"Kuća Božja bilo koje vjere je sveta stvar i tko u to dira, taj će životom platiti. I na ovom i na onom svijetu bit će proganjan", rekao je to u svojoj propovijedi zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je na taj način, doduše potiho, kako će reći povjesničar Ivo Goldstein, protestirao protiv rušenja zagrebačke sinagoge. Rušenje sinagoge koja je do tada u Praškoj ulici stajala 74 godine započelo je 10. listopada 1941., nakon što je novoizabrani zagrebački gradonačelnik Ivan Werner potpisao dekret za rušenje.
Za njegove zasluge, posebno u urbanističkom razvoju grada Zagreba, poglavnik NDH Ante Pavelić odlikovao ga je pravom na zvanje viteza. Upravo urbanističkim planom grada, tj. time kako se sinagoga u njega ne uklapa, objasnio je Werner svoju odluku o rušenju jedne od najistaknutijih javnih zgrada u Zagrebu.
"U mjesecima početka NDH donijeto je niz antižidovskih mjera pa i ona ključna odredba odnosno odluka zagrebačkog gradonačelnika kojom je odlučio da budući da se kako je naveo sinagoga ne uklapa u urbanistički plan grada, mora srušiti nakon što je tamo stajala 74 godine. Naravno da prijašnji vlasnik mesnice nije mogao zamisliti što to znači za grad ", rekao nam je Ivo Goldstein, povjesničar i sveučilišni profesor.
Odluka je donesena u vrhu ustaškog režima i zapravo joj je cilj bio, kako naglašava Goldstein, poniziti židovsku zajednicu i simbolički pokazati da joj je egzistencija na ovim prostorima, ne samo u Zagrebu, već i u NDH, zapravo okončana.
Davne 1806. godine kada je osnovana Židovska zajednica u Zagrebu, brojila je svega sedamdesetak članova. Broj je na 700 članova porastao 1855. godine kada je o donesena odluka o izgradnji sinagoge. Na prijelazu u 20. stoljeće u Hrvatskoj je živjelo oko 20.000 Židova. Nakon 1. svjetskog rata u Zagrebu ih je živjelo 6000 i činili su 4,6 posto stanovništva, a do drugog svjetskog rata taj se broj udvostručio na 12.000. Rast židovske zajednice slijedio je i razvoj grada, pridonosili su općem razvoju, a time je i njihov ugled rastao.
No u vrijeme fašističke ideologije Pavelića, tijekom četiri godine po raznim logorima NDH pobijeno je između 8000 i 9000 zagrebačkih Židova; muškaraca, žena i djece. Njih manje od 3000 preživjeli su strahote 2. svjetskog rata. Sinagogu ipak nisu uspjeli sačuvati.
Pogledajte galeriju u nastavku.
"Režim je bio takav da je najmanji znak neke opozicije toj odluci značio odlazak pred streljački vod ili stavljanje glave na panj, a to nije dolazilo u obzir. Rušenje je trajalo nekoliko mjeseci. Rušilo se ručno, bez upotrebe ikakvih strojeva", kaže Goldstein.
Jedini sačuvani dijelovi sinagoge su zidni umivaonik korišten za ritualno pranje ruku, i dvije spomen ploče iz predvorja te nekoliko dijelova stupa. Dio ostataka sinagoge izgrađene u pseudomaurskom stilu, čuva se u muzeju grada Zagreba, a dijelovi stupa kod židovske zajednice u Zagrebu. Odbojkaško igralište nastalo je na mjestu sinagoge, a nakon što je jugoslavenski komunistički režim nacionalizirao svu imovinu Židovske zajednice u Zagrebu, izgrađena je robna kuća. Od tada do danas bilo je niza pokušaja planiranja izgradnje nove sinagoge, no dosada ipak neuspješnih. Otkako je zemljište razorene sinagoge 1999. godine predano Židovskoj općini Zagreb u posjed i vlasništvo, postavlja se pitanje što će se i kada graditi u Praškoj, na mjestu na kojem se danas nalazi parkiralište.
"Židovska zajednica nema novaca da bi takav jedan projekt izgradila, a imovina židovske zajednice na temelju koje bi nešto mogli napraviti, nije vraćena. Prije desetak godina su i Vlada RH i grad Zagreb obećali da će nešto po tome učiniti", rekao je predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus.
Natječaj za izvođača radova bio je planiran za 2005. godinu no iste je godine došlo do raskola u zagrebačkoj Židovskoj općini i formirana je zajednica Bet Israel. Po nekim napisima u medijima projekt je to koji je trebao biti težak 173 milijuna kuna, no od te 2006. godine, daljnjih pregovora po tom pitanju nije bilo.
"Prije nekoliko dana sam imao sastanak u općini s obzirom da je kraj godine, da opet idemo na razgovor i sa gradonačelnikom i Vladom RH o početku tog projekta, i hoćemo li po pitanju njega nešto napraviti ili ne. O planovima ne bih razgovarao, jer vrijeme prolazi a sa prolaskom vremena se mijenjaju i potrebe i projekti, no sigurno je da se nikakva replika neće raditi", naglašava Kraus.
Cilj Židovske općine Zagreb je da na prostoru srušene sinagoge u Praškoj ulici izgradi novi Židovski centar, koji bi objedinio potrebu židovske zajednice i za novom sinagogom i za memorijalnim centrom kroz realizaciju memorijalnog prostora i uspomenu na sve stradale u Holokaustu, a u drugom dijelu, postao privlačan širem kulturnom krugu građanstva i njihovo omiljeno okupljalište u najstrožem centru Zagreba, stoji u glasilu Židovske zajednice u Hrvatskoj.
Neslaganja o izgledu i namjeni sinagoge, tog trajnog simbola židovske civilizacije, i dalje nisu razriješena. Sinagoga sagrađena prema projektima arhitekta Franje Kleina 1867. godine i uništena u doba NDH, postala je kamen razdora među židovskom zajednicom, a njezino rušenje dio one sramotne prošlosti grada i režima koji je vlastitim rukama, ciglu po ciglu, uništio Kuću Božju.
