Karakteristični su po dokumentiranoj dekadenciji, prema društvu su neprijateljski do opasni, bez posebne strukture. Prljava, poderana, bojom pošpricana odjeća. Nakit od sigurnosnih igala i žileta; višebojna stršeća frizura, "irokeza"... Tako je tajna služba Stasi Demokratske Republike Njemačke (DDR) 1985. opisala pankere u svom "Pregledu negativno-dekadentnih mladenačkih kultura".
(Dokument na engleskom u velikoj rezoluciji nađite na ovom linku, a na njemačkom u originalu ovdje)
East German secret police guide for identifying youth subcultures. Circa 1985. #yesreally pic.twitter.com/TXF1iFBTNT
— S. Alexander Reed (@industrial_book) 24. studenoga 2018.
Kompozitor Alex Reed, profesor teorije glazbe i povijesti s Kledža Ithaca, objavio je povijesni dokument na svom profilu na Twitteru ne zato da bi otkrio nešto što do sada nije poznato. U krajnjoj liniji, "supertajne" upute Stasija godinama su izložene u "Musem in der Runden Ecke" u Leipzigu, bivšem sjedištu Stasija iz doba DDR-a u tom gradu, danas posvećenom memorabilijama glavne agencije represivnog sustava DDR-a.
Reed je dokument objavio kako bi ga oteo zaboravu, a dobrim dijelom i zato što dokument, skrojen tako kao da je njime netko htio ismijavati sam Stasi, pokazuje zapravo u kolikoj mjeri je režim u DDR-u u doba generalnog sekretara partije Ericha Honeckera bio u potpunom raskoraku s 80-ima i novim valom, odnosno "Neue Deutsche Welle", koji se tih godina nezadrživo prelijevao preko Željezne zavjese.
"Pobunjenički do neprijateljski politički stav, odbacivanje svih oblika države i društvenih normi. Veličanje anarhističkih nauka, 'totalna sloboda'. Nasilničko ponašanje, kriminalne aktivnosti i antidruštven način život, često u skupinama mladeži u javnim crkvama i pod uputama propovjednika." Za pankere je Stasi 1985. naveo da su najčešće u dobi između 15 i 22 godine.
Za darkere su agenti tajne policije upozorili da je riječ o "veličanju jezivih efekata" da je to "sotonski i kult smrti, fanovi grupe 'The Cure'". Darkere su opisali vrlo vjerno; kose obojene u bijelo, koja strši na sve strane, lice pod bijelim puderom, crna odjeća. Iz dokumenta se ne da iščitati je li im to što "nose simbole poput naopakog križa" i to što su "sasvim nezainteresirani za politiku i društvo" bilo otežavajuća ili olakotna okolnost.
Stasi ih je registrirao kao mirne, izolirane od drugih mladih, ali izrazito sklone artefaktima s groblja, te da ponekad oskvrnjuju grobove. Novoromantičari su, što se Stasija tiče, bili "umjerenija skupina", suprotnost "anarhiji", pa bi to valjda ukazivalo da su registrirali sukobe njih i pankera. Stasi im je zamjerao isti negativni stav prema društvu kao i kod pankera, ali i pronalazio olakotnu okolnost u tome što se, za razliku od pankera, "sve rjeđe nalaze među mladima u crkvi", te što su neskloni nasilju.
Stasi u dokumentu navodi još i "Tedyje", odnosno rockabillyje, "aktivnih uglavnom samo u obilježavanju rođendana i datuma smrti svojih rock idola", bluesere, koji su zapravo preživjeli hipiji iz desetljeća ranije, heavy metalce, skinheade... I tu se dolazi do zanimljive primjedbe. Skinsi su opisani, isto kao i danas, kao skloni huliganstvu, vandalizmu, ali ih "djelomično ima u otvorenim crkvenim grupama mladih".
Crkva o koja se ovdje spominje zapravo je Evangelička crkva, a pojava nije posljedica toga što bi obožavatelji Sex Pistolsa, Sida Viciousa ili zapadnonjemačkih Die Toten Hosen bili uvjereni vjernici, nego to što su im crkve dopuštale da kod njih u tajnosti organiziraju koncerte. A najaktivniji su bili pankeri. Negativno-dekadentni, politički labilni, demonstrativni, pogrešno usmjereni...pankere je istočnonjemačka policija uočila i počela proganjati od 1979.
U to vrijeme, primjerice, slovenski Pankrti su već relativno dugo žarili i palili po Jugoslaviji i hvatali zalet za putovati i vani na svirke kao vjerojatno prvi pankerski bend izvan Velike Britanije. U Zapadnoj Njemačkoj, a posebno u Berlinu, pank se prihvatio izrazito žestoko i, uz televizijske i radijske programe, kamoli uz švercerske kanale iz zapadnog prema istočnom dijelu Berlina, bilo je suludo i pomisliti da bi se kulturna eksplozija sa Zapada mogla zaustaviti Berlinskim zidom, i to u vremenu u kojem su se pankeri počeli pojavljivati čak i u SSSR-u.
Schleim-Keim, Müllstation, Namenlos, Wutanfall odnosno L’Attentat... punk-bendovi nicali su na sve strane, posebno u Istočnom Berlinu i do 1983. Stasi je registrirao da po gradovima imaju već 900 žestoko posvećenih mladih ljudi svom subkulturnom izričaju, s uzorima u MC5, Iggyju Popu, odnosno Stoogesima, te savršeno u toku sa svime što se događa u zapadnom dijelu grada.
1983. je bila i godina u kojoj su bendovi Zwitschermaschine i Schleimkeim tajnim kanalima poslali materijal na zapad kako bi im tamo snimili ploču pod etiketom Aggressive Rockproduktionen i vratili nazad. Bili su to ponekad tekstovi protiv države, ponekad o uličnim tučnjavama, kako to već ide. Kolale su audiokazete, po istoku je naveliko bilo "martensica" i, dok su skinsi svojim ekstremnim desničarenjem riskirali zbilja opasne kazne, pankerima režim naprosto nije mogao bogznašto prišiti.
Bilo je tu premetačina, uhićenja, zadržavanja po nekoliko dana, bez sumnje tu i tamo koja serija pljuskanja od agenata... Pankeri su pritom bili najincidentnija škvadra, pored kojih su darkeri, metalci, hipiji i blueseri u svojim "isusovkama", šminkeri, new-waveri redom praktično da i nisu bili problem. Tek 1985. Stasiju, režimu DDR-a, upalila se lampica. Te godine pankerima uhićenima za ozbiljnije prekršaje ili kaznena djela počeli su davati izbor: ili u zatvor ili... izgon na Zapad.
I naravno da su mnogi od njih odabrali da ih "protjeraju" na zapad gdje je nekoć istočnonjemačka građanka Nina Hagen sada radila darmar kao punk-ikona. Odjednom se istočnoberlinska pankerska scena rapidno smanjila. Stasi je svoj posao znao barem toliko. Oni Nijemci koji su živjeli u DDR-u, ako ih pitate čega su se najviše plašili tih godina, odgovorit će vam: Stasi. Ako ih pitate čemu su se najviše smijali, odgovorit će opet: Stasi.
Tako je nakon pada Zida postojao vic: Zašto su Stasijevi službenici postali tako dobri taksisti? Sjedneš u auto, a on već zna i tvoje ime i gdje živiš.
Nije to bilo tako daleko od istine i pankere su temeljito protjerali, skinse trpali u zatvore ili tjerali, ove ostale tolerirali... tako, tako. A 1986. su državne vlasti shvatile da bi bilo konstruktivnije preuzeti objavljivanje, donekle cenzurirane, za tadašnje jugoslavenske uvjete jako cenzurirane, punk glazbe i njihovo pojavljivanje po emisijama, pa su to i učinili. No, samo još dvije, tri godine i režim se raspao pod teretom vremena koje ga je pregazilo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
east berlin