Polje psihologije u stalnom je porastu kako se svako malo otkrivaju novi poremećaji.
Psihijatrija je kao grana medicine službeno priznata u zapadnom svijetu tek krajem 19. stoljeća, a isticanjem kako su mentalne bolesti "bolesti kao i sve druge", psihijatri teže za istim statusom kojeg dobivaju njihovi kolege kirurzi, onkolozi i drugi specijalisti.
Ipak, mnogi osporavaju status psihijatrije kao neistražene znanosti, koja liječi posljedice bez da ima uvid u uzrok bolesti, s vrlo nepredvidljivim putem oporavka.
Ovo su neki od najčešćih mitova moderne psihijatrije:
1. Mentalne bolesti rezultat su mozga koji ne funkcionira
Većina psihijatara vjeruje kako je glavni uzrok mentalnih bolesti defekt mozga. Često se govori kako ljudi s dijagnozom shizofrenije (audio i vizualne halucinacije, paranoje, tjeskoba...) imaju deformacije mozga koje se mogu uočiti na magnetskim snimkama. No, najnovija istraživanja pokazuju da antipsihotici koji se daju u terapiji za liječenje shizofrenije mogu uzrokovati oštećenja mozga direktno povezana s količinom lijekova koje je pacijent uzimao - što je terapija bila veća i dugotrajnija, to su i posljedice na mozgu očiglednije. Studije na makaki majmunima su otkrile da antipsihotici mogu uzrokovati i smanjenje mozga do 20 posto.
Također, ne mijenja se struktura mozga samo uslijed psihičke bolesti - dokazano je kako se zlostavljanoj djeci ili onima koji su pretrpjeli traume mijenja izgled mozga.
2. Teži mentalni poremećaji su u pravilu genetski
Shizofrenija se, kao jedan od najtežih mentalnih poremećaja, najčešće vezuje uz genetiku, a to se podupire studijama na blizancima prema kojima ako jedan od braće ima shizofreniju, velike su šanse da i ovaj drugi oboli. Poznati znanstvenik Franz Kallman prije 70 godina tvrdio je kako su šanse obolijevanja kod blizanaca veće od 86 posto.
Danas su takve tvrdnje nešto umjerenije, no još se uvijek smatra kako je shizofrenija isključivo genetska bolest - unatoč tome što desetljeća istraživanja nisu pronašla genetski marker koji donosi veći rizik od bolesti. Važan faktor je i samo okruženje u kojem dijete odrasta, pa je očigledno da će djeca koja su odrasla uz psihičku bolesnu majku imati veće šanse za nastanak depresije i drugih mentalnih poremećaja, iz same činjenice da su odrastali u takvoj okolini. Također, primjerice seksualno zlostavljanje i druge traume podižu rizik od nastanka psihičkih bolesti za čak 15 puta, što je znatno veća brojka od genetskih predispozicija.
3. Sve je više oboljelih
Jedan od popularnih mitova je kako su moderni ljudi u užurbanom tempu života s puno stresa psihički labilniji, a samim time i skloni mentalnim bolestima. Tako je jedna nedavna studija objavila kako će oko polovice Amerikanaca u nekom razdoblju svog života psihički bolovati. Brojni znanstvenici osporavaju ove tvrdnje za koje navode da su dirigirane od strane farmaceutske industrije, koja u posljednjih dva desetljeća proizvodi i do 20 puta više lijekova za mentalne poremećaje. Jednako tako, sve je više i dijagnoza - što doprinosi širenju struke i sve većoj zaradi.
4. Uspjeh liječenja je ravan nuli
Za brojne se psihičke poremećaje navodi kako su kronični - odnosno neizlječivi. Kao jedinu mogućnost se navodi držanje bolesti pod kontrolom psihofarmacima. U stvarnosti, situacija je puno drugačija te studije pokazuju da oko 80 posto pacijenata tijekom svoje bolesti doživi značajno poboljšanje. Kao zanimljivost se svakako ističe velika studija Svjetske zdravstvene organizacije prema kojoj znatno veće šanse za izlječenje, pa čak i od težih mentalnih bolesti, imaju pacijenti u nerazvijenim zemljama svijeta, koji rjeđe uzimaju antipsihotike. Oporavak od mentalnih bolesti nažalost ne znači i eliminaciju svih simptoma, no obuhvaća normalno radno i društveno funkcioniranje pacijenta.
5. Psihijatrija je znatno napredovala u posljednjih 100 godina
Brojne medicinske grane u proteklih su 100 godina doživjele nevjerojatan napredak, a zdravstvena skrb svakodnevno spašava i produljuje život milijunima ljudi - od operacija do cjepiva i antibiotika do operacija, no pitanje koje se nameće je što je društvo dobilo od stoljeća psihijatrije kao medicinske znanosti? St udije pokazuju da "napredak" u toj znanosti, odnosno povećanje broja dijagnoza i lijekova, ne doprinosi povećanju stope izlječenja, kao niti razumijevanju same bolesti u smislu uzroka i posljedica.
Najveća promjena se dogodila 1980-ih, kad je Američko udruženje psihijatara kao najuglednije tijelo u struci objavilo Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje s kategorizacijom mentalnih poremećaja i kriterijima za uspostavu dijagnoze.
- Ljudi na zapadu su stvorili ideal blagostanja kao normalnog prirodnog stanja u životu. Život nije samo blagostanje i sreća, a danas se često kao depresija liječi ono što je zapravo normalno životno iskustvo, poput tuge - izjavio je u TV emisiji Nedjeljom u dva dr. Robert Torre, psihijatar u KBC-u Sestre milosrdnice u svojoj knjizi "Prava istina o psihijatriji".
6. Liječenje je nužno zbog sigurnosti društva
Često se promovira mit kako je javna sigurnost ugrožena zbog psiho-ubojica, odnosno mentalno bolesnih ljudi koji ne bi počinili zločine da su liječeni. Iako postoje slučajevi u kojima su zločinci psihički bolesni ljudi, njih je iznimno malo, pokazuje statistika. Nedavna je nizozemska studija otkrila da se tek 0.007 posto zločina može povezati s mentalnim poremećajima. Jednako tako, britanska studija otkriva kako tek oko pet posto samoubojstava počine ljudi s psihičkim poremećajima, dok je znatno češće riječ o ovisnicima - bilo o alkoholu, drogama, kocki... Time se ne osporava potreba za liječenjem pojedinaca s psihozama, kao i onima koji ugrožavaju svoj ili tuđi život.
Pogledajte 10 najbizarnijih novih mentalnih poremećaja od koji neki boluju:
