Prije dvet godina u Moskvi je 9. lipnja u 101. godini života, umrla jedna od najslavnijih balerina na svijetu. Marina Semjonova ime je koje je zlatnim slovima upisano u rusku ali i svjetsku povjest baleta. Sitna i gracilna, pretrpjela je u životu mnoge nedaće, ali je na kraju ostala radno aktivna do svoje 96. godine života i odgojila cijelu plejadu najboljih balerina i baletana.
Rođena je 12. lipnja 1908. godine u St. Peterburgu. Rano je izgubila oca, a majka joj je dopustila da se pridruži amaterskoj plesnoj skupini. No ubrzo je s deset godina prošla na audiciji u baletnoj školi gdje joj je učiteljica bila Agripina Vaganova. Ona će izbrusiti njezin talent do savršenstva jer je odmah u maloj Marini prepoznala buduću baletnu zvijezdu.
"Ona će svima pokazati kako plesati", rekla je za Semjonovu i tako je i bilo. Semjyonova je završila školovanje sa 17 godina i pridružila se Kirov baletu, gdje je tijekom četiri godine plesala sve klasične glavne uloge. Ljepuškasta, crvenokosa s malim stopalima koje su zvali njezinim 'čeličnim uporištem' imala je nevjerojatnu tehniku plesa. Kad se pojavila na pozornici, s njom je počelo novo doba baleta.
Udala se za jednu od bivših baletnih zvijezda i poznatog baletnog učitelja, Viktora Semjonova, 16 godina starijeg od nje. Godine 1930. ona i njezin suprug otišli su na jednogodišnju turneju po sovjetskom carstvu, završivši u Moskvi, gdje su oboje započeli nove karijere: Semyonova kao nova primabalerina u slavnom Boljšoj teatru, a njezin suprug kao učitelj u baletnoj školi u Moskvi.
Budući da je bila jedina prava plesačka zvijezda u Moskvi, tražili su ju svi bolji koreografi. Bila je idoli drugim plesačima i plesačicama koji su težili njezinom smjelom aristokratskom stilu.
Godine 1935. bila je najbolji izbor kada su, nakon novog vojnog sporazuma između Francuske i SSSR-a, iz Pariza zatražili da pošalju Semjonovu francuskoj publici. Njezina Giselle pokazala je novi sovjetski stil plesanja daleko od romantične tradicije, ali je zato šokirala parišku kremu koja je ostala zapanjena njezinom tehnikom i akademskom besprijekornošću izvedbe. Tijekom nastupa publika joj je uputila gromoglasne ovacije da je Semjonova morala ponoviti svoj solo.
Negdje u to vrijeme razvela se od svog prvog supruga i oženila za Leva Karakhana, bivšeg trockistu koji je bio u Revolucionarnom vijeću s Lenjinom. Kao diplomat, nije preživio Staljinove čistke i pogubljen je 1937. godine. Semjonova je od velike zvijezde postala tek udovica 'državnog neprijatelja' i njezin status u Boljšoj teatru se odmah srozao.
Unatoč tome kad ju je u Moskvu došla intervjuirati britanska novinarka Iris Morley 1945. godine, šokirala se kad je shvatila da, iako je neprikosnovena zvijezda i primabalerina, Semjonova mora tražiti posebno dopuštenje od vlasti da bi se fotografirala uz intervju. Iako je 1941. dobila Staljinovu nagradu tek 1975. dobila je najveće priznanje i SSSR-a.
Po današnjim mjerilima za balerine izgledala bi čak i pomalo zdepasto, no Semyonova je imala nevjerojatni raspon uloga u kojima je mogla blistati. Utjecajni redatelj Fjodor Lopukov rekao je da ima jednake mogućnosti u duhovnim i zemaljskim ulogama, a razne koreografije koje se koriste i u današnjim verzijama z 'Bajaderu' stvoreni su tada upravo za Semyonovu, uključujući i trostruke piruete.
Maja Plisetskaja je u svojoj autobiografiji napisala: „Njezin ples je bio neponovljiv. Njezine velike, izvrsne, čvrste noge, koje je Vaganova besprijekorno trenirala, okrenule bi ju, držale i omogućile da predivno zavrti svoje tijelo ... Kad bi se pojavila na pozornici, nitko drugi nije postojao.“
Osobni život Semjonove ponovno je bio u nesrazmjeru s njezinom profesionalnom karijerom kad je u kasnim tridesetima rodila dijete. Naime, aktivnim balerinama u Boljšoj teatru bilo je zabranjeno rađati. Zato je završila s plesačkom i počela učiteljsku karijeru sredinom 1940-ih. Posljednji put nastupila je 1952. godine u svojoj 44. godini života. Iako nikad nije željela pričati o tome što je sve proživljavala tijekom karijere i kako je bila šikanirana, o tome je progovorila tek kad je imala već 90 godina:
Semjonova je radila kao učiteljica baleta sve do svoje 95. godine života i obrazovala plejadu vrhunskih ruskih balerina i baletana. U njezinoj klasi stasali su i Maja Plisetskaja, i Natalija Besmertnova, Ljudmila Semenkaja, Nadežda Pavlova i Nina Ananiašvili. Jedan od njezinih najvećih fanova bio je muška zvijezda Boljšoj teatra, danas 45-godišnji Nikolaj Tsiskaridze. Godine 1988. postala je heroj socijalističkog rada i 2004. godine dobila je predsjedničku nagradu od Vladimira Putina. Marina Semjonova nadživjela je svoju kćer i umrla je samo tri dana prije svog 102. rođendana.
