Life
31351 prikaza

Hrvatska rodilišta: "A što bi ti, došla si u lokvi krvi"

Bebe u rodilištu
Marko Jurinec (PIXSELL)
Brojne žene u Hrvatskoj zadnjih dana javno istupaju sa svojim pričama o užasima koje su doživjele u rodilištima

Nakon što je Mostova saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić s javnosti podijelila kako joj je kiretaža nakon spontanog pobačaja u splitskoj bolnici odrađena bez anestezije sve se više žena odlučuje izreći svoje traumatične priče.

#PrekinimoŠutnju akcija je udruge RODA koje potiču žene da hrabro istupe o svojim iskustvima. Narednih dana prenijet ćemo ispovijesti svih žena, kako bi se njihov glas čuo što jače, a danas u nastavku pročitajte 10 priča žena iz gradova diljem Hrvatske.

Čakovec, 2013. god

Trudnoća 12. tj, ne čuju se otkucaji srca. Potrebno napraviti kiretažu, osjećala sam se tužno, slomljeno... Prije samog postupka dobila sam anesteziju!! Ali odmah po primitku anestezije počeli su sa kiretažom, nisu čekali da počne djelovati. Bio je bolno, a morala sam biti mirna - nemoguće - kad je postupak završio, ja sam se malo podigla da bih vidjela što je bilo u zdjeli koju je držala u rukama. Doktorica mi je rekla, što gledate, nema ništa, samo komadi su ostali, sve smo potrgali!!!

Sv. Duh, 2007.

"Danas konačno izgledate bolje. Jučer ste izgledali kao leš kojeg su otkopali nakon 7 dana"

Koprivnica 2018.

Spontani, 10. tjedan. Obilno krvarenje, došla hitnom u strahu. Na pitanje - mogu li dobiti opću anesteziju jer sam istraumatizirana od prvog poroda, dežurni liječnik izbjegava odgovor jer anesteziologa nema. 

Pitam - hoće li boljeti, odgovara: "Malena, i ljubav boli". Dodaje - što biste vi sad htjeli - pa došli ste u lokvi krvi!?

Pitam - koliko će trajati i hoću li dobiti ikakvu anesteziju, odgovara nervozno: "Hoćete li se smiriti već jednom!?".

Na kraju sam dobila lokalnu i Normabel, trajalo je 10 minuta i nije boljelo, samo ne razumijem zašto to nisam smjela znati prije postupka, već sam se nekontrolirano tresla kao šiba.

Sv. Duh, 2007.

Normalno da boli, kad hodate na dvije noge. Majmunice hodaju na 4 pa ih manje boli.

2009.g. Dubrovnik

Kiretaža bez anestezije - struganje i isisavanje maternice na živo, plakala i zapomagala kao malo dijete, a doktor cijelo vrijeme: "Opustite se"! kao da sam na običnom ginekološkom pregledu. Od bolova sam počela povraćati i gubiti svijest, ne bih poželjela nikad nikome da to doživi, taj masakr, mesarenja, odvratno poniženje, i to u 21. stoljeću! Nitko me nije pripremio na takav zahvat, samo su mi rekli - lokalna vam je anestezija ali osjetiti ćete malo malo!? Voljela bih da taj doktor osjeti barem 10 posto te boli.
2014. Porod - šivanje bez anestezije, rečeno mi je - strpite se malo, pa nećemo vas uspavati zbog par šavova. Vrištala sam gore nego na porodu, ne ponovilo se.

Karlovac, 2017. g

Puknuće međice III./IV. stupnja, šivanje nakon poroda bez anestezije. Šivanje je trajalo cca 1 sat.

Nakon 4 dana, ponovno šivanje zbog pretjerano brze apsorpcije konaca. Kada sam pitala da li ću dobiti anesteziju, dobila sam odgovor da  ne, da bi to predugo trajalo, a radi se samo o par šavova. Šivanje je trajalo nekih 10-15 minuta, boljelo je toliko da sam si grizla prste dok su me šivali!!!

Požega, 2018.

Imala sam spontani u 24. tj trudnoće koja se nije izliječila (ginekolog me nije poslao da vadim briseve).

Spojili su me na drip te sam imala pravi porod koji je bio užasno mučan jer se beba rađala na zadak.

Nikakvu anesteziju nisam dobila te su me poslije kiretirali (na živo) jer su mi ostali komadići posteljice (mi u Požegi ne možemo dobiti epiduralnu jer nema anesteziologa).

Vukovar 2018.

Prokrvarila u 7. tjednu trudnoće. Primljena u bolnicu, dobila terapiju, a kada je krvarenje stalo puštena kući, Nakon 7 dana došla na kontrolu, dijagnoza missed AB. Uputili me na kiretažu, nazvala sestričnu koja je ginekolog u Zagrebu, objasnila mi postupak i rekla da će me uspavati. U bolnici mi dali nešto u venu, to me malo ošamutilo i zamaglilo mi se u glavi, ali dolje sam osjećala sve. 

Doktorica započinje riječima "kada bude boljelo neizdrživo, malo ćemo stati". Boljelo je od prvog do zadnjeg minuta, povraćala sam od bolova, rekli su mi da je to jer ne dišem dobro.

Sestre su me držale, jer je doktorica vikala da prestanem skupljat noge i da će zbog mene sve duže trajati. Ne znam ni sama koliko je to mrcvarenje trajalo, ali znam samo da kad je završilo sam pomislila kako je porod za ovo bio mačji kašalj, a imala sam težak porod!

Pula, 2016.

Dr. mi je dao anesteziju prije šivanja međice, ali nije čekao da počne djelovati. Kad sam jauknula mi se nasmijao uz riječi "to ne boli toliko".

Nisam mi ostala dužna. Rekla sam mu da se skine i da meni iglu pa da vidimo boli li. Zacrvenio se i pričekao da anestezija počne djelovati.

Pula, 2000.

Nakon poroda sam imala stravične bolove i jako sam krvarila (2.40 noću). Liječnika nisam uopće vidjela, a sestra mi je rekla: "Znam da vas boli, i boljet će. Rodila sam troje". U 8 ujutro (nova smjena) sam bila podvrgnuta hitnom kirurškom zahvatu radi hematoma na epiziotomiji. Pod općom anestezijom primila sam vrećicu krvi.

Ne zaboravlja se.

  • omfg 15:38 18.Listopad 2018.

    Da, rodilišta su još jedna stvar koju treba zatrti u ovoj zemlji. Da oni koji ostaju slučajno ne dobiju poriv za rađanjem djece.