Početkom 2000-ih površna kontrola iz Washingtona nije pronašla ništa sumnjivo, a kad se 2005. prvi put u novinama pojavio tekst o mogućim mutnim poslovima, druga kontrola bila je još traljavija. U posjet su mu došla dvojica inspektora agencije SEC (Securities and Exchange Commission), što je zapravo američka varijanta naše HANFA-e. Obje agencije imaju sličnu zadaću, a to je čuvanje stabilnosti financijskog sustava i nadzor zakonitosti poslovanja.
Prestrašeni inspektori
Madoff se iz zatvora prisjetio dvojice SEC-ovaca, Lamora i Ostrowa, prestrašenih službenika koje je usporedio s komičnim inspektorom Clouseaom:
- Bio sam zapanjen njihovom nesposobnošću. Nisu uopće znali što traže. Ostrow je mislio da je Columbo koji je otkrio Ameriku, a gubio je vrijeme proučavajući stornirane čekove. Kad su me konačno tražili broj DTC računa, mislio sam – sad je gotovo. Provjera tog računa je jedino što tražiš kad sumnjaš u Ponzijevu shemu. Jednim pozivom mogli su provjeriti stanje i ja bih isti čas završio u zatvoru, objasnio je Madoff.
Inače DTC je skraćenica od Depository Trust Company, kompanije za deponiranje vrijednosnih papira, koja čuva zapise o stanju za svaku tvrtku. Da su Lamor i Ostrow samo podignuli slušalicu i provjerili stanje Madoffove tvrtke, spasili bi tisuće vjerovnika. No to se nije dogodilo jer ih je Madoff fascinirao svojim autoritarnim nastupom.
Konačni krah
Njegov krah počeo je tri godine kasnije, u listopadu 2008., kad su se urušile burze. Nastao je stampedo, vjerovnici su masovno počeli povlačiti svoje uloge i Madoff je bio svjestan da nema povratka.
Konačno, u prosincu te godine odlučio je sa zadnjih 300 milijuna dolara podmiriti sve svoje zaposlenike i osigurati budućnost svojoj obitelji. Podignuo je 175 milijuna dolara i počeo dijeliti dividende uoči Božića, iako se to uvijek radi u veljači, nakon što se dovrši porezna prijava. Ubrzo nakon toga u tvrtku je ušao FBI i odveo ga u lisičinama na saslušanje, a za njim su na ispitivanje odvedeni i njegovi sinovi, knjigovođa, tajnica i službenica u knjigovodstvu.
Suđenje je završilo vrlo brzo. Već u ožujku 2009. godine Madoff je proglašen krivim i odmah je sproveden u zatvor, zajedno sa suradnicima. Iako se ispričao svojim žrtvama, Madoff je, baš poput Todorića, i danas uvjeren da nije jedini krivac:
- Ne mogu prihvatiti neuspjeh. U cijelom ovom procesu najteže mi je pomiriti se s činjenicom da prvi put u životu nisam uspio. Nisam samo ja kriv. Ljudi su mi sami davali svoj novac, molili su me da uzmem, i ništa nisu provjeravali. Samo su čekali kamate. Bili su pohlepni.
Njegova supruga i obitelj do posljednjeg trenutka su bili uvjereni da suđenja neće ni biti:
- To bi značilo da će u proces biti uključeni najbogatiji ljudi iz Amerike i cijelog svijeta, i da će morati pričati o svom novcu. To je teško za očekivati, bio je uvjeren mlađi sin Andy. Slično danas razmišljamo i svi mi. Kako će se raščistiti afera Agrokor, a da se ne ispitaju svi dosadašnji ministri financija, svi predsjednici bivših vlada, svi direktori i ravnatelji Porezne uprave, HANFA-e, HABOR-a, mirovinskih fondova ...?? Madoff je u najkraćem roku osuđen na 150 godina zatvora, a kod nas bi, s obzirom na efikasnost našeg pravosuđa, toliko moglo potrajati samo suđenje.
Zapljena imovine
Privatnim tužbama i oduzimanjem sve pokretne i nepokretne imovine, naplatio se tek manji dio Madoffovih vjerovnika. Za naknadu materijalne štete tužili su čak i Madoffovu trogodišnju unuku. Istovremeno, mali vjerovnici ostali su kratkih rukava.
Uvijek nešto ostane
No, ne treba se čuditi. Kao što je rekao i sam Madoff – sve je uvijek namješteno tako da se zaje** malog čovjeka. Zato je smiješno slušati ovih dana Andreja Plenkovića, Martinu Dalić i ostale, koji nas uvjeravaju da građani Hrvatske neće platiti Agrokorov dug. Pa svatko od nas je to već djelomično platio prije pola godine, a uzelo se od naših budućih mirovina. I bili smo među prvima.
I za kraj – početkom svibnja, nekoliko dana prije promocije ovog filma, fotografi su snimili Madoffovu suprugu Ruth koja sad živi u Connecticutu, 50-ak kilometara od New Yorka. Izlazila je iz ljekarne, a preko ruke je prebacila dizajnersku torbu vrijednu 8,5 tisuća kuna. Vozi Toyota Prius - automobil vrijedan oko 250.000 kuna i stanuje u dvokatnoj vili u Old Greenwichu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Članak je O.K., osim na kraju....... Otkud vam ideja da bogatstvo jednog Amerikanca iskazujete u kunama? Prvo, to zbunjuje prosječnog čitatelja jer mora preračunavati da bi vidio koliko je to zapravo dolara i da dobije osjećaj vrijednosti. Drugo, novac ovdje ... prikaži još! i novac u SAD- u su posve drugi pojmovi. Život u Americi može biti skuplji ili jeftiniji nego kod nas ovisno o stilu života, a primanja su nekoliko puta veća nego kod nas kao i uhodani standard života prosječne zaposlene osobe.