Tajvansko američki forenzičar Henry Chang-Yu Lee živuće je božanstvo u svijetu istraživanja zločina. Vrlo priznati stručnjak on je bio još i prije 1989.
A onda, u godini u kojoj je navršio 50, dobio je prvi od niza svojih velikih slučajeva brutalnih krvoprolića u kojima su počinitelji ili žrtve bile planetarno slavne osobe ili su naprosto sami zločini bili takve prirode da su stekli planetarnu ozloglašenost. 1989. bila je riječ o slučaju iz Connecticuta u kojem ga je angažirali državno odvjetništvo kako bi potvrdio optužnicu protiv dvojice tinejdžera beskućnika da su zaklali Everetta Carra.
Tužiteljstvo je dokazivalo da su 65-godišnjaku u domu njegove kćeri prerezali grlo i izboli ga nožem 27 puta. Ali, na njima nije pronađena niti kap krvi, kao što uostalom nije bilo nikakvog materijalnog traga. Lee je na sudu svjedočio da je “mrlja na ručniku u kupaonici identificirana kao krv”, te da je doista moguće da ubojica u takvom zločinu ode bez mrlje na sebi.
Njegovo svjedočenje bilo je vjetar u jedra za tužiteljstvo koje je dokazivalo da Shawn Henning, u vrijeme zločina 17-godišnjak, i Ricky Birch doista jesu ubili čovjeka kad im je provala u kuću pošla po krivu. Desetljeća su proveli iza rešetaka. Ali, ispalo je da to nije točno, da je analizom dokazano da ona mrlja “krvi” nije bila krv, a novi DNK dokazi pokazali su da je ubojica ženska osoba.
Odjednom, dvojici nepravedno osuđenih jamči se novo suđenje, tužiteljstvo se užasno osramotilo što nije prilagodilo svoju optužnicu Leeovom svjedočenju. Što se njega tiče, bez obzira što on nije tvrdio da je ono krv, jer nije on to utvrđivao, i bez obzira što on nije rekao da su oni počinili ubojstvo, ovo mu je, kako je rekao za Daily Beast, prvi put u karijeri da se mora braniti.
Desetljeća uništenih života
Daily Beast sada ga je prozvao za još najmanje tri slučaja s problematičnim dokazima, “svjesnih ili nesvjesnih”. On je zvijezda crnokronikaških TV emisija i dokumentaraca, ali sada se ispostavlja da je u sljedećim slučajevima skrivio da se osude potencijalno nedužni ljudi, a da krivci ne budu kažnjeni.
U slučaju ubojstva glumice Lane Clarkson iz Los Angelesa, ubijene 2003. u rezidenciji slavnog Phila Spectora, proziva ga se da je ili sakrio ili uništio bijeli predmet, poput akrilnog umjetnog nokta, pronađenog na mjestu gdje je glumica ubijena hicem. Leeja je tada angažirao Spector, glazbeni producent.
Spector je isprva oslobođen optužbi za ubojstvo, ali nakon što je sud “provalio” Leeja, za kojega je Spectorova braniteljica Sara Caplan priznala da ga je vidjela da je uzeo predmet, ali ga nije predao istražiteljima, Spectoru se sudilo ponovno i odrapilo mu se 19 godina do doživotne.
1990. Lee je u suđenju za ubojstvo mladoj majci Janet Myers također svjedočio u najmanju ruku problematično. Rekao je da su hlače njenog supruga, 33-godišnjeg Kerryja Myersa, pronađene s tragovima krvi krvne grupe njegove supruge. Tužiteljstvo je na tome izgradilo slučaj po kojem su on i njegov prijatelj nasmrt pretukli ženu palicom. E, da bi tek naknadno detektiv koji je istraživao taj slučaj otkrio da uopće nije istina da je krv na Myersovim hlačama odgovarala ubijenoj.
Nestanak i ubojstvo tinejdžerice Joyce Stochmal. Djevojka iz Connecticuta nestala je 1988., da bi ju nakon nekog vremena pronašli mrtvu. Osumnjičeni za ubojstvo bio je 29-godišnji David Weinberg, a Lee je na sudu svjedočio da je skorena tvar pronađena na njegovom nožu, krv.
Lee je tada rekao i to da nema nikakvog načina za utvrditi pripada li krv životinji ili čovjeku, što je Weinberga na tom suđenju koštalo da ga proglase krivim. Samo, naknadno se pokazalo da to uopće nije točno. Ispalo je da su do početka suđenja laboratorijski testovi pokazali da ono jest krv, ali da nepobitno nije ljudska.
Tragedija tog slučaja je u tome što je to otkriveno tek 2017. Njegova odvjetnica Darcy McGraw danas tvrdi da je Lee “ili znao ili je trebao znati” da to nije ljudska krv.
Lee se u slučaju Stochmal brani da su “odvjetnici ti koji nisu razumjeli znanost”, odnosno to da je “kemijski test na mjestu zločina” pokazao nalaz “pozitivan na krv”. U tom slučaju on dalje navodi da nikada nije niti tvrdio da to jest krv, nego da se ogradio izjavom da je nalaz “odgovarajući krvi”.
Rastezanje istine do oslobađanja
U slučaju Janet Myers brani se pak da su policajci bili ti koji su krivo odredili krvnu grupu na mrlji od hlača osumnjičenog, poslije osuđenog. A u slučaju Clarkson on čvrsto tvrdi da doista jest ponudio umjetni nokat pravosudnim organima koji su radili na tom ubojstvu, ali “oni ga nisu htjeli”.
Njegov život nakon svih tih slučajeva bio je jako dobar prema njemu. Dokumentarci na Netflixu, na Discoveryju, pa vlastiti televizijski šou “Trace Evidence: The Case Files of Dr. Henry Lee”, pa prestižne nagrade poput Medalja pravde i Priznanja za životno djelo od kolega iz Science and Engineer Association. Na kraju je osnovao vlastiti institut... Unatoč svemu tome, dio kolega iz struke optužuje ga da mu je “više stalo do pravnih pobjeda nego do istine” i za “ekstremno opasnog ponašanja u pravosudnom sustavu”.
Bivši tužitelj O. J. Simpsona Christopher Darden sada kaže da je Lee “rastegnuo” istinu o bivšem velikanu bejzbola, optuženom za ubojstvo supruge, za što su mu sudili 1995. Lee je tada svjedočio da “nešto nije u redu s uzorkom krvi” s mjesta zločina, zbog čega je obrana dobila na uvjerljivosti kada je tvrdila da su policajci pokvarili uzorke.
“Nisam mislio da je to istina onda, ne mislim niti danas da je to istina... Bilo je to sranje, a ne znanost”, kaže Darden.
Kerry Myers, je li tko i sumnjao, o Leeju nema ništa lijepo za reći nakon desetljeća zatvora. Indikativno je, uostalom, da na sve te pogreške ili što je već bilo na suđenjima, u svibnju 2013. Lee izjavljuje pred studentima: “Morate imati pobjednički stav... Gubitnik uvijek kaže: 'Ne postoji način.' Pobjednik pronađe način.”
Karijeru je počeo u policiji Taipeija na Tajvanu, gdje se uspeo do čina kapetana policije, a 1965. sa samo 65 dolara u džepu, odselio u SAD. 1972. diplomirao je forenziku na John Jay Collegeu, a onda se baci na doktorat na Sveučilištu New York. U to vrijeme nitko ga nije htio angažirati, možda zbog neiskustva, možda zbog tvrdog naglaska, u svakom slučaju na prvom slučaju angažirao ga je javni branitelj Charlie Gill.
Bila je riječ o seksualnom napadu, za koji su dvojica optuženih oslobođeni nakon što je Lee na sudu rekao da su na donjem rublju žrtve pronađeni uzorci sperme najmanje četvorice drugih ljudi. I krenulo mu je. 1979. postao je direktor Državnog kriminalističkog laboratorija Connecticuta, zvali bi ga i noću, vikendom, na praznike, pričao je poslije da to nije bio lak posao.
Porotnici su ga obožavali, jer je bio duhovit, a kompliciranu materiju bio je u stanju jednostavno objasniti. Prvi veliki slučaj mu je bio užasan zločin nad danskom stjuardesom Helle Crafts koju je njen suprug, pilot, Richard Crafts ubio i tijelo joj gurnuo u stroj za mljevenje drva. Ostatke su u neopisivom stanju istražitelji pronašli u jezeru, a Lee je pomogao dokazati da to doista jesu njeni ostaci.
Slučaj je ušao u povijest te države kao prvi presuđeni unatoč nedostatku tijela. Crafts je dobio 50 godina zatvora. 1995. u slučaju O. J. Simpsona Lee je ustvrdio da mrlja od krvi na Simpsonovim čarapama nije nastala dok su čarape bile odjevene, nego dok su bile složene. Drugim riječima – LAPD je petljao s dokazima.
“Jedino mišljenje koje mogu dati pod ovim okolnostima jest da nešto nije u redu”, rekao je.
To nije bilo znanstveno mišljenje, optužuju ga danas. Ali, kamere su ga snimile i slijedio mu je niz spektakularnih slučajeva. Pomogao je u rješavanju premlaćivanja na smrt JonBenet Ramsey, 6-godišnje pobjednice natjecanja u ljepoti u svom domu u Coloradu.
Pomogao je obrani biznismena Scotta Petersona, optuženom u slučaju ubojstva rezanja glave njegove supruge koja je bila u osmom mjesecu trudnoće. Pomogao je u oslobađanju majke trogodišnje Caylee Anthony, otete i ubijene 2008. Forenzički je radio na mjestu napada 11. rujna, u slučaju ubojstva istraživačkog novinara, čak i na ponovnoj istrazi ubojstva Johna Kennedyja.
Unatoč svemu tome, onih najmanje tri slučaja predstavljaju sjenu, sumnju u njegovoj karijeri. Forenzičari koji svjedoče na sudu kao vještaci trebali bi biti vjerodostojni, nekorumpirani izvori činjenica u pravosudnom sustavu, ističe Daily Beast. Ali, pravosudni sustav očito ne uzima u obzir ljudsku prirodu.
“Postoji nagon čovjeka da pripada skupini i da pomogne skupini. A to onda može navesti čovjeka da pređe granice unutar kojih bi morao djelovati”, komentirao je Joseph Kadane, profesor sa Sveučilišta Carnegie Mellon. Henry Lee je u svojih pola stoljeća karijere radio na nekoliko tisuća slučajeva i treba mu priznati da je velika većina njih neupitna u smislu diskreditiranosti. Jedna stvar kojom se Lee brani doista ima smisla:
“Danas koriste standarde za suditi o nečemu od prije 30 godina.”
Stvar je u tome da je forenzika koja se koristila u 80-ima, pa i 90-ima, danas često kritizirana kao “loša znanost”; stvari poput analize djelića kose ili dokazi ugriza. A danas je na raspolaganju znanost koja je u ona vremena bila jedva zamisliva.
