Dijamanti su ženini najbolji prijatelji, rekli bi mnogi, a iako to možda nije u potpunosti točno (ali dobro zvuči) vrijedni kamenčići jako su tražena roba. Prije nego završen na tržištu gdje postižu cijenu i od 2000 dolara po karatu izvlače se iz rudnika u kojima su nastajali tisućljećima. No čini se kako bi sada njihov 'nastanak' mogao trajati puno kraće.
Naime svemoguće kineske tvrtke ovladale su tehnologijom za masovnu proizvodnju ovih 'kamenčića' koji traju vječno. I gotovo su identični onima koji se mogu pronaći u dubinama zemlje. Kina je već dugo veliki potrošač dijamanata, a sada bi mogla postati i glavni dobavljač te pokrenuti trend, oblikovati novu industrijsku granu, kažu analitičari, piše en.people.cn.
No pitanje je kako će potrošači reagirati na taj novi scenarij i kako će te kamenčiće doživjeti oni koji su dijamante smatrali posebnim, jedinstvenim i vrijednim. Po procjenama kineska industrija proizvodi više od 10 milijardi karata dijamanata godišnje i to više od desetljeća, no većina njih završava u industrijskoj upotrebi.
Prije proizvodnje za potrošače kineski tvorci proizvodili su ih za aeronautiku, naftne platforme i elektroničke čipove i usavršili svoju vještinu, objašnjava Hu Junheng, voditelj poslovanja s dragim kamenjem u okrugu Henan Huanghe. Oni su, kako će se sami nazvati, najveći proizvođač sintetičkih dijamanata na svijetu, i godišnje proizvedu 1,2 milijarde karata, uglavnom za industrijsku upotrebu.
S pojačavanjem tehnologije i konkurencije tvrtke su se odmaknule od industrije i okrenule nakitu. Na njihovi listi proizvoda tako se sada nalazi i "laboratorijski uzgojen dijamant".
Liu Yongqi, generalni direktor Sino-Crystal-a, još jedne tvrtke sa sjedištem u Henanu, rekao je kako sada proizvode između dva i tri milijuna karata godišnje, od čega više od polovice odlazi na nakit. S proširenjem su započeli 2014. godine.
"Važno je znati da čak i proizvodnja sintetičkih dijamanata u početku niže kvalitete, može biti pojačana procesima koji će dijamante pretvoriti u kvalitetne proizvode", rekao je Xinhua Paul Zimnisky, analitičar iz New Yorka.
Nadogradnja njihove proizvodnje mogla bi ostaviti velikog traga na globalnoj industriji, a Kina, pa tako i Azija glavni je proizvođač sintetičkih dijamanata, naglašava.
"Takvi dijamanti predstavljaju samo tri do pet posto tržišta, no njihov se udio brzo povećava", objašnjava Zimnisky.
Njihovu proizvodnju potaknula je tvrtka De Beers poznata po izreci Dijamanti su zauvijek. Oni su sve do nedavno izbjegavali proizvodnju umjetnih dijamanta kojoj su se ipak okrenuli prošle godine. I od tada se tržište počelo ubrzano razvijati. Mogućnosti ovakvih dijamanata su velike, a kvaliteta se može povećati, dok se troškovi proizvodnje zapravo smanjuju. Sada je nemoguće da se golim okom između dvije vrste dijamanata primijeti ikakva razlika.
Stručnjaci s profesionalnom opremom razliku mogu vidjeti, no to američkoj službi Federal Trade Commission nije očigledno toliko važno, pa su 2018. godine maknuli specifikaciju "prirodno" iz svoje definicije dijamanta. Objašnjavaju to tvrdnjom kako "proizvodi kreirani u laboratoriju zapravo imaju ista optička, fizička, i kemijska svojstva poput dijamanata iz rudnika".
S tim se slaže i Zang Chuangyi, znanstvenik sa Sveučilišta u Henanu. Dijamant je dijamant bez obzira kako je nastao, smatra.
"To je kao da uspoređujete led u vašem hladnjaku s ledom u rijeci", naglašava.
No u De Beersa se s tom tvrdnjom ne slažu i smatraju kako nepremostive razlike između sintetičkih dijamanta i prirodnih još uvijek postoje, kao što se mogu vidjeti i na primjerima "sintetičkih rubina, smaragda i safira".
Zato su se i odlučili uključiti na to tržište a plan im je očuvati prirodne, izvorne dijamante i učvrstiti taj odnos kojeg imaju.
"Dijamanti i sintetički dijamanti trebaju se promatrati kao dva različita proizvoda. Sigurno nisu zamjenjivi", stav je Antwerp World Diamond centra.
Propisi u Kini i drugdje nalažu kako se potrošačima mora jasno naznačiti o kakvoj vrsti dijamanata je riječ. Zimnisky naglašava kako se dijamant kojeg je stvorio čovjek nalazi u kategoriji "modnog nakita", a onaj prirodni u kategoriji "finog nakita". Mnogi će pak reći kako dijamanti možda i ne bi trebali biti zauvijek a potrošači koji vode računa o svom budžetu svjesni su financijskih opterećenja koje im sjaj prirodnog dijamanta ne može umanjit.
Kritizirat će i tradiciju kupovanja dijamantnog zaručničkog prstena i nazvati to "pravom izmišljotinom".
"Dijamanti su takav gubitak novaca. Ako ga već morate kupiti, ima puno više smisla odabrati onaj proizveden u laboratoriju", napisao je Yonden Lhatoo, glavni urednik kineskog Morning Posta.
Predviđa se kako će tržište tih "umjetnih" dijamanata do 2023. godine porasti sa sadašnjih 1,9 milijardi na 5,2 milijarde dolara. Ne vjeruju stručnjaci da bi tržište takvih dijamanata moglo ugroziti prirodne, no moglo bi dobro poslužiti kineskim proizvođačima.
"Mogu li se natjecati sa De Beersom? Da, sigurno mogu. To je zapravo pitanje tehnologije koja je dostupna svima pa zašto kineski proizvođač ne bi mogao napraviti dobar isti proizvod poput bilo koga drugog?", kaže glasnogovornik De Beera Donckier.
Kvaliteta kineskih sintetičkih proizvoda sve je veća, i pitanje je gdje će ih odvesti. Sigurno je kako vještine, ideje, i poslovnih znanja imaju, barem ako je vjerovati njihovog dosadašnjoj uspješnoj proizvodnji i trgovini.
