Svim je pandemijskim narativima novijeg datuma zajedničko to što tvrde da su nastali prije pandemije. Novi roman Marka Vidojkovića, “Đubre”, u tome nije iznimka. Zanimljivo je i hvalevrijedno da autor više polaže na tekstovnu autentičnost nego na ograde od stvarnosti, pa nas u roman ne uvodi opaskom o njegovoj slučajnoj sličnosti sa stvarnošću. Tko je “Đubre”? Dragiša, bivši operativac, tip čiju ruku ljubi svako viđenije lice u Beogradu, a on uživa vozeći se naokolo u Bentleyu, našikavajući se i praveći kaos. U svemu pretjeruje; kokain troši kao parizer, u troetažnom je stanu cijeli jedan kat pretvorio u “stan s parama”, jeftina su mu kola “bembara”, a odgovorne sudionike u prometu nagovara da mu se “skinu” mašući svojim pištoljem. Istodobno, taj pištolj drži zataknut o pojas kratkih hlača šarenog uzorka, a odjevnu kombinaciju upotpunjava još šarenijom košuljom i torbicom koja, ovješena oko vrata, skriva mobitel i malo droge. Putne.
