Zvalo se to suđenjem stoljeća, a završilo je 13. veljače 1935. U zimskoj noći sudnica u okrugu Hunterdon u Flemingtonu u New Jerseyu bila je okružena tisućama ljudi koji su čekali presudu. Kad je suđenje bilo gotovo, gomila je oduševljeno zaurlala. Optuženi Bruno Richard Hauptmann proglašen je krivim za otmicu i ubojstvo 20-mjesečnog sina omiljenog slavnog avijatičara Charlesa Lindbergha. Hauptmann je sljedeće godine umro na električnoj stolici.
Osam stručnjaka posvjedočilo je da se rukopis na bilješkama podudara s Hauptmannovim rukopisom. U medijskoj hajci koja je nastala zbog ovog suđenja i Lindbergha, jedan stručnjak ostao je sasvim u sjeni. I to prema vlastitoj želji jer je rješavao najteže slučajeve i želio je tako zaštititi i sebe i svoju obitelj. Stoga se godinama za njega znalo samo pod nadimkom Detektiv X.
Pravo ime bilo mu je Wilmer Souder i bio je fizičar u Nacionalnom uredu za standarde – skraćeno NIST. Smatra ga se pionirom forenzike.
Pomogao je poslati brojne ubojice, krijumčare i gangstere u zatvor. Ovo je zapravo priča o ovom zaboravljenom geniju, ali i o povijesti znanosti čiji napredak nije nikad bio linearan. Souder je prvi uveo precizno mjerenje i stroge standarde u područje forenzičke znanosti u njezinim začecima, pa se suočio s problemima s kojima se suvremena forenzička znanost još uvijek bori.
Iako se još i danas pokušava doprijeti do svih njegovih doprinosa, to je teže nego se mislilo zbog premalo povijesnih zapisa i zato jer je marljivo prikrio svoju ulogu.
Potraga je započela krajem 2014., kada je Kristen Frederick-Frost, koja je tada radila kao kustosica Muzeja NIST, planirala izlaganje predmeta vezanih uz povijest forenzičke znanosti. Frederick-Frost, inače doktorica fizike, magistrirala je povijest i bila je fascinirana povijesnim artefaktima. Ona je znala za Souderov doprinos forenzici ali samo iz nekoliko notica iz službene povijesti agencije NIST, no jednog dana je, kako kaže, odjenula debeli džemper i spustila se u podrum ispunjen arhivom. Na jednoj od polica bila je kutija u kojoj je pronašla više no što se nadala.
U njoj je bilo devet starih bilježnica, svaka vezana zelenom tkaninom i ispisana njegovim jedva čitljivim rukopisom. Shvatila je da će joj trebati jako puno vremena da ih sve iščita.
No postojao je još jedan NIST-ov znanstvenik kojeg Frederick-Frost još nije tad poznavala, i koji je također istraživao Souderov rad. John Butler, poput Soudera prije njega, važna je figura u povijesti forenzičke znanosti. Prije 30-ak godina razvio je tehnike za analizu DNA koje su danas standardna praksa u kriminalističkim laboratorijima u cijelom svijetu.
Za vrijeme studija Butler je imao ljetnu praksu u Nacionalnom arhivu. Smatrao je da bi bilo mudro učiti iz povijesti. I on je malo znao o slavnom fizičaru, piše portal nist.gov
"Nisam imao pojma koliko je veliku ulogu odigrao", rekao je Butler kojeg je sa Federick-Frost povezao zajednički kolega iz NIST-a.
Souder je odrastao na farmi u Indiani i kratko radio kao učitelj prije no što je magistrirao fiziku i odmah dobio posao u NIST-u. Bio je vrlo nadaren pa je već dvije godine kasnije otišao na Sveučilište u Chicagu i tamo dospio u najjači forenzični odjel u SAD-u. Taj je odjel uključivao i Alberta Michelsona, koji je 1907. dobio Nobelovu nagradu za fiziku jer je stvorio optičke instrumente koji su mogli precizno mjeriti predmete. Michelsonov interferometar, na primjer, mogao je mjeriti udaljenosti manje od jednog mikrometra, ili milijunti dio metra.
Taj je odjel također bio radno mjesto Roberta Millikana, koji je 1923. dobio Nobelovu nagradu za fiziku za svoj rad na fotoelektričnom učinku. Souder je studirao pod Millikanom i provodio mnoge eksperimente na istom predmetu, iako ga većina znanstvenih radova nije navela kao prvog autora. Ta čast, u skladu s tradicijom koja je i danas poznata mnogim studentima, otišla je Millikanu.
Ubrzo nakon titule doktora znanosti 1916, Souder se vratio u Nacionalni ured za standarde, gdje je stekao ugled proučavajući fizikalna svojstva zubnih plombi od različitih materijala. Ovaj rad bio je vrlo važan američkoj vojsci koji su morali imati dobro održavane zube. Stoga se jedna od najprestižnijih nagrada za stomatološka dostignuća danas zove po njemu – Wilmer Souder.
Stručnjak za zubne plombe uskoro će razviti sporednu forenzičku znanost. Tih dana savezne agencije još nisu uspostavile kriminalističke laboratorije, pa kad su imale dokaze za analizu, obratile bi se za pomoć Nacionalnom uredu za standarde. Forenzička znanost je najvećim dijelom stvar znanosti o mjerenju - i to je spadalo u nadležnost ureda. A unutar biroa nitko to nije mogao bolje učiniti od fizičara koji je studirao u Chicagu.
Kada bi mu policijski službenici donijeli dokaze, Souder bi sve zabilježio u svoju bilježnicu. Sve njih pronašla je Kristen Frederick Frost.
Butler je zato, umjesto na godišnji odmor, svoje slobodno vrijeme tijekom ljeta 2015. proveo popunjavajući tablicu s datumima, brojevima predmeta i drugim podacima iz bilježnica. Otkrio je da je od 1929. do 1954. godine Souder radio na 838 slučajeva, uključujući gotovo 100 za Ministarstvo pravosuđa, koje je uključivalo i FBI. Također je radio na gotovo 300 slučajeva za Odjel središnje američke banke, koja je često istraživala mafijaše zbog utaje poreza - a najpoznatiji je bio Al Capone, iako nije bilo dokaza da je i Souder radio na tom slučaju.
Nekoliko dana kasnije, Snook je podnio izvješće o tom sastanku:„Dr. Souder je tražio da sastanak ostane u tajnosti. Slučaj je trebao biti poznat Uredu za standarde kao slučaj Adamson", izmišljeno ime koje si je ovaj tajanstveni fizičar nadjenuo kako bi prikrio tragove", pisalo je u izvješću u kojem se dalje navodi da se slavni forenzičar predstavio kao Martin iz New Yorka.
Počeo je raditi na slučaju Lindbergh 6. rujna 1932., no NIST-ovi istraživači nisu mogli odmah shvatiti da je riječ o Souderu jer je pisalo da je riječ o 'Slučaju Adamson'.
No, nakon višemjesečnog istraživanja Frederick Frost i Butler pronašli su konačno jednu kutiju koja je izgledala drugačije od ostalih. Bila je to stara kartonska kutija koja je kao da nije bila otvarena desetljećima. Butler i Frederick-Frost, noseći bijele pamučne rukavice za rukovanje umjetninama, otvorili su kutiju. Bila je ispunjena isjeckanim novinskim papirom. Gurnuvši papiriće u stranu, iskopali su dvije manje kutije zapečaćene crnom trakom. Na njima je pisalo Souderovim rukopisom: "Slučaj otmice bebe Lindbergh."
"Bili smo presretni", rekao je Frederick-Frost.
Pronašli su pisma u kojima je otmičar tražio najprije 50.000 dolara, a kasnije 70.000 dolara da bi vratio bebu slavnom letaču. Souder je analizirao rukopis u tim bilješkama i svjedočio na suđenju da je rukopis bio Hauptmannov, te podnio niz dokaza. Tužitelji su također iznijeli mnogo drugih dokaza, no njegovo svjedočenje pomoglo je poslati Hauptmanna na električnu stolicu.
