Koje su najveće arhitektonske i urbanistčke devastacije i promašaji u Zagrebu, koji nagrđuju grad i onemogućuju njegov urbani razvoj, stvarajući prometni i stilski kaos? O tome smo razgovarali s uglednim zagrebačkim arhitektima i povjesničarima umjetnosti, a na listi su se našli razni promašaji, od puno puta spominjane željezničke pruge koja razdvaja grad i ruševnog Paromlina, preko novijih zgrada Importanne centra na Iblerovu trgu, Poliklinike Sunce i Centra Bundek, pa do primjera devastacije zelenih površina, kao što su Zrinjevac i Tomislavac, a sve u ime tzv. socijalnog koncepta javnog života.
Nenad Fabijanić, arhitekt i redovni profesor na Arhitektonskom fakultetu, kaže da je nakon dugotrajnog i otvorenog kritiziranja promašaja na području arhitekture u Zagrebu odustao od spominjanja manje ili više "zaslužnih" konkretnih imena jer su opći, ali i stručni kriteriji vrednovanja arhitekture potpuno poremećeni.
S druge strane, arhitekti rade u nimalo lakim okolnostima i teško realiziraju projekte, ignorirani su sa svih strana, pojašnjava Fabijanić, pa bi razgovor o promašajima i dometima na području arhitekture bio u ovom trenutku prilog nerazumijevanju i nepotrebnoj konfrontaciji. Što se tiče urbanističkih promašaja, sve je počelo još u "predkapitalističko" doba, smatra Fabijanić, a nastavilo se s velikim zamahom u specifično našem novom kapitalizmu, koji smo "tako sretno oblikovali".
Urbanističke devastacije dijeli na promašaje manjeg obima i na kapitalne pogreške, koje su napravljene zato što je nestao stvarni urbanizam, tj. oblikovanje grada, nekad stimuliran strateškim vizijama kroz zavode, institute i katedre. "Tzv. urbanistički autoriteti i institucije pretvaraju se u svoju suprotnost, u komunalno-upravni servis dirigiranih pokušaja i pogrešaka, a oblikovanje i gradogradnju, ukratko prostor grada, preuzele su pragmatične pravne doktrine", ističe Fabijanić.
"Osnovni urbanistički problem Zagreba čini željeznička pruga, koja danas sve evidentnije grubo presjeca grad te ga dijeli na južni i sjeverni dio, blokira razvoj neposrednog okoliša, a osim toga stvara prekomjernu buku. Taj problem mogao bi se vrlo skladno i dugoročno riješiti spuštanjem pruge pod zemlju što bi Zagrebu omogućilo razvoj u formi pravog europskoga grada.
Prije desetak godina napravio sam s interdisciplinarnom ekipom stručnjaka projekt ‘Integrirani grad’ u kojem smo u dužini desetak kilometara, u zagrebačkom centru, predložili spuštanje pruge pod zemlju, na Glavnom kolodvoru predvidjeli podzemne distribucijske etaže promijenivši prometnu paradigmu: pješaci, biciklisti, tramvaji i kolni promet na razinu terena, bez podvožnjaka, a željeznica sa svojih 2 do 8 kolosijeka pod zemlju.
Time bi se integrirao prostor Donjeg grada, povezao u uzdužnim i, važno, poprečnim smjerovima, oslobodio bi se dodatni javni prostor uz nove zelene površine, dakle, bez agresije u visinu. Nikakve studije izvodljivosti, elaborati i 3D blefovi - simulacije, neće moći riješiti problematične zone u najužem centru Zagreba, koje stoje ruševne, prazne i bez prilike za reurbanizacijom, kao što su Gredelj, Paromlin i Istočni kolodvor. Krajnji je čas da problem željezničke pruge riješe Grad Zagreb i država", istaknuo je Fabijanić dodavši kako je Zagreb danas, nažalost, razvojno limitiran u ritmu četverogodišnjih predizbornih obećanja.
Kao drugi veliki urbanistički promašaj istaknuo je gradnju zgrada na tradicionalnim povijesnim prometnicama, koje su spriječile smjerni razvoj cirkulacije prometa i gradu primjerenih prostornih autoriteta.
"To je, primjerice, lokacija kraj južnog ulaza u Zagreb, gdje prometnica nakon rotora i Jadranskog mosta oštro skreće lijevo u Horvaćansku, a desno u Savsku cestu. Na putu se ispriječio golemi stambeni blok koji je onemogućio kontinuitet brzog protoka paralelno sa Savskom te zapravo demantirao logični prostorni tok i smjeran arhitektonsko-urbanistički rezultat", pojasnio je Fabijanić.
Kao treći promašaj spominje "efemerni, nedefinirani stambeni blok na kraju Klaićeve ulice".
"Prisutan je kao jedini sagrađeni fragment Trga Franje Tuđmana, s naslijeđenim substandardnim kućama, lociran potpuno pogrešno, poprijeko ulične osi, tako da kretanjem u smjeru zapada prostorna perspektiva vodi u dnevnu ili spavaću sobu nekog stanara. Tu počinju, ali ne završavaju svi problemi oko prometne farse s tunelima na Zapadnom kolodvoru", kaže Fabijanić.
Četvrti primjer je povijesna Trnjanska cesta, koja se trebala tradicionalno nadovezati na Petrinjsku ulicu, "što je onemogućila pogrešna lokacija zgrade Palače pravde, koja je inače prihvatljivo i vrlo dobro arhitektonsko djelo", kaže Fabijanić. Prema njegovu mišljenju, time je atrofirala substandardna, periferna istočna strana poteza Hrvatske bratske zajednice, dakle suburbij istočno od fontana.
"Zona glavne gradske osi bez interesa gradskih ‘stratega’ još se ne razvija", kaže Fabijanić dodajući kako su trnjanske potleušice, čini se, trajni arhitektonski i urbanistički pandan monumentu Nacionalne sveučilišne knjižnice.
Prema Fabijanićevu mišljenju, Centar Bundek jedna je od velikih urbanističkih pogrešaka. Kaže da je taj donedavno prazni prostor aktiviranjem Bundeka mogao postati urbanistički potez oblikovnog sadržajno-prostornog identiteta, koji bi rehabilitirao šire područje.
"Sava i centralna gradska os mogli su inspirirati sasvim drukčiji urbanizam na potezu od rijeke do Muzeja suvremene umjetnosti. Tamo je sagrađen atipičan stambeno-poslovni otok koji onemogućuje znatno kvalitetniji razvoj kulturnih institucija i sadržajnih događaja", napominje.
Od naslijeđenih, ali i novih problematičnih urbanističkih mikrolokacija Fabijanić ističe Autobusni kolodvor, nikad završenu bolnicu u Blatu, Arenu koja je podignuta, kaže, s pogrešne strane ceste, a upitne su mu i lokacije Muzičke akademije, koja se mogla smjestiti uz KD "Vatroslav Lisinski" u zoni Paromlina, mogućem Music Quartieru, te Muzeja suvremene umjetnosti, danas ugroženim stambenom gradnjom. Spominje i sve aktualne dileme u vezi zagrebačkih stadiona, nogometnih kampova, od Svetica do Kajzerice, od Zaprešića do Velike Gorice, pa od Splita do Krapinskih Toplica, koje "ilustriraju improvizaciju, lokacijski session i potpunu dezorijentaciju".
Fabijanić izdvaja i dva urbanističko sadržajna promašaja vezana za socijalni koncept javnog života. "To je cirkus na Zrinjevcu kojim će se i ove zime devastirati najvredniji, zaštićeni prostori zagrebačkog urbaniteta". Spominje i uređenje Trga žrtava fašizma oko Umjetničkog paviljona, "koji to zapravo nije". "To je i dalje samo Paviljon ‘Ivana Meštrovića’ koji je podignuo za svoje velike skulpture", kaže.
"Ti projekti upućuju na dilentatizam i kontradikciju u pristupu javnim prostorima: na Trgu žrtava fašizma ne dopušta se ni pesekima da trče po travi, što je opravdano, a istodobno svake se zime, ali i ljeti, upropaštava Zrinjevac, Strossmayerov i Tomislavov trg. Taj je apsurd ilustracija stanja stihije bez koncepta, bez projekata, bez arhitekata, bez pravih arhitekata. Grad je civilizacijska tekovina, po definiciji uspostavljeno zajedništvo, prevalencija društvenog nad privatnim. Zagreb trenutačno vegetira posve obrnuto, živi inverziju definicije grada", zaključuje arhitekt Nenad Fabijanić.
Povjesničarka umjetnosti i najznačajnija povjesničarka zagrebačkog urbanizma Snješka Knežević navela je svoju listu "najružnijih kuća u Zagrebu" istaknuvši kako se pri izboru vodila kriterijima mjesta i urbanističke važnosti te je u skladu s time ocijenjena njihova arhitektonska kvaliteta. U izbor nisu ušle kuće iz preferiranih rezidencijalnih predjela na sjeveru, među kojima, kako kaže, ima napretek kiča, predimenzioniranja - uz pretjeranu gustoću i potpunu odsutnost urbanističke regulacije i kontrole, jer se ne bavi individualnim stanovanjem obiteljskim kućama u toj zoni Zagreba.
Također je navela da položaj gotovo svih navedenih primjera zahtijeva arhitektonski znamen tzv. landmark, prepoznatljivi urbani simbol, kakvi postoje u svim velegradovima, što međutim navedene kuće na zadovoljavaju. Snješka Knežević je na prvome mjestu navela Hotel Intercontinental, sadašnji Westin, arhitekata Williama Bonhama i Slobodana Jovičića, koji je građen od 1970. do 1975. godine.
Smatra da taj neboder iskazuje "potpuno nepoštovanje urbanističke matrice Donjega grada, dimenzijama ponižava cijeli arhitektonski kontekst, primjerice, historicističku zgradu nekadašnjih srednjih škola, danas Muzeja Mimara, te sklop fakulteta - Arhitektonski, Građevinski i Geodetski u Kačićevoj ulici broj 26, te Rudarsko-geološko-naftni u Pierottijevoj 6, koji su vrijedni primjeri internacionalnog stila".
Dodaje kako je gradnja tog hotela iznuđena političkim pritiskom i zapravo je svjedočanstvo provincijsko-kolonijalne servilnosti, što je svojedobno žestoko kritizirala Antoaneta Pasinović. Zgrada INA-Inženjeringa, podignuta na uglu Avenije Vukovar 78 i Miramarske ceste, koju je projektirao arhitekt Duško Rakić potkraj sedamdesetih, po njoj predstavlja "agresivni konglomerat formi". Ta je zgrada, kaže, u svoje vrijeme bila "modni", kvazineoekspresionistički eksperiment, no "danas je zapuštena, ružna i zrela za redizajn te uvelike odudara od inače kvalitetnih autorovih djela, kao što je salon Auto-Hrvatske iz 1971. u Aveniji Vukovar 37 b".
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zagreb je prekrasan grad!