Rekordno dobre ljetne sezone u Hrvatskoj neki pripisuju dobroj reklami, drugi nevoljama koje su snašle naše izravne konkurente, a treći očuvanom okolišu. No, znalci na to samo odmahuju rukom.
Za život hrvatskog turizma koji je uspješno nadvladao sivu socijalističku ponudu, nevolje rata, recesiju, krizu i sve što se svalilo na Hrvatsku najzaslužniji su, kažu, galebovi.
Samozatajni pregaoci koji su žrtvovali svoja tijela i uložili mnoge besane noći u to da jadranska obala ostane u ugodnom sjećanju strankinjama.
Nitko im za to nije rekao hvala, ali pravi heroji na to samo kažu: Tja, pa istinske heroje povijest uvijek prešućuje. Ovo je njihova priča.
"Djevojke cijene pristojne i jednostavne muškarce. S curom volim najprije plesati, a tek onda razgovarati jer je dodir tijela jači od razgovora. Kad već moram uletjeti s pričom, onda sam spontan. Komentiram situaciju u kojoj se nalazimo, piće koje ne dolazi na vrijeme ili glasnu glazbu. Nema univerzalnog uleta i čarobne rečenice na koju padaju jer svaka žena zaslužuje drukčiji pristup", objasnio nam je jedan serijski zavodnik ili galeb, kako ih narod od milja zove.
Osim maslina, vina, riba, čistog mora i razvedene obale, Dalmacija pruža i jednu tradiciju koju nećete pronaći u turističkim vodičima.
Naime, početkom ljetne sezone svi radno sposobni muškarci na plažama, klubovima, ljetnim terasama i na ulici vrebaju strankinje željne provoda.
Riječ je o avanturama koje rijetko kad potraju dulje od jedne noći, ali zato akterima, barem na kratko, pružaju bijeg iz dosadne svakodnevice koja ih čeka kad se vrate kućama i obitelji.
Ljetni ljubavnici toliko su popularni da su im čak podigli spomenik u Makarskoj. Kip brončanog muškarca koji grli mladu djevojku umjetnika Nikole Šanjeka sliči pokojnom Šimi Laferu, najpoznatijem makarskom galebu.
U želji da čitaoce upoznamo s vještinom osvajanja, razgovarali smo s trojicom mladića i jednim starim morskim vukom o tajnama tog ‘zanata’.
Mihovila odmalena privlače žene i na sve načine pokušava biti u njihovu društvu. Iako je zbog toga ponekad upadao u nevolje, galebari od kraja osnovne škole i još nije stao.
Naime, izbacili su ga iz juniorske selekcije hrvatske vaterpolske reprezentacije jer je zbog ljepšeg spola stalno kasnio.
Svirao je trubu, trenirao tenis, jedrio, igrao košarku… Davno je prestao brojati koliko je žena zaveo, a pretpostavlja da je riječ o nekoliko stotina. Nije mu bitna rasa niti zemlja iz koje potječu. Čehinje ne smatra lakom robom niti Njemice i Talijanke teškima za osvajanje kao što se obično misli.
Dodaje da sve padaju na njegov šarm. Ipak, preferira djevojke iz zapadnih zemalja jer su opuštenije i daju do znanja što hoće. A kad zavodi, nije bitno što ima na sebi.
"Nije bitna marka ni stil, bitno je kako se ta odjeća nosi. Sve, naravno, ovisi i o tome koga želite impresionirati. Muškarci imaju strah da će im se smijati ako su jeftino obučeni, a ja se volim maskirati jer držim da karnevalska tradicija još pali", kaže Mihovil.
Galebari na plaži ili u klubu, ali upozorava da će se teško nešto dogoditi na prvome susretu.
"Ako ste joj ujutro dali do znanja da postojite, navečer je trebate potražiti u nekom od klubova. Ako vas je već na plaži primijetila, lakše ćete joj pristupiti. U klubovima su cure opuštenije jer malo popiju."
Mihovil dvoji što znači biti uspješan galeb. Ne zna je li važnija kvaliteta ili kvantiteta, a iskusio je oboje. Ipak, pohvalio se da je u jednoj večeri opslužio tri djevojke, a ujutro je plivao maraton i pobijedio. Ne zavarava lažnim obećanjima.
Neke se zbog njega vraćaju na Jadran, ali im uljudno objasni da je gotovo među njima. Osvrnuo se i na rodnu Makarsku kao meku galebova - ne čudi ga što su najcjenjeniji kao ljubavnici u Dalmaciji.
"Makarska ima tradiciju galebarenja koja se prenosi s koljena na koljeno. Strankinje vole ovaj grad podno Biokova zbog kršnih momaka u njemu", kaže Mihovil.
Ipak, dodaje da galebovima danas nije lako u odnosu na prijašnje generacije jer je tada bilo manje konkurencije.
Još jedan iskusni galeb smatra da formula za galebarenje ne postoji. Kaže kako se galebovi rađaju, a ne prave. Prijašnje generacije opisuje ovim riječima:
- Stari galebovi bili su tradicionalniji, muškarac je uvijek prvi prilazio ženi, a današnjim galebovima često znaju žene prve upasti. Većih razlika ipak nema jer nam je cilj uvijek bio isti", priča nam i kaže kako je najčešće osvajao Skandinavke.
Izdvaja ljetnu predsezonu i postsezonu kao najbolja razdoblja jer je tada plijen lakše uočiti, a i kriteriji su niži zbog užeg izbora. Ne razmišlja o tome koliko je djevojaka osvojio jer to nije džentlmenski, ali vjeruje da je riječ o troznamenkastoj brojci.
Ljubavnik je od malih nogu, a prve žrtve upecao je sa 14 godina. Kaže da se kao galeb rađaš i umireš. Student zagrebačkog Pravnog fakulteta, rapski je galeb-turist. Koristi markiranu i komfornu odjeću kako bi osvojio cure.
Smatra da djevojke prije zapaze dečka u lijepoj odjeći nego nekog šonju u poderanim tenisicama.
Ne želi pošto-poto osvojiti djevojku kako bi imao još jednu recku na svom pištolju, nego cijeni kvalitetno provedenu večer.
"Hvalisanja kod žena ne prolaze. Valja uletjeti po trenutnoj inspiraciji, kako ti dođe, pa makar to bio i najgluplji ulet. Ako ga simpatično izvedeš, uspjeh je zagarantiran", ističe.
'Osvajač' Ivica objasnio nam je zašto se galebare samo strankinje i usput podijelio nekoliko savjeta mlađoj generaciji.
"Kad osvajač, galeb, priđe domaćoj curi, ona ga razumije i odmah shvati koliko je glup, a kad priđe stranoj curi, ona, budući da ga ne razumije, misli da je pametan. Zbog toga svim sadašnjim i budućim galebovima preporučujem da ne uče nikakav strani jezik, a ako slučajno neki znaju ili natucaju, neka ga hitno zaborave i uspjeh im je zajamčen", – kaže Ivica, koji vodi računa o imidžu kad prilazi ženi.
"Kod osvajanja stranih žena nosio sam bijelo odijelo Pierre Cardin i crne naočale Ray-Ban, uzor mi je bio drug Tito, ali najveći uspjeh postizao sam gol, bos, žedan i gladan. Mladima danas ne treba ništa preporučivati, osim možda snimatelja koji će ih nakon ‘zrćarenja’ snimiti na nekoj plaži, šumici ili iza nekog zidića, da se mogu prisjetiti kako su ipak imali neki seksualni odnos – ma što to značilo."
Najvećim uspjehom smatra što je jednoj Nizozemki uspio odglumiti tri orgazma zaredom, a osvrnuo se i na razliku prijašnjih i današnjih galebova.
"Galebarenje, osvajanje ženskih srdašaca i ostalih organa, u socijalizmu je bila slobodna djelatnost koju nije trebalo registrirati i na nju plaćati porez. U današnjem, razvijenijem društvenom uređenju, demokraciji (dok ne dođe nešto još gore), kako nitko, zbog velikih poreza i ostalih dažbina, ne registrira galebarske firme, galebarenje se pretvorilo u ilegalnu djelatnost koju uglavnom vode osobe mlađeg ženskog spola, dakle galebice."
