Sve veću nervozu pokazuju dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vlatko Previšić i rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras u vezi protivljenja studenata FF-a ugovoru njihova fakulteta s Katoličkim bogoslovnim fakultetom.
Tekst ugovora skrivao se od studenata i javnosti, a potpisivanje se pokušava izvesti silom i na galamu (Previšić je, tako, bez ikakva obrazloženja smjenio prodekanicu za znanost i međunarodnu suradnju Branku Galić koja se jedina među prodekanima protivi formalizaciji suradnje FF-a i KBF-a), upravo onako kako se potpisuju svi mutni poslovi u ovoj državi.
U ovom slučaju, međutim, studenti FF-a, koje u otporu podupire inicijativa Akademska solidarnost te velik dio kulturne javnosti, ne popuštaju.
U novom broju fanzina Skripta studenti FF-a su u šest točaka objasnili zašto se protive potpisivanju ugovora.
Prije svega, poznato je da se vjeroučitelji u školama ne zapošljavaju uobičajenom procedurom kojom se zapošljavaju i ostali nastavnici, nego ih izravno postavlja Crkva, pri čemu školska tijela nemaju nikakav utjecaj na to imenovanje.
Ovaj ugovor otvara Crkvi vrata da na isti način, dakle izravno, dekretom, u škole postavlja i profesore povijesti, hrvatskoga jezika, sociologije ili bilo kojeg drugog predmeta, koji su istodobno na KBF-u završili studij za vjeroučitelja.
Ugovor, također, postavlja u neravnopravan položaj studente FF-a koji bi kao drugi predmet htjeli upisati studijski program na KBF-u.
Točnije rečeno, koji bi htjeli upisati studij Religijske pedagogije i katehetike, jer je to jedini od četiri studijska programa KBF-a koji im stoji na raspolaganju, a i on samo ako imaju potvrdu o krštenju i preporuku župnika, obavezne dokumente za upis na KBF.
Problem je i to što je KBF učilište koje je «kanonski priznato od Svete stolice i slijedom toga uživa status kanonskog visokog učilišta».
Skripta citira dokument Strategija razvoja KBF-a 2013. – 2018. u kojem stoji da je KBF «vrlo specifična akademska i crkvena ustanova čija se kadrovska politika, izrada i potvrđivanje programa, financijska politika i ustroj fakulteta razmatraju na sveučilišnoj razini, ali isto tako dobivaju mišljenje i potvrdu mjerodavnih crkvenih vlasti», dakle iz druge države – Vatikana.
Citiraju, također i članak Statuta KBF-a u kojem stoji da je fakultet pod jurisdikcijom Svete Stolice i ravna se prema kanonskom pravu, dok su ostali fakulteti pod jurisdikcijom RH i ravnaju se prema građanskom pravu.
U Skripti upozoravaju i na nezakonitost izdavanja diploma kakvo je predviđeno ugovorom. Članak 13. tog ugovora kaže da diplomu zajednički izdaju FF i KBF, «svaka ugovorna strana za onaj dio studija koji se na njoj izvodi».
Međutim, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kaže da se na temelju 300 ECTS bodova izdaje jedna diploma, i da je izdaje fakultet koji je nositelj dvopredmetnog studijskog programa, dok je drugi fakultet samo izvođač.
U ovom slučaju to bi značilo da će studenti zajedničkog dvopredmetnog programa FF-a i KBF-a na temelju polovičnog broja ECTS bodova skupljenih na svakom fakultetu dobiti dvije diplome.
Time se u neravnopravan položaj dovode ostali studenti dvopremetnog studijskog programa na tim fakultetima, koji nisu dio zajedničkog dvopredmetnog programa FF-a i KBF-a, i koji će dobiti jednu diplomu.
Ugovor kojeg guraju Previšić i Boras briše autonomiju FF-a, tvrde u Skripti.
«U dokumentima o akreditaciji zajedničkog dvopredmetnog studijskog programa, koje vješto skrivaju od studenata, profesora, ali i šire javnosti, jasno piše da je KBF nositelj zajedničkog programa, a kao takav, prema Zakonu, izdaje diplome. To bi značilo da je KBF ovlašten za izdavanje diploma studentima koji na FF-u završe sociologiju, komparativnu književnost, filozofiju ili bilo koji drugi dvopredmetni studijski program».
S obzirom na određene odredbe Zakonika kanonskog prava, upozoravaju studenti, to bi značilo da bi Vatikan bio u poziciji odobravati ili mijenjati nastavne planove na FF-u.
Drugim riječima, širom su otvorena vrata cenzuri nastavnih sadržaja pod izlikom zaštite vjerskih osjećaja, te mogućnosti da «jedna strana zadire u izvedbeni plan studija druge strane i mijenja ga, ovisno o svojim interesima».
To se posebno odnosi, upozoravaju u Skripti, na studije antropologije, sociologije, filozofije, povijesti i komparativne književnosti, čije su sadržaje i dosad često javno osuđivali kardinal Bozanić i drugi pripadnici klera.
Previšić i Boras negiraju navode studenata, tvrde da je sve legalno, u interesu viskog školstva i svih studenata i tako dalje. Teško je vjerovati tom dvojcu.
Previše su ambiciozni, previše agresivni, i previše igraju u mraku da bi se moglo povjerovati u njihove dobre namjere.
S tim u vezi smjenu prodekanice Galić u jednim dnevnim novinama Previšić je obrazložio i treštavom glazbom koja dopire iz njene sobe i ometa rad drugih kolega, a Akademskoj solidarnosti zaprijetio je tužbom zbog nekih objava na Facebooku.
Inače, laž, trgovina ispod stola i nasilje dobitna je kombinacija na ovim prostorima kad je o javnim poslovima riječ, svejedno radi li se o visokoj politici ili o visokom školstvu.
Silovanje FF-a od strane Borasa i Previšića nova je epizoda klerikalizacije obrazovanja i društva općenito koja se godinama sustavno provodi, a bezobzirno je pojačana od dolaska na vlast Domoljubne koalicije.
K tomu je Borasu, koliko se čuje, ugovor FF-a s KBF-om važna referenca za članstvo u HAZU. Pri čemu uopće nije zgorega da ga tu poguraju kardinal Bozanić i njegovi politički ministranti.
