Za prave povijesne znalce, činjenica je kako je mlađahnog Adolfa Hitlera odbila bečka Akademija likovnih umjetnosti za studij, podsjetnik je kako ambicije pojedinca ne moraju uvijek odvesti na životni put koji su zamišljali kao mladi ljudi, puni energije, elana i ideja. No, bi li Hitlerova opasna ambicija da zavlada svijetom da je sudbina odlučila drugačije bila suzdržana i zločini zaustavljeni da je on postao slavni umjetnik? To nikad nećemo znati, no ovo je samo jedan od primjera kako su i neki od najvećih svjetskih zlotvora nekoć imali prizemljenije, ljudske težnje...
1. Pol Pot, pariški student
Tri desetljeća prije nego je nametnuo svoj anti-intelektualni režim nad agrarnim i socijalističkim društvom Kambodže kojeg se optužuje za smrt oko čak milijun ljudi. U mladosti, Pol Pot je bio dvojezični student koji je živio u gradu ljubavi i svjetla, Parizu. Godine 1949., taj je 24-godišnji student zaradio svoju školarinu kako bi studirao radio elektroniku u Parizu, gdje je poput brojnih drugih studentskih aktivista, uživao u plesu, glazbi, druženjima i diskusijama. Nakon što treći put zaredom nije ispunio uvjete za upis u sljedeću godinu, bio je prisiljen vratiti se u Kambodžu 1953., iste godine kad je ta francuska kolonija stekla svoju nezavisnost.
2. Jim Jones, križar u ratu za ljudska prava
Karizmatični vjerski vođa i osnivač sekte Hram ljubavi poznat po tome što je nagovorio ljude na masovno samoubojstvo uzimanjem soka s cijanidom prvo najmlađima, a onda sebi - incident u kojem je umrlo 913 pripadnika sekte od kojih je bilo 276 djece, Jim Jones je nakon toga sebi skratio život pucnjom u glavu. No prije nego je postao vođa kulta, Jones je bio vrlo aktivan u svojoj zajednici te je čak imenovan čelnikom Udruge za ljudska prava Indianapolisa 1961. g. Te iste godine završio je u bolnici zbog čira, a kad su ga zabunom smjestili na odjel s crncima jer je njegov liječnik bio Afroamerikanac, oštro se bunio zbog diskriminacije i svojim prosvjedima izazvao promjene u bolnici, pa i šire.
3. Idi Amin, boksački prvak i sportska nada
Nelson Mandela nije jedini afrički vođa koji je kao mladić proveo puno vremena u ringu. Samo desetljeće prije nego što je izveo puč kako bi prigrabio moć u Ugandi, 193 cm visok i 122 kg težak Idi Amin bio je nacionalni prvak u superteškoj kategoriji dulje od osam godina. Službeni časnik u Britanskoj kolonijalnoj vojsci prije nego se pretvorio u tiranina, Amin je bio i vrlo talentiran igrač ragbija, a u bilješkama o njemu stoji da je izniman tip od nožnih prsti do vrata, no ima problematično ponašanje. Kasnije je postao odgovoran za više od pola milijuna smrti svog naroda.
4. Ayatollah Khoemeini, filozof i pjesnik
Većinu svog odraslog života, Ruhollah Ayatollah Khomeini bio je učitelj i predavač, prvenstveno islamskog misticzma filozofije. Prije nego je započeo svoju misiju pretvaranja Irana u islasmku teokraciju, Khomeini je napisao 25 knjiga, pa čak i neke originalne pjesme. Jedna pjesma objavljena je u iranskim novinama samo četiri mjeseca nakon što je Khomeini proglasio "kletvu" nad autorom Salamanom Rushdiejem 1989. kaže
Posta sam zarobljen, voljena, krivuljom tvojih usana/ kad sam ti ugledao oči ljubav me razboljela.
Te riječi svakako nisu nešto što bi očekivali od čovjeka čiji je politički režim ubio oko 20 tisuća političkih zatvorenika.
5. Timothy McVeigh, veteran s vojnim odličjem
Četiri godine prije bomardiranja u Oklahoma Cityu 1995. u kojem je ubijeno 168 ljudi i stotine njih ranjenih, terorist Timothy McVeigh bio je uniformirani član američke vojske koji je sudjelovao u operaciji Pustinjska oluja. Drugog dana borbi, McVeigh je odrubio glavu jednom iračkom vojniku te drugog ustrijelio s ogromne udaljenosti tako spašavajući kolegu, a te su mu radnje donijele odličje Brončane zvijezde. No, on je 1997. osuđen na smrt zbog terorizma, a predsjednik Clinton je zabranio da mu se na sprovodu odaju vojne počasti.
