Stoga, ako želimo saznati što nas čeka u bližoj budućnosti, najbolje je pogledati prema SAD-u, a neke od indicija budućih trendova u uzimanju psihostimulativnih supstanci možda možemo naslutiti i u nedavno objavljenom Netflixovu dokumentarnom filmu "Take Your Pills", u kojemu redateljica Alison Klayman tematizira pitanje sve većeg broja američke djece kojoj je dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), te društvene učinke uzimanja Adderalla, najnovije "čarobne pilule" za liječenje tog poremećaja.
Premda se može pretpostaviti da su djeca oduvijek bila svojeglava i živahna te da su oduvijek iskazivala manjak pažnje prema željama odraslih, osobito prema željama roditelja i učitelja, termini ADD i ADHD skovani su tek početkom osamdesetih. Simptome tog sindroma gotovo je nemoguće jasno definirati te je teško povući granicu između "normalne" i medicinski indicirane hiperaktivnosti i poremećaja pažnje te je stoga dijagnostika prilično neodređena.
U tu sivu zonu rado su se uvukle farmaceutske tvrtke - od sredine devedesetih sve se češće za tretiranje ADHD-a propisuju lijekovi od kojih su najpoznatiji Ritalin i Adderall. Kako se navodi u filmu "Take Your Pills", glavni aktivni sastojak Adderalla je – amfetamin, supstanca koja se zahvaljujući sve većem broju dijagnosticiranih osoba s ADHD-om vratila na velika vrata na američko tržište psihostimulansa koje godišnje vrijedi 13 milijardi dolara.
Adderall je u međuvremenu postao omiljeni stimulans američkih studenata koji ga, imali ADHD ili ne, bez problema nabavljaju od brojnih kolega s tim poremećajem – u SAD-u čak 11 posto tinejdžera ima dijagnosticiran ADHD. "Treba otprilike 40 minuta da počne djelovati i odmah to osjetite.
Počinjete se znojiti, srce vam počinje ubrzano tući. Zatim dolazi val sreće, kao da vas oblije neka topla svjetlost. Odjednom se nađete u sobi s deset tisuća vrata, a iza tih vrata su neke cool stvari. Pokušavate trčati što brže možete i ostati budni što dulje kako biste vidjeli što se nalazi iza svih tih vrata", kaže Matthew, jedan od intervjuiranih studenata koji ponosno pokazuje svoju studentsku sobu u kojoj su police prepune bočica s raznim tabletama.
Studentica Ariana u filmu navodi da je "nuspojava Adderalla zapravo u tome da si najbolji u svemu". "Teško je to ignorirati kad znaš da za dva dolara možeš nabaviti tabletu koja će ti pomoći da sve ispite položiš s najboljim ocjenama, a sve je to legalno jer ti si samo klinac s poremećajem u učenju. Nisi neki narkoman ili ovisnik. Trebaš samo naći liječnika koji će ti propisati lijek", govori Ariana.
"To je poput dobrog doručka ili šalice kave prije testa. Zašto bi to bilo nemoralno ili neetično ako time uspijete biti bolji od drugih’." Politička teoretičarka sa Sveučilišta Berkeley Wendy Brown smatra da je glavni razlog popularnosti Adderalla na sveučilištima sve veća kompetitivnost u američkom društvu razvijenog kapitalizma. "Živimo u hiperkompetitivnom društvu. Roditelji svoju djecu od rođenja tretiraju kao ljudski kapital.
Adderall je krajnja konzekvenca potrebe da se maksimalno iskoristi ljudski kapital svakog pojedinca", smatra Brown. Ugledni neurolog Anjan Chatterjee prisjeća se u dokumentarcu kako su šezdesetih godina, dok je on studirao, "ljudi na fakultetu uzimali psihostimulanse kako bi se isključili, a danas ih uzimaju kako bi se uključili".
"To puno govori o današnjem svijetu", kaže Chatterjee. Možda ti trendovi na američkim sveučilištima i nisu ništa novo – prvi članak o zloporabi amfetamina za bolju koncentraciju prilikom učenja objavio je časopis Time još 1937. Novost je u tome što korištenje legalnih psihostimulansa u SAD-u poprima epidemijske razmjere i među profesionalcima u financijskoj, informatičkoj i zabavnoj industriji, kao i među vrhunskim sportašima i vojnicima.
Također se dogodio dramatičan porast broja američke djece koja uzimaju lijekove za razne psihičke poremećaje – 1990. na stimulansima je bilo 600 tisuća djece, a 2011. taj je broj porastao na tri i pol milijuna. Mnogi liječnici nisu bili sigurni u dijagnosticiranje ADHD-a pa su djeci proizvoljno davali lijekove po sistemu: "Ako lijek djeluje, dijete ima ADHD, a ako ne djeluje - onda nema".
No kako poručuje autorica dokumentarca Klayman: "To vjerojatno baš i nije najbolja ideja jer gotovo svi se bolje koncentriraju nakon što uzmu lijek". Korištenje psihostimulansa također sa sobom nosi određene kardiovaskularne rizike, mogućnost "psihotičkih epizoda" te potencijalno stvaranje ovisnosti, dok neki psihijatri smatraju da ti lijekovi mogu "kratkoročno donijeti mnogo koristi, ali dugoročno puno više štete".
Ipak, "Take Your Pills" donosi zanimljiv obrat. Kognitivna neuroznanstvenica sa Sveučilišta Pennsylvania Martha Farah odlučila je sa skepsom uzeti tvrdnje studenata oduševljenih učincima Adderalla na njihov akademski uspjeh. Farah je provela znanstveno istraživanje u kojemu su sudjelovali deseci tisuća američkih studenata – jedna je polovica studenata svakodnevno uzimala Adderall, a druga placebo.
"Davali smo im razne vrste kognitivnih zadataka i pratili njihov uspjeh na ispitima", kaže Farah. "Na kraju nije pronađena nikakva značajna razlika između dvije grupe studenata, osim kod odgovora na pitanje osjećate li da je pilula koju ste uzeli povećala vaše kognitivne sposobnosti. Pilule su povećale lažno samopouzdanje studenata." Zaključak je da uzimanje amfetamina može pomoći u tome da ostaneš dulje budan ili da dulje radiš neki dosadan zadatak, ali ne dovodi do povećanja intelektualnih sposobnosti.
"Jedinstveni univerzalni efekt amfetamina na svakoga tko ga uzima jest da ta osoba ima osjećaj da stvari radi bolje. A to nije zanemariv osjećaj", smatra psiholog Steve Hinshaw. Jedinstveni univerzalni efekt gledanja dokumentarca "Take Your Pills" je da su Sjedinjene Američke Države na neki način već postale društvo s ADHD-om. Hoće li i Hrvatska pratiti taj trend i postati takvo društvo?
Prema HALMED-ovu izvješću, u Hrvatskoj raste upotreba lijekova za duševne poremećaje, baš kao i na Zapadu, ali s jednom značajnom iznimkom - potrošnja lijekova iz podskupine psihostimulansa, među kojima su lijekovi za ADHD, poput Adderalla, smanjuje se kontinuirano još od početka sustavnog praćenja potrošnje lijekova 2005. Koji su razlozi za to možemo samo nagađati, ali nadajmo se da razlog ne leži u tome da je hrvatsko društvo postalo ravnodušno na ideje kompetitivnosti, napretka i izvrsnosti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To nije istina da su hrvati najnesretniji u eu, totalna glupost
Ako vjeruješ u Boga i živiš pošteno-to je najveća sreća.