Kad je Amy Winehouse 2011. godine umrla zbog trovanja alkoholom, zagovaratelji centara za odvikavanje od ovisnici odmah su se digli na noge. Propast pjevačice koja je javno "popljuvala" njihovu profesiju kao da im je dala zeleno svjetlo da se počnu busati u prsa i govoriti da sigurno ne bi tako tragično završila da im je pružila priliku.
Upravo zato je dokumentarac Asifa Kapadia "Amy" sjajan, jer on prikazuje da je pjevačica tražila pomoć. Bila je na odvikavanju u instituciji koju je prozvala PR šaradom, najmanje dva puta. No odvikavanje je nije spasilo. Kao ni Whitney Houston ni mnoge druge.
Život i smrt Amy Winehouse nije primjer oholosti jedne zvijezde, nego upravo suprotno - pokazuje koliko je slabo istražen sustav liječenja ovisnosti. SAD troši godišnje 13 milijardi dolara na liječenje ovisnika s vrlo malo dokaza da o funkcionalnosti čitavog procesa.
Istraživanja o učinkovitosti liječenja u centrima imaju kontradiktorne nalaze, a ona koja pokazuju snažne pozitivne rezultate su ograničena na određenu vrstu pacijenata, koji se mogu prilično razlikovati od šire populacije.
Drugim riječima, sustav možda funkcionira za neke, ali nemamo pojma ni zašto je za njih uspješan, ali ni (što je još važnije), zašto za većinu ne funkcionira.
U medicini postoji teorija da ako jedan poremećaj možete liječiti na mnoštvo načina - niti jedan nije posebno učinkovit. Jer kad se otkrije najučinkovitiji način, ostale vrste liječenja se zanemaruju. A nigdje taj problem nije očitiji nego u slučaju liječenja ovisnosti, za što postoji mnoštvo programa.
Najproblematičniji su pak centri za liječenje ovisnosti koji djeluju kao moderni sanatoriji, a koriste različite pristupe i filozofije pri liječenju, posebno u SAD-u.
Tamo poznati često odabiru odlazak u Cirque Lodge, u kojem dnevno plaćaju 1000 dolara, a liječe se planinarenjem pri čemu ih helikopteri odvoze do udaljenih, teško dostupnih planina.
Ako nađete poveznicu između leta helikopterom do vrha planine i liječenja alkoholizma i ovisnosti o drogama, svaka čast.
Tko i kako liječi je puno veći problem
No skupoća ovog programa nije najveći problem, jer su oni koji si njih ne mogu priuštiti u puno su većim problemima, budući da u čak 44 savezne države savjetnici zaposleni u centrima "za obične smrtnike" ne moraju imati diplomu. Liječnici koji ih ponekad nadziru imaju i sami pak malo ili nikakvog iskustva i znanja u liječenju ovisnosti.
Lisa Merlo, psihijatrica sa Sveučilišta na Floridi, koja je sama obavila brojna istraživanja o liječnicima koji su i sami ovisnici, napominje da se druge skupine još manje istražuju. Liječnici naime moraju na liječenje, a budući da druge skupine često nisu primorane na to, ako sami ne žele na liječenje, nemoguće ih je pratiti.
Ovisnici nisu poput osoba oboljelih od karcinoma koje žele doći na kontrolu i pratiti svoje zdravstveno stanje.
Kad uzmete dakle u obzir sve te poteškoće, teško je opravdati visoke cijene liječenja u centrima. Za uspješno izliječenog pacijenta, potrebno je oko 15.000 dolara u centru, tj. 6.000 ako se odluči na izvanbolničko liječenje. No i ovdje je nemoguće pratiti hoće li "uspješan" primjerak ostati takav i, primjerice, 10 godina kasnije.
Zato se izvanbolničko liječenje može činiti potencijalno jednako učinkovitim kao i ono u instituciji, koje na kraju djeluje kao nepotreban lukuz. Pogotovo ako ubacite planinarenje i helikoptere u priču, piše Slate.
Na kraju, ne možete odoljeti ironiji u činjenici da je Amy dva puta otišla na liječenje, pri čemu su joj se svi smijali - od televizijskih voditelja do bliskih prijatelja.
No puno veća apsurdnost jest da su nakon njezine smrti mnogi stručnjaci za liječenje ovisnosti tvrdili da su je mogli spasiti.
Njezina smrt nam dokazuje koliko malo razumijemo i znamo o ovisnostima i oporavku. Odvikavanje nije nimalo lako, no vrijeme je da se u tu bitku uputimo oboružani znanosti, a ne planinarenjem.
