"Gledao sam pad Vukovara, a Arkan mi se htio krvi napiti"

U bijegu je i njegov pomagač Milan Đuričić Miki, dok Dragan Nikolić Gagi, jedan od junaka dokumentarnog filma "Vidimo se u čitulji", u Zabeli kod Požarevca izdržava kaznu od 30 godina zatvora. Gagi je također bio u bijegu, ali je 2003. godine uhićen u Beču i izručen Srbiji. Na mnogobrojnim suđenjima nisu utvrđeni ni motivi niti naručitelji Arkanovog ubojstva, pa je tako ostalo zbog čega je policajac iz Trbušnice pucao s leđa u glavu najmoćnijeg kriminalca Srbije i osim njega ubio i Milenka Mandića Mandu i Dragana Garića, koji su sjedili s Arkanom u separeu hotelskog lobija.

Prvobitni plan ubojica bio je da Arkanu ponude da kupi Audi A8 i to ispod tržišne cijene. Nakon toga su ga trebali namamiti da isproba automobil, a potom ga u tom istom automobilu ubiti.  Posao je bio gotovo pred sklapanjem, Arkan je došao do vrata hotela gdje se trebao dogovoriti s 'prodavateljima', ali mu je nešto bilo sumnjivo pa je odustao od Audija. Onda se prešlo na "plan B". Gavrić je 15. siječnja 2000. godine nešto iza 17 sati za svega desetak sekundi uspio Arkanu ispaliti tri metka u potiljak iz pištolja "CZ 99", a onda s četiri metka u glavu i grudi likvidirati Mandića i Garića s dva metka u leđa.  On je nakon trostrukog ubojstva potrčao prema izlazu hotela, ali ga je nadomak izlaza iz hotela, neočekivano, dočekao metak Zvonka Mateovića, koji je osiguravao Arkanovu ženu, pjevačicu Svetlanu Ražnatović Cecu.

Screenshot Youtube

U rujnu 2012. godine pojavile su se priče da je Arkanovac s ikonske Ronove fotografije uhvaćen u Srbiji i to zbog posjedovanja narkotika. Srđan Golubović zvani Maks navodno je naoružani pripadnik Srpske dobrovoljačke Garde koji udara mrtvo tijelo Ajše Šabanović. Bosanskohercegovački mediji pisali su u to vrijeme da je Golubović bio slavni beogradski DJ i da je redovito nastupao po najpoznatijim beogradskim klubovima.

U četiri godine od tog uhićenja, nije bilo drugih vijesti o mogućem procesuiranju ratnih zločina u Bijeljini sve do Almine ranije spomenute tužbe.

Nakon svega što se Ronu dogodilo u Bosni i Hercegovini, nakon strahota kojima je svjedočio, pomalo očito je pitanje bi li se opet vratio izvještavati. Bi li otišao u Bosnu da zna sve što zna sad. "Apsolutno", kaže nam Ron bez imalo razmišljanja. "Samo bih se nadao da će sve drukčije završiti. Da će sve bolje završiti".

Za sliku se uvijek kaže da govori više od tisuću riječi, ali za fotografije Rona Haviva s pravom se kaže da su najglasniji svjedoci vremena. Od svojih početaka i bilježenja velikih sukoba u Panami, pa do modernijih ratova u Afganistanu ili kataklizme kao što je to bio potres na Haitiju 2010. godine, uvijek je znao naći se na pravom mjestu u pravom trenutku. Nikad se nije ustručavao postati glas onima od kojih je svijet okrenuo glavu, ali ponekad su i njega pratile kontroverze.

Relativno nedavno otkriveno je da su njegovu fotografiju iz Afganistana američki proizvođač oružja iskoristio u promotivnim materijalima. Izazvalo je to pravu lavinu nezadovoljstva među fotografima i aktivistima. Međutim, kasnije se ispostavilo da ni Haviv ni njegova agencija nisu dali dozvolu za takvo korištenje potresnog materijala s terena.