi poput Marylin Monroe dok joj vrući zrak podiže burku u vis.
Svaka od tih stvari, kaže ruski dvojac provokatora, diže prašinu u drugim društvima i svaka zemlja reagira drukčije. Reakciju su izazvali i u Zadru, gdje su izložbom Kolekcije Marinko Sudac gostovali početkom lipnja. Jedno platno dobilo je rukom ispisan natpis “No censorship in Croatia”.
‘No censorship in Croatia’, pa to je bio moj krik duše!", kaže Šaburov i dodaje da se u Rusiji uspostavlja dijalog između različitih grupa i ideja te teče polemika.
"Hrvatska je mala zemlja za ugodan život. To je spokojna zemlja u kojoj sve izaziva reakciju. Ali, ne treba se bojati", dodaje veseli Rus koji je na zadarskoj Kalelargi vičući vapio za ćevapima i punjenim paprikama.
Slike nisu izložene zbog sigurnosnih razloga
I tada mu je očito duša kričala pa ih je tražio ih od svih ljudi za koje je vjerovao da ih možda imaju, pa i od konobara u kafićima. Bio je jako gladan. A na zadarskoj izložbi, uz to, nisu im bile izvješene četiri slike.
Sam spomen cenzure na otvorenju u zadarskoj Gradskoj loži pokrenuo je medije, a njima je to sasvim fino sjelo jer su svi govorili o njihovoj izložbi. Slike nisu izložene zbog “sigurnosnih razloga”.
"Nisu izložene četiri slike na kojima su muslimani u benignom i duhovitom grotesknom parodijskom kontekstu, u kojem, osobno, nisam vidjela ništa sporno niti vrijeđaju ičije vjerske osjećaje. Ali kako su se dogodile svima nam poznate stvari kao one u Parizu, zbog čega je na Venecijanskom bijenalu bio zatvoren Islamski paviljon. Naš stručni kolegij s ravnateljicom Narodnog muzeja odlučio je da te četiri slike ne bi bilo poželjno izložiti iz sigurnosnih razloga. Ja sam smatrala da se, ako maknemo te slike, ništa važno neće promijeniti u koncepciji izložbe, pa smo tako napravili. Ja sam izbornik radova i ne mogu cenzurirati samu sebe. Plave nosove sam izbarala baš zato što imaju taj polemički kritički ton i što ne štede nikoga, stavljajući sve, od političara do terorista u groteskni kontekst", kazala nam je Ljubica Srhoj Čerina, voditeljica Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar.
Biti zvijezda nije uvijek kompliment
Stavljajući Bin Ladena na sliku između Shreka i Harryja Pottera, Plavi nosovi nisu imali namjeru vrijeđati nikoga jer ne znaju ni koga bi to moglo uvrijediti, osim možda Shreka.
Ali zato su smijehom pokušali razbiti strahove i frustracije u ljudskim glavama. Kažu da se ne bave politikom nego demokracijom te da u Rusiji Putin i ne zna za njih jer nisu zvijezde.
"Naši radovi nisu politička kritika nego nam je namjera demokratizirati i približiti ljudima umjetnost. Nije tu riječ o državnoj cenzuri, jer nitko od političara nad nama nikad nije proveo cenzuru. Sve je na svom mjestu, umjetnici su išli na izložbe, kršćani su išli u crkve, a mi smo to sve htjeli poremetiti. To uvijek izaziva konflikte i skandale, jer ljudi na to nisu navikli. Nije nas strah reakcija vlasti kao što se to dogodilo s djevojkama iz skupine Pussy Riot. Rusija je velika zemlja, Putin za nas i ne zna jer mi nismo zvijezde. To je za pjevače. Imamo uzak krug publike, nemamo milijunsku auditorij kao oni. Biti zvijezda nije uvijek kompliment. Oni, uostalom, unaprijed napisane tekstove uče napamet. A mi, obični ljudi, nismo zvijezde, ne čitamo ono što nam je napisano na papiru nego zauzimamo svoju točku gledišta", kažu Plavi nosovi koji kažu da u svojim radovima samo prikazuju ono što običan čovjek može vidjeti na televiziji, a to su najčešće terorizam, seks i reklame.
"Obične elemente sjedinjujemo u neobične odnose stvarajući paradoks kao što su to policajci koji se ljube. Ruski ministar kulture nakon toga kazao nam je da smo mi kao umjetnici ruglo Rusije. Mjesec dana nakon toga, morao je dati ostavku i otići. Smijenili su ga. Taj je rad tri mjeseca visio u glavnoj moskovskoj galeriji. Nitko na njega nije obraćao pozornost. Skandal je nastao kad smo izložbu premještali u Francusku jer smo trebali ispuniti formulare nužne za privremenu izvoznu dozvolu, koja je potrebna kad izložba gostuje u inozemstvu. Sva su naša djela problematična, samo je razlika u tome tko je na što osjetljiv. Tko zna, možda bi se i Shrek zbog nečega naljutio. Ali kako mediji na globalističkoj razini izjednačuju fenomen Osame, Harryja Pottera i Shreka po TV minutaži i gledanosti, tako ih i mi u našem izričaju koristimo zajedno", zaključuju Plavi nosovi.
