Life
481 prikaza

Društveni eksperiment: Djecu oduzeli roditeljima i odveli u nepoznato

Tužno dijete u mraku
Thinkstock
1950-ih godina grupa djece Eskima odvedena je iz svojih domova s Grenlanda kako bi bili pretvoreni u uzorne danske građane

Helene Thiesen još se prisjeća lijepog ljetnog dana 1951. godine kad su dva Danca došla u njezinu kuću na Grenlandu i upitala njezinu majku bi li bila spremna poslati Helene u Dansku. Grenland je bio danska kolonija, a Danci su odlučili da žele poboljšati ondašnje uvjete života. 

Mnoštvo ljudi živjelo je od lova na tuljane, bila je širom raširena tuberkuloza, te je mali dio stanovništva pričao danski. Najbolji način da ih se modernizira, smatrali su Danci, bio je stvaranjem novog tipa stanovnika. Zato su danske vlasti poslale telegrame lokalnim svećenicima i ravnateljima u kojima su tražili od njih da identificiraju inteligentnu djecu staru između šest i 10 godina.

Njihov plan bio je da uz pomoć dobrotvorne ogranizacije 'Save the Children Denmark' djecu dovedu udomiteljskim obiteljima u Danskoj, gdje su se trebali ukalupiti kao mali Danci.

Iako prvotno nitko nije želio predati djecu, na kraju se 21 obitelj osjećala primoranom to učiniti. Helenin otac umro je od tuberkuloze tri mjeseca prije toga, pa je majka, koja je ostala sama s troje male djece, na kraju isto pristala, iako su joj rekli da će joj vratiti kći za šest mjeseci.

Od karantene do kuće s ograničenim kretanjem

U svibnju 1951. godine, Helene i još 21 dijete krenuli su iz Nuuka prema Danskoj, koju joj je majka opisala kao raj na Zemlji. Unatoč tome, Helene nije mogla razumjeti zašto joj majka dopušta da ode i bila je, kao i ostala djeca, tužna zbog napuštanja obiteljskog doma.

Danska | Author: Jorg Carstensen/DPA/PIXSELL Jorg Carstensen/DPA/PIXSELL

Iako je djecu na dolasku oduševilo veliko drveće kako dotad nikad nisu vidjeli, nije im se svidjelo kad su ih prvotno smjestili u Fedgaarden - mjesto koje su im opisali kao ljetni kamp iako su tamo u biti bili zatočeni jer su se Danci bojali da djeca nisu nečim zaražena, pa su ih odlučili baciti u karantenu.

Dolazak malih Eskima bio je toliko velika stvar da ih je posjetila čak i danska kraljica, iako su se kod djece većinu vremena tek izmjenjivali osjećaji tuge i sjete. 

Nakon toga, djeca su poslana udomiteljskim obiteljima diljem zemlje, a u prosincu 1951. godine objavljen je veliki novinski tekst o tome kako je eksperiment uspio jer su se djeca prilagodila novim uvjetima i naučila jezik.

Helene je još u karanteni oboljela od ekcema pa je odlučeno da je najbolje da se smjesti kod liječničke obitelji. Doktor kod kojeg je živjela bi joj premazao laktove i pete crnom masti te bi joj zabranio da ulazi u dnevnu sobu da ne bi zamazala namještaj.

"Nisam se osjećala dobrodošlo u toj obitelji, nego kao stranac. Majka je imala psihičkih problema i cijelo vrijeme je ležala u krevetu. Odraslima nisam vjerovala jer su me poslali u Dansku. Kad god bi me nešto pitala, odmahnula bih glavom i nisam im željela odgovarati", prisjeća se Helene.

Nakon nekoliko mjeseci, ekcem je doveden pod kontrolu, pa su je prebacili kod drugih udomitelja koji su, u usporedbi s prvima, bili divni. 

Sljedeće godine, 16 od 22 malih Eskima, uključujući Helene, vraćeni su na Grenland. 'Save the Children'  je pak organizirao usvajanje za presotalih šest kod danskih obitelji.

Tako blizu, a tako daleko

Kad su se vratili u Nuuk, djeca su bila presretna što vide svoje roditelje, no ubrzo su shvatili da su u potpunosti zaboravili materinji jezik i da više ne mogu međusobno komunicirati. No još već šok je tek trebao uslijediti. 

Naime danski Crveni križ je u međuvremenu izgradio sirotište u Nuuku, te su rekli da djeca koja su boravila u Danskoj ne bi trebala živjeti sa svojim obiteljima jer su tu 'lošiji' uvjeti od onih na koje su se u međuvremenu navikli. 

Tako su djecu odvojili od roditelja i odveli u sirotište, dok su im roditelji živjeli u istom gradu. U sirotištu su morali nastaviti govoriti danski, pa mnogi nisu nikad obnovili veze s roditeljima.

"Bila sam jako ljuta zbog majčine odluke da me pošalje van. Stvarno ljuta što me pustila i što je nakon toga dopustila da odrastam u sirotištu, iako je ona živjela u istom gradu", prisjeća se Helene koja, kao ni druga djeca, nije znala da njezina majka nije imala utjecaja u ovim daljnjim odlukama o kćerinom životu.

Vlada se nikad nije ispričala

Tek 1996. godine otkrila je da su je odveli od majke i da je bila dio eksperimenta. "Tijekom života nikad nisam mogla shvatiti zašto sam tako često tužna i puno plačem. Kad sam upoznala supruga 1967. godine, skoro je odustao od naše veze koliko sam plakala", kaže Helene, koja se unatoč svemu na kraju udala za Danca.

A cijeli eksperiment razotkrio je danski pisac koji je slučajno u Državnom arhivu pronašao dokumente koji su bilježili sve vezano uz eksperiment koji je djecu smjestio na margine vlastitog društva, pa su neki od njih postali alkoholičari i umrli mladi, dok su drugi postali beskućnici i izgubili identitet, piše BBC.

1998. godine Helene je primila pismo od danskog Crvenog križa u kojem se ispričavaju za svoju ulogu u cijeloj priči, dok se 'Save the Children Denmark' službeno ispričao 2009. godine. S druge strane, danska vlada nikad nije pokazala žaljenje zbog očitog kršenja osnovnih dječjih prava.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.