Dvojicu najviših pripadnika Crvenih Kmera koji su još živi, međunarodni UN-ov sud osudio je u petak na doživotni zatvor zbog genocida, što je prvi puta da se pojavila ta kvalifikacija za zločine u Kambodži, 40 godina nakon pada režima pod kojim je ubijeno oko 2 milijuna ljudi.
Sud je utvrdio da je počinjen genocid prema etničkim Vijetnamcima, muslimanima i drugim vjerskim manjinama, te da se njime htjelo "uspostaviti ateističko i homogeno društvo, zatirući sve etničke, nacionalne, vjerske, rasne, klasne i kulturološke razlike".
Ideolog režima Nuon Chea (92) "dao je značajan doprinos povjerenstvu za zločine.. i imao je moć donositi konačne odluke", zajedno s vođom Crvenih Kmera Polom Potom, rekao je sudac Nil Nonn. Drugi osuđeni je Khieu Samphan (87), šef države pod imenom Neovisna Kampućija.
U ovom suđenju, vjerojatno posljednjem protiv pripadnika Crvenih Kmera, sud je saslušao stotinjak svjedoka koji su govorili o obezglavljivanjima, silovanjima, prisilnim brakovima i kanibalizmu.
Dvojica visokih vođa brutalnih Crvenih Kmera Nuon Chea i Khieu Samphan već su ranije osuđeni za zločine protiv čovječnosti počinjene tijekom sedamdesetih godina kada je ubijeno gotovo dva milijuna ljudi u Kambodži pod brutalnim režimom Pol Pota.
1975. godine oružanom revolucijom su marksisti došli na vlast i bili su odlučni u vraćanju države u kameno doba. Tjerali su milijun ljudi da napuste gradove i vrate se u sela kako bi radili na društvenim farmama.
Zloglasni zatvor
Jedan od najzloglasnijih bio je smješten u blizini glavnog grada Phnom Penha, u nekadašnjoj srednjoj školi. 1975. godine, samo četiri mjeseca nakon dolaska Crvenih Kmera na vlast, škola je pretvorena u zatvor i centar za ispitivanje. Bodljikavom žicom okružen je čitav kompleks, a nekadašnje učionice preko noći su postale zatvorske ćelije.
Procjenjuje se da je više od 17.000 ljudi prošlo kroz zatvor Tuol Sleng, službeno nazvan Sigurnosni zatvor 21. Međutim, neki kažu da je možda i više od 20.000 ljudi prošlo kroz zatvor tijekom četiri godine brutalne vladavine Crvenih Kmera.
Svi zatvorenici su fotografirani po dolasku u zatvor, a često su s osumnjičenicima zatvarane i njihove obitelji. Nakon toga bi ih sproveli u njihove ćelije i privezali bi ih lancima. Zatvorenici razmješteni u manje ćelije bi bili privezani za zidove ili podove, a u većim ćelijama za čelične šipke na podu. Spavali bi na golom betonu i nisu smjeli razgovarati jedni s drugima.
Mučenje počinje
Svaki dan zatvorenicima je bio isti. Buđenje je bilo u 4:30 kada bi se morali skinuti dok su čuvari provjeravali jesu li i dalje zatvorenici čvrsto privezani i da kojim slučajem nisu uspjeli skriti nešto čime bi mogli počiniti samoubojstvo. Hrana im se svodila na četiri žlice riže dva puta dnevno, a tijekom čitavog dana bili su u strahu od ispitivanja.
Ispitivanje je trajalo sve dok zatvorenik ne bi umro ili priznao što mu se stavljalo na teret. Zvjerskim mučenjem bi stručno izvlačili brojne informacije iz zatvorenike.
Redovito su premlaćivali zatvorenike, električni šokovi bili su svakodnevica i povremeno su znali užarenim predmetima nanositi teške ozljede zatvorenicima. Neki zatvorenici su pričali o tome kako su ih rezali noževima ili gušili plastičnim vrećama.
Nekima su čupali nokte i istovremeno bi polijevali alkohol na otvorene rane. Žene su povremeno silovale, ali to je ipak bilo rijetkost, a silovatelji su redovito smaknuti zbog zločina.
Brojni zatvorenici su umirali od mučenja, ali to je ipak bilo protiv zatvorskih pravila zato što su vlasti trebale priznanja, a ne mrtvace.
Vadili organe
Medicinska služba zatvora nije postojala za liječenje zatvorenika već je to bio samo nastavak sustava mučenja. Najmanje stotinu ljudi ubijeno je eksangvinacijom; spojili bi ih na infuzijsku pumpu i izvlačili i posljednju kap krvi iz nesretnih zatočenika kako bi otkrili koliko čovjek može živjeti bez krvi. Neki zatvorenici ubijeni su tako što su im vadili unutarnje organe bez anestezije.
Zatvorenici bi na kraju priznali sve, a često bi "uljepšavali" događaje iz života. Redovito bi pisali desetke stranica o svojoj obuci za agenta CIA-e, KGB-a ili čak vijetnamskih tajnih službi. Nakon toga su redovito ubijani, a zabilježeno je samo 7 preživjelih zatočenika Tuol Senga.
Zatvorenici i njihove obitelji prebačene su u obližnji kompleks Choeung Ek gdje su ih ubijali čime su stigli. Često su to bila mučna ubojstva hladnim oružjem kao što su željezne šipke ili mačete zato što Crveni Kmeri nisu imali dovoljno streljiva za sva ubojstva, a kasnije si nisu mogli ni priuštiti streljivo.
Na mjestu Choeung Eka danas stoji budističko obilježje s više od 5.000 ljudskih lubanja žrtava brutalnog režima Crvenih Kmera.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
neznam koliko ce moj komebtar pridonijeti ali treba napisati nesto srceno i razumljivo a ktomu treba pronaci i mjesta i vremena. sve u svemu gade mi se ti djelitelji pravde koji su cekali 43 g da osude i isteraju pravdu. ... prikaži još! Fuj upisam vam se na odluke koje donosite bez ikakvog smisla.
sve je bolje od sustema u kojem pojedinci gomilaju bogatsvo i žive u nepotrebnom obilju na račun većine sirotinje