Mladić iz Afrike susretne djevojku iz Europe, zaljubi se u nju i doseli u njezinu domovinu. Ljubavna priča kakva naizgled ne zaslužuje nikakvu posebnu pozornost. Odvila se bezbroj puta u zapadnoj polovici europskog kontinenta, dok u istočnoj još uvijek izaziva blago podizanje obrva, premda i ondje polako prestaje biti iznimkom. Hrvatska, gdje se naša priča odvija, nije nikakav izdvojeni slučaj, a o tome bi nam dosta toga mogao reći 28-godišnji riječki zet podrijetlom iz Nigerije, astrofizičar Josiah Olumuyiwa Faniyi. Odnedavno asistent na Fakultetu za fiziku u Rijeci, pažnju šire javnosti privukao je, međutim, nečim sasvim drugim: recitiranjem hrvatske poezije u videozapisima koje objavljuje na internetu u sklopu projekta Mostovi poezije.
U Hrvatskoj Faniyi živi deset mjeseci. Prvi put ju je posjetio prije tri godine, dok je putovao po Europi u sklopu svojih obveza na diplomskom studiju.
“Tada sam u Zagrebu imao tek nekoliko sati pauze, čekajući autobus za Njemačku. U tom kratkom vremenu poslao sam poruku jednoj djevojci na aplikaciji za upoznavanje. Iako se tada nismo upoznali uživo jer je ona iz Rijeke, upravo je ona bila razlog zbog kojeg sam tog ljeta ponovno došao u Hrvatsku”, govori. Nakon toga se zbog nje vraćao još nekoliko puta, a na kraju se odlučio i preseliti. “Ta je djevojka u međuvremenu postala moja supruga”, kaže Faniyi.
Rođen je 1997. u gradu koji ima više stanovnika od čitave Hrvatske.
“Ibadan ima oko četiri milijuna stanovnika. To znači da uvijek ima ljudi kamo god se okrenete”, govori Faniyi.
“Unatoč velikoj populaciji, zajednice su vrlo bliske - poznajete ljude oko sebe i brinete se jedni za druge. Prilagodba životu u Hrvatskoj bila mi je puno lakša zahvaljujući supruzi i njezinoj obitelji, ali i zbog divnih ljudi koje sam upoznao u crkvi, na plesnim tečajevima, u odbojkaškim klubovima i planinarskom društvu. Iako mi je u početku bilo hladno - i još uvijek jest - naučio sam se zaštititi i naviknuti”, kaže. Rijeku smatra idealnim gradom zbog njezinog položaja: blizine mora i planina. “Jedan sam dan plivao u moru na Oštru, a kasnije istog dana bio na Kamenjaku! Mislim da je to vrhunsko iskustvo.”
Zanima nas kako su ga prihvatili Hrvati? Je li imao problema zbog boje kože? “Većina ljudi koje svakodnevno susrećem vrlo je otvorena i srdačna. Osjećao sam se dobrodošlo i uglavnom se nisam osjećao kao stranac. Ljudi me pozivaju na druženja, razgovaramo bez problema i pomažu mi učiti jezik. Kolege s mog prijašnjeg radnog mjesta bili su jako dragi, a ponekad smo igrali i hrvatske jezične igre poput kalodonta i ‘grad, država’”, govori. Međutim, otkako je počeo objavljivati videozapise na internetu, dobio je i neke vrlo ružne i rasističke komentare. “To boli, ali svoj sud o Hrvatskoj temeljim na dobrim ljudima koje upoznajem uživo, a ne na anonimnim ljudima iza ekrana.”
Govori kako se zaljubio u Hrvatsku “zbog njezine prekrasne prirode”, a neke stvari su ga ipak iznenadile.
“Očekivao sam distancirane zapadnjačke ljude, ali način na koji ljudi ovdje žive i cijene obitelj i zajednicu ispunjava me radošću. Jedino što mi je pomalo neobično jest velik broj mladih ljudi koji puše. U Nigeriji je pušenje cigareta relativno rijetko, a oni koji puše često to čine diskretno jer se takvo ponašanje ne smatra društveno prihvatljivim.”
Unatoč mladoj dobi, Josiah Faniyi je astrofizičar s međunarodnim iskustvom specijaliziran za aktivne galaktičke jezgre, modeliranje emisije prašine i analizu infracrvenih podataka. Magistrirao je fiziku summa cum laude na sveučilištu Tor Vergata u Rimu s radom “Data reduction and modelling of dust emissions in three nearby active galactic nuclei”. Pripravnički staž odradio je u francuskoj Nici na Observatoire de la Côte d’Azur, sudjelovao je na nizu konferencija i radionica, a posjeduje i veliko iskustvo u poučavanju kao asistent na raznim sveučilišnim i znanstvenim institucijama. Trenutno radi na doktoratu, no kako je sve počelo? Zašto astrofizika?
“Kao dijete bio sam vrlo znatiželjan - stalno sam postavljao pitanja i želio znati kako stvari funkcioniraju. Zato sam odlučio studirati fiziku na Sveučilištu u Ibadanu u Nigeriji, kako bih mogao odgovoriti na velika pitanja”, kaže. Njegov interes za astrofiziku započeo je gledanjem prekrasnih slika zvijezda i galaksija u knjigama školske knjižnice.
“Često sam za vrijeme odmora odlazio u knjižnicu samo kako bih gledao te slike i učio zanimljivosti o svemiru. Bio sam očaran. Astrofiziku sam studirao na diplomskom studiju u Europi, a sada radim na doktoratu u Rijeci jer me zanima potraga za odgovorima na velika pitanja o svemiru. Ne samo odgovori, nego i znanstveni proces: kako pokušavamo odgovoriti na ta pitanja, od čega su zvijezde građene, što pokreće vrlo energične čestice i zrake koje do nas dolaze iz dalekih svjetova, te kako odbacujemo ranije teorije u svjetlu novih dokaza.”
Posao asistenta na Fakultetu za fiziku u Rijeci dobio je na javnom natječaju za projekt Astro-Gamma, koji se bavi astronomijom gama-zraka vrlo visokih energija u doba višečestičnih opažanja. “Prijavio sam se, prošao intervju i odabrali su mene. To znači da ću biti asistent pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Marine Manganaro i pisati doktorat u sklopu navedenog projekta. Sudjelovat ću u analizi podataka gama-zraka vrlo visokih energija s teleskopa MAGIC (Major Atmospheric Gamma Imaging Cherenkov), kao i u teorijskoj interpretaciji i modeliranju višefrekvencijskih i višeglasničkih skupova podataka. Cilj je produbiti znanje o svemiru u području gama-zraka vrlo visokih energija te razumjeti fiziku aktivnih galaksija i gama-izboja”, kaže Faniyi. Osim astrofizike i supruge Rome, Faniyi ima još jednu ljubav - jezike. Dolazi iz zemlje u kojoj se govori preko 500 jezika.
“Moj materinji jezik je joruba. Govori se u jugozapadnoj Nigeriji, ali i u Beninu te dijelovima Sijera Leonea i Toga, ali govorim i engleski, budući da je on službeni jezik u Nigeriji.” Ne sjeća se točno što je pomislio kad je prvi put čuo hrvatski: “Vjerojatno je to bila mješavina: ‘Ovo je jako komplicirano i nikad neću naučiti ovaj jezik’ i ‘Jedva čekam naučiti ovaj jezik da mogu komunicirati sa svojom djevojkom na hrvatskom’”.
Zanima nas zašto je počeo recitirati hrvatsku poeziju? “Sve je počelo spontano. Jednog dana bio sam na Šetalištu Vladimira Nazora u Kraljevici i zapitao se tko je osoba po kojoj je šetalište dobilo ime. Potražio sam informacije i saznao da je bio poznati pjesnik. Naišao sam na njegovu pjesmu ‘More nade’, koja nije bila jako poznata. Pokušao sam je naučiti - svaka riječ bila mi je nova”, kaže Faniyi. Prevodio je riječi kako bi razumio pjesmu i ona ga jako dirnula, pa ju je odlučio naučiti napamet, isprva kao osobni izazov. “Supruga i njezina obitelj bili su začuđeni što sam uspio naučiti napamet tako dugačku pjesmu. To je bio početak mog učenja hrvatske poezije. Kroz poeziju sam naučio mnogo riječi, ali i jedinstven način gledanja na svijet iz različitih vremena i perspektiva autora. Primjerice, pjesma ‘Pejzaž’ Vladimira Vidrića fascinirala me živopisnim slikama, a pjesme Dobriše Cesarića posebno volim zbog jednostavnih riječi koje me uče da pažljivije gledam svakodnevne stvari koje lako uzimamo zdravo za gotovo.”
Otkud mu ideja da pokrene Mostove poezije? “Kad sam naučio Nazorovu ‘More nade’, recitirao sam je supruzi i njezinim roditeljima”, govori. “Njezin tata predložio je da snimimo recitaciju i objavimo je na internetu, pretpostavio je da bi se ljudima moglo svidjeti. Tako se rodila ideja da otvorimo profil na društvenim mrežama i objavljujemo kako recitiram hrvatsku poeziju. Ime ‘Mostovi poezije’ smo smislili dok smo gledali u Krčki most, koji povezuje dvije obale, s idejom da naša stranica bude mjesto koje povezuje jezike, kulture i zaljubljenike u poeziju.” Na neke pjesme naiđe slučajno, a za neke dobiva preporuke u komentarima. “Učim samo one koje mi na neki način ‘govore’, koje mi se zbog nečega sviđaju. Primjerice, odabrao sam ‘Naranču’ jer razumijem što znači - naranča s juga - posebice sada kad je zima. Biram i pjesme koje nemaju previše komplicirane stihove, a imaju dublje značenje. Zato posebno volim pjesme Dobriše Cesarića.”
U Nigeriji živi više od 250 etničkih skupina, a Faniyi dolazi iz naroda Joruba koji čini oko 22 posto stanovništva zemlje.
“Nigerija ima federalni sustav vlasti s 36 saveznih država koje su sve zastupljene u upravljanju zemljom”, kaže. “U ustav je ugrađeno načelo federalizma, čiji je cilj osigurati ravnomjernu zastupljenost u državnim institucijama, spriječiti dominaciju pojedinih skupina i poticati nacionalnu integraciju. Unatoč ustavnim odredbama, stvarni podaci pokazuju da još uvijek ima mnogo posla u borbi protiv društvene nejednakosti.” Zemlja je ugrubo podijeljena na muslimanski sjever i kršćanski jug. Posljednjih mjeseci učestale su vijesti o napadima islamista na kršćane, koje je američki predsjednik Donald Trump u jednom od svojih retoričkih ispada okarakterizirao kao genocid.
“Istina je da postoje napadi, međutim, situacija je složenija nego se prikazuje ovdje u medijima”, govori Faniyi. “Terorističke skupine ne napadaju samo kršćane, nego i muslimane te neselektivno raseljavaju stanovništvo. Važno je naglasiti geografiju: napadi se uglavnom događaju na sjeveru. Na jugu i u drugim dijelovima zemlje kršćani i muslimani žive skladno jedni uz druge. Često ćete vidjeti crkvu odmah pokraj džamije, a Božić i Bajram slavimo zajedno. Sigurnosne snage rade na uspostavi reda, a narativ ne bi trebao biti o vjerskom ratu, nego o naciji ujedinjenoj protiv terorizma.”
Zanima nas je li se Faniyi u Hrvatskoj susretao s predrasudama o stanju u njegovoj domovini? “Ne osobno - mnogi ljudi su dragi i iskreno znatiželjni te žele razumjeti situaciju u Nigeriji”, odgovara, dodajući da je na internetu vidio mnogo vrlo neukih komentara. “Volio bih da ljudi shvate kako je Nigerija golema zemlja i po površini i po broju stanovnika. Nigerija ima puno obrazovanih, inteligentnih i sposobnih ljudi. A vijest o događaju u jednom dijelu Nigerije ne znači da je takva situacija u cijeloj zemlji. I da odgovorim na jedan konkretan komentar koji sam vidio: Ne, nisam musliman, ne ubijam kršćane, i muslimani ne ubijaju kršćane - to čine teroristi”, naglašava Faniyi. “Vrlo sam optimističan u pogledu budućnosti Nigerije, kao i mnogi mladi. Ali prije svega, potrebno je riješiti aktualne probleme sigurnosti.”
Josiaha Faniyija je široj javnosti otkrio pisac Miljenko Jergović koji je o njemu napisao tekst u serijalu “Junak našeg doba”. Pitamo ga osjeća li se kao junak?
“Definitivno ne! Tekst me jako zbunio, a nazvati me junakom bilo mi je nevjerojatno”, odgovara. “Ja sam samo čovjek koji recitira hrvatske pjesme i pokušava naučiti hrvatski jezik, zasad tek na razini A2. To je jedan od najvećih komplimenata koje sam ikada dobio i nisam znao kako da se osjećam dok sam čitao taj tekst. Moram priznati da je lijepo biti primijećen i opisan od osobe s takvim ugledom kao što je gospodin Jergović. I ovim putem mu se još jednom zahvaljujem. I mogu se samo nadati da Mostovi poezije imaju pozitivan utjecaj na ljude, barem upola onoliko kako on to vidi.”
