Ovo je general Dietrich von Saucken, koji već na prvi pogled izgleda kao arhertip strogog pruskog generala. U Prvom je svjetskom ratu sedam puta ranjen na bojištu te je nagrađen visokim častima za hrabrost. Ostao je u njemačkoj vojsci nakon toga te je u jednom trenutku premješten u Rusiju, gdje je naučio tečno govoriti ruski.
Služio je i u brojnim bitkama tijekom Drugog svjetskog rata te je odlikovan više puta, a imao je reputaciju velikog vojnika - koji je pokušavao spasiti što više svojih ljudi je mogao.
U veljači 1945., nakon 35 godina odane službe, izbačen je iz vojske jer je inzistirao na tome da je besmisleno nastaviti rat. Mjesec dana nakon toga ponovno su ga zvali, jer bio je predobar general da bi vojska bila bez njega. Hitler je pozvao Sauckena u svoj bunker i dao mu naredbe - neka brani Prusiju od Rusije.
Hitlerovi su podanici tada izmijenili nervozne poglede, čini se kako Hitler nije primijetio da je von Saucken već javno pokazao prezir spram njega.
Lagano je došetao, noseći svoj viteški mač, što je bilo zabranjeno u Hitlerovoj prisutnosti, te ga je apatično vojno pozdravo, umjesto klasičnog nacističkog pozdrava koji je bio obavezan za sve dužnosnike oko Hitlera.
Von Saucken je promatrao svog šefa s otvorenim prezirom, a Hitler mu je opušteno dobacio: "I podnosit ćete izvješća Gauleiteru Forsteru", lokalnom vođi nacističke partije.
Ovo nije moglo proći kod von Sauckena. Pruski general da prima naredbe od partijskog funkcionera?
Pogledao je Hitlera pun bijesa, no Führer nije primijetio - bio je previše zauzet proučavanjem zemljovida na stolu.
Dietrich von Saucken nagnuo se preko stola i lupio šakom po njemu punom snagom. Tu je dobio Hitlerovu pažnju.
Saucken ga je pogledao u oči iz blizine te procijedio "Nemam namjeru, Herr Hitler, primati naredbe od vašeg tekliča!".
Za to je trebala ogromna hrabrost, Fegelein je bio strijeljan zbog mnogo manjeg zlodjela od toga (Hermann Fegelein je bio šogor Eve Braun i visoki časnik SS-a koji je osuđen na smrt zbog odlaska iz bunkera bez dozvole, što je Hitler tumačio kao dezerterstvo).
Von Saucken se otvoreno pobunio, odbijajući direktnu naredbu i ponižavajući ga, nazvavši ga Herr Hitlerom umjesto "mein Führer."
Nastupilo je razdoblje mučne šutnje, koju je naposljetku prekinuo Hitler: "U redu Saucken, onda sami komandirajte".
Mahnuo mu je da ode, a Saucken je vrlo loše odglumio minimalni naklon i, opet bez nacističkog salutiranja, okrenuo leđa Hitleru da ga više nikad ne bi vidio.
Ono što je fascinantno u ovoj priči je da je Hitler, čovjek kojeg su sve svi bojali te nije trpio uvrede ili nedovoljno poštovanja, naprosto popustio i ustukno nakon što se s njim konfrontirao odlučniji, stariji i veći čovjek od njega samog. Da je bilo više takvih oko Hitlera, pitanje je koliko mu se ranije moglo stati na kraj. Von Saucken je zapovijedao svojim ljudima do posljednjeg dana rata, a rečeno mu je da napusti Prusiju te se evakuira brodom, no odbio je i nastavio se boriti, a umjesto sebe je na brod poslao ranjenike.
Na dan 8. svibnja, službeni kraj rata u Europi, dano mu je posljednje vojno odličje te je posljednji Nijemac odlikovan u ratu. Predvidljivo, Rusi su se okrutno odnosili prema njemu, no to je i sam mogao znati prije nego li je odbio napustiti svoje momke. Rusi su ga fizički mučili pa je zbog nanesenih ozljeda završio u kolicima ostatak svog života. Nakon deset godina zarobljeništva pustili su ga te je otišao živjeti u Bavarsku i počeo se baviti slikanjem.
Bio je konzervativac te vrlo vjerojatno i nacionalist, no ipak ga povijest predstavlja kao kavalira i čovjeka koji nije bio upleten u vojne zločine, već kao nekog tko je vjerovao da se bori za svoju domovinu.
