Već više od jednog stoljeća neupitna je istina da je doručak najvažniji obrok tijekom dana jer, tvrdi se, organizmu osigurava dovoljno energije za početak dana. Kao bonus, organizam koji je u dan ušao s povišenim sagorijevanjem energije, intenzivnijim će ritmom to nastaviti i ostatak dana.
Tako postavljenim stvarima, međutim, ne ide u prilog članak koji je objavio New Scientist o istraživanjima nutricionizma i metabolizma Jamesa Bettsa sa Sveučilišta u Bathu u Velikoj Britaniji. Ostao je, kaže, iznenađen kad je shvatio da svi aktualni podaci potječu iz promatranja, te kad nigdje nije uspio pronaći eksperimentalna istraživanja utjecaja doručka na ljudsko zdravlje.
Koncept zdravog doručka, smatra se danas, potječe još od Johna Harveyja Kellogga koji je u 19. stoljeću lansirao svoje žitarice za doručak. Osim povišene tjelesne težine, tijekom desetljeća uspostavila se i uzročno posljedična veza između zdravog doručka i dijabetesa tipa 2 kod djece. No, to što nitko dosad nije proveo eksperimentalno istraživanje znači da još nitko nije ispitao je li riječ o fenomenu kod kojega su ljudi zdravi zato što doručkuju ili jednostavno zdravo doručkuju zato što i inače žive zdravijim načinom života.
Betts i njegovi suradnici osnovali su zato dvije kontrolne skupine, prvu u kojoj su sudionici eksperimenta do 11 sati prijepodne pojeli hranu energetske vrijednosti od najmanje 700 kalorija i drugu u kojoj su do ručka pili samo vodu. Ispalo je da oni koji nisu doručkovali, za ručak nisu pojeli ništa više hrane od onih drugih. Čak se ispostavilo da su se prije najeli, da su uspjeli pojesti čak i nešto manje hrane od ovih koji su doručkovali.
Betts je uočio i to da ljudi s doručkom nisu imali ništa brži metabolizam, kao i to da je nakon ručka peptidni hormon grelin, poznat i kao "hormon gladi", kod ispitanika bez doručka bitno pao dok je kod onih koji su doručkovali ostao iznenađujuće visok. Drugim riječima, rezultati su upućivali na zaključak da doručak ujutro znači da će dotična osoba imati bolji apetit tijekom ostatka dana.
Brži metabolizam ispitivali su aparatima za mjerenje rada srca, uređajima za praćenje kretanja, kao i u ranijim istraživanjima, ali po prvi put i aparatima kojima su se mjerili i svi ostali refleksni pokreti, poput trzaja i mnoštva drugih pokreta na tragu lupkanja prstima po stolu, igranja s predmetima i sličnim. I opet je doručak pao na ispitu, jer su oni koji su ujutro gladovali jednostavno imali manje takvih sitnih pokreta kojima bi trošili energiju. Opravdanje za takav nalaz Betts je pronašao u pukoj evolucijskoj logici; ako ti organizam ima manje energije, onda će se više truditi smanjiti potrošnju energije.
Znanstvenici u istraživanje, međutim, nisu unijeli i takve parametre kao što su izbor namirnica za doručak, u krajnjoj liniji i kavu koja može ubrzati metabolizam. Kava, doduše, može ubrzati metabolizam i bez doručka. Ono što se u ispitivanjima ipak jest uočilo jest povezanost izbjegavanja doručka kod djece može jako povećati rizik od dijabetesa tipa 2. Uočili su i da djeca koja ne doručkuju, u školi imaju slabiji uspjeh. No, za taj dio nisu potpuno sigurni je li možda riječ o situaciji u kojoj bi djeca iz manje sređenih obitelji i sredina zbog toga bila zakinuta za doručak ili je doista riječ o tome da nemaju dovoljno energije za učenje.
