Life
551 prikaza

Dječak iz Afganistana prošao pakao na putu do Njemačke

Izbjeglice
Andreas Gebert/DPA/PIXSELL
Ljudi su obično 'najslabiji' na djecu u izbjegličkim kolonama, no i ne znaju koliko ih putuje samo, bez ikog svojeg, u nepoznato

Münchenska postaja postala je odredište za desetke tisuća ljudi na migrantskom putu od Balkana. Mnogi od onih koji ovamo dolaze su djeca koja su dugačak put prešla sama, bez roditelja.  

Jedan od njih je i 15-godišnji Ali, Afganistana iz Kabula koji je izišao iz vlaka u München, nakon dugog putovanja kopnom i morem. Došao je s grupom mladih prijatelja iz Afganistana koji su svi, naizged, bez obitelji.

Kopnom su proputovali Tursku, a potom su čamcem stigli do Grčke, pa onda preko zapadnog Balkana do Austrije, kako bi na koncu došli u Njemačku. 

Umoran i gladan, u jednom trenutku je Ali otišao na zahod, no nakon izlaska nije mogao pronaći više prijatelje u kaosu i gužvi koja je vlada na postaji. Odjednom je bio potpuno sam. Ne zna njemački, niti bilo koji drugi jezik kojeg su službenici razumjeli. Na kraju je, ipak, skupio hrabrost te pristupio policajcu koji je čuvao šatore koje je postavila njemačka agencija za medicinsku pomoć pri katastrofama. 

Policajac je potražio perzijskog govornika i pronašao ga. Dječaka su odmah pregledali liječnici te mu ponudili hranu i vodu. No, on se i dalje tresao, pa su ga volonteri zaogrnuli dekom i pokušali umiriti. „Bojim se policije, bojim se da će me poslati natrag u Afganistan“, rekao je plačući dok su mu strah i umor bili jasno vidljivi u očima. 

Uskoro je stigao socijalni radnik iz Ureda za socijalnu skrb za mlade koji je Alija odveo u Kuću 7, prihvatni centar za izbjeglice bez pratnje. 

Tisuće djece bez roditelja

Izbjeglice | Author: Wolfram Kastl/DPA/PIXSELL Wolfram Kastl/DPA/PIXSELL

Više od 10.000 djeca izbjeglica bez pratnje živi u Njemačkoj, a mnogi od njih su iz Afganistana i Sirije.  

Na putu do Kuće 7, Ali je postao smireniji i kao opčinjen slušao socijalnog radnika kako razgovara s iranskim vozačem taksija na njemačkom. „Taj jezik zvuči toliko strano i različito. Volio bih kada bi ga jednog dana mogao govoriti“, rekao je Ali. 

Kada mu je socijalni radnik rekao da  će mu organizirati satove njemačkog, osmijeh se pojavio na njegovu licu prvi puta od kada je stigao u München. 

Izbjeglički centar nalazi se u bivšoj vojarni, okružen zelenim stablima u čijoj blizini grupa dječaka redovito igra košarku. Kad je Ali ušao u Kuću 7, pristupio mu je kurdski odgajatelj u ranim dvadesetim godinama koji mu je rekao da se tamo nalazi puno afganistanskih dječaka s kojima će se uskoro sprijateljiti.  

Idući Alijev korak bila je registracija i liječnički pregled kako bi se provjerilo njegovo zdravstveno stanje, kao je li ranjen ili zaražen nekom bolešću. 

U nekom trenutku će se odrediti i njegova točna dob jer njemački službenici kažu da mnogo mladih koji traže azil lažu o svojim godinama, budući da je maloljetnicima zajamčen izbjeglički status.  

Ali će provesti nekoliko noći u Kući 7 sve dok se ne prebaci u privremeni smještaj u kojem će provesti  tri mjeseca u „programu čišćenja“ kako bi se utvrdile njegove potrebe: kakvo ima obrazovanje, je li mu potreban trening ili psihološko savjetovanje.  Naime, mnoga djeca su preživjela takvu bol i napor tijekom putovanja, da su nakon svega skloni samoozljeđivanju. 

Aliju će pak dani biti ispunjeni, jer će dobiti i osnovnu poduku iz njemačkog jezika. A nakon tri mjeseca, pronaći će mu i trajniji smještaj za život. 

Podsjetimo, Njemačka je bila glavno europsko odredište za afganistanske tražitelje azila tijekom prošle godine, kada ih je približno 70 posto dobilo dozvolu za ostanak, izvještava Europski ured za podršku azila (EASO), prenosi BBC

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.