Na prvi pogled, 13-godišnji Mangal Karimy mogao bi biti bilo koji dječak koji živi u malom selu u zapadnom Afganistanu, počinje reportaža CNN-a. On vuče drva za ogrjev i hrani stoku na farmi svoga oca. Tiho žuri između kućnih poslova, nosi kante s vodom preko golih polja. Do svoje druge godine Mangal je bio Madina, jedna od sedam kćeri koju su roditelji izabrali da živi kao dječak u skladu s afganistanskom tradicijom "bacha posh", izrazom na jeziku dari koji se prevodi kao "odjeven kao dječak".
Otkad pamti Mangal, on svoju dugu kosu zavlači pod vunenu kapu, nosi jaknu i hlače i pomaže svom ocu da održava njihovu pčelarsku i mliječnu farmu u selu Sanjoor u pokrajini Herat. U duboko patrijarhalnom društvu u Afganistanu sinovi su visoko cijenjeni u odnosu na kćeri - do te mjere da se obitelj smatra "nepotpunom" bez dječaka, kaže Nadia Hashimi, američka pedijatrica i autorica najprodavanijeg bacha posh romana iz 2014. "Biser koji je razbio svoju školjku“.
Djevojke se odgajaju vjerujući da su teret obitelji, rekao je Sodaba Ehrari, glavni urednik Afganistanske novinske agencije (AWNA), koja je intervjuirala nekoliko roditelja djece bacha posh. Žene "ne mogu zaraditi novac kako bi pomogle svojim obiteljima, ne mogu živjeti same - i ti su ih razlozi dovelo dotle da ovako patrijarhalno društvo prakticira bacha posh", rekla je.
Stoljetna tradicija mnogo govori o diskriminaciji s kojom se suočavaju afganistanske djevojčice doslovno od trenutka rođenja. Uostalom, "nitko tko ima samo sinove ne pretvara ih u kćer", kaže Hashimi. Tranzicija je privremena i očekuje se da će djeca bacha posh-a odbaciti svoje muške identitete nakon što stupe u pubertet i vrate se životu kao djevojčice - nešto što ne prođe uvijek lako.
Održavanju običaja pomaže praznovjerje da će dijete bacha posh "okrenuti ruku sudbine, tako da će sljedeće dijete rođeno u obitelji biti dječak", kaže Hashimi.
Mangalov otac, Khoda Bakhsh Karimy, izjavio je CNN-u da se, ako obitelj dobije sina, dijete vraća životu kao djevojčica. Do tada, ili do trenutka kada Mangal uđe u pubertet, Koda i njegova supruga Amena Karimy "sretne" su s Mangalom i dužnostima koje on obavlja, kao što je "dobrodošlica gostima u naš dom i ponuda čaja ili hrane". Nakon dvije curice, Mangalovi su roditelji čeznuli za sinom. "Učinili smo od nje sina da pomogne ocu", rekla je majka Amena.
U njihovom jeziku nema rodnih zamjenica "on" i "ona". Mangal je CNN-u rekao da mu je draže da ga mu se obraćaju kao da je muško. Njegovi roditelji u međuvremenu vjeruju da Mangalov rod pri rođenju - ženski - ostaje nepromijenjen. Mangal je dragocjeni dodatni par ruku za devetočlanu obitelj koja mjesečno zarađuje oko 80 dolara, što je malo čak i po afganistanskim standardima.
"Obožavam sve svoje kćeri, ali volim Madinu više jer je zamolim mi se ode pobrinuti oko stoke ili "odnijeti nešto susjedu ", kaže Khoda. "Inače ne postoji razlika između njih." Ljubav Afganistana prema svojim sinovima ima praktične korijene. U ovoj poljoprivrednoj ekonomiji dječaci koji sijeku drva, oru zemlju, samostalno putuju i rade izvan kuće. A kada se vjenčaju, njihove žene - i sljedeća generacija djece - ulaze u obitelj.
Od djevojke se pak očekuje da će kćer bude "skromna" i "pomaže u kućnim poslovima". Izvan kuće, djevojka koja bi se "cjenkala na tržištu" ili "gledala odrasle u oči", bila bi šok za neke ljude. Kad ne pomaže na farmi, kaže Mangal, on voli igrati nogomet s drugim dječacima u selu, gdje je on jedino bacha posh dijete. Njegov otac, Khoda, kaže da su susjedi prihvatili Mangal, ali da dijete "treba nositi djevojačku odjeću kad odraste". Na to je Khoda odgovorio: "Naravno."
Čak i kad ljudi shvate da je dijete, zapravo, djevojka odjevena kao dječak, "oni to na neki način prihvate", objašnjava Hashimi. Mangal živi u nejasnom prostoru između kćeri i sina. Kad ne radi na farmi, pohađa školu za djevojčice zajedno s četiri sestre. Ali se ipak oblači kao dječak i naziva muškom imenu.
"Ne, ne smatram ga sinom", kaže Khoda. "Znamo da je djevojka, u budućnosti mora nositi djevojačku odjeću i za nekoga se udati."
Svaka obitelj ima svoj vlastiti bacha posh. Novinarka Ehrari rekla je da su joj neki roditelji rekli da "pokušavaju sakriti ili ne žele pokazati drugima da imaju kćer". Sin je izvor ponosa, a "imati kćer je sramota", rekli su. Drugi roditelji kažu da očajnički žele da njihove kćeri "nešto postignu". Ali u društvu u kojem je "sve samo za muškarce", bacha posh jedini je način da im "njihove kćeri žive slobodno", rekla je Ehrari.
Vraćanje u život djevojčice - osobito nakon kratkog uvida u muške slobode - može biti bolan proces. Shazia, koja nije htjela otkriti svoje prezime, imala je devet godina i živjela je u Kabulu 1990. kada su njeni roditelji odlučili da je pretvore u bacha posh na pet godina.
Budući da je građanski rat bjesnio, Shazijini roditelji već su poslali njezina dva starija brata u Rusiju kako bi izbjegli njihovu da ih unovače. Ali kad je njezin otac - biznismen srednje klase koji se bavi uvozom i izvozom - izgubio nogu u nesreći, njezina majka i preostalih šest kćeri ostale su bez hranitelja.
"Tada je moja obitelj odlučila da se obučem kao dječak", kaže Shazia, koja je, kao treća kći, smatrana dovoljno starom da pomogne majci izvan kuće - ali još uvijek dovoljno mlada da prođe za dječaka.
"Morao sam igrati ulogu sina", kaže Shazia, koja je otišla po muškom imenu Mirwas.
Praktično preko noći Shazijini dnevni poslovi dramatično su se promijenili - od "čišćenja i hranjenja pilića" do "pratnje majci na lokalnoj tržnici". Ponekad bi Shazia čak sama išla po namirnice, nešto što je opisala kao "veliki pothvat, pogotovo za mladu djevojku."
"Bilo je toliko prednosti i nedostataka biti bacha posh", kaže Shazia, danas 37-godišnja majka triju kćeri, koja radi za žensku nevladinu organizaciju u Sjedinjenim Državama.
Kao "Mirwas" mogla je "puštati zmajeve, igrati nogomet s djecom iz susjedstva, voziti bicikl mog oca - sve to nisu bile uobičajene aktivnosti za djevojku u Afganistanu", rekla je Shazia telefonom iz svog doma u New Yorku.
No, također su je maltretirali sestra i rođak zbog nošenja dječačke odjeće i zadataka s najzahtjevnijim poslovima. "Tijekom oštre zime morala bih stajati u redu za kruh kako bih nahranila obitelj", kaže Shazia. "Bila sam ljubomorna na svoje sestre u kući, na toplom."
Šire susjedstvo nije bilo svjesno njenog identiteta.
"Osjećala sam se posebno nesigurno u vezi crta mog lica, odjeće, stasa u odnosu na momke mojih godina", kaže ona. "Taj nametnuti način života nije bio moj izbor. Bila sam zaglavljena između djevojčice i dječaka."
Shazijin povratak na djevojaštvo došao je u 13. godini kada je jedna od njezinih starijih sestara rekla da je bilo toga dosta.
"Moja sestra je bila stvarno, jako teška", kaže Shazia. "Pobijedila me, izbacila svu moju mušku odjeću i rekla da moram postati djevojka.
Shazijini roditelji su se složili i postupno se ponovno pojavila među ljudima kao djevojčica, isprva se bojala odlaska "izvana, jer će me susjedi vidjeti". Nekoliko mjeseci kasnije obitelj se preselila u Pakistan, a Shazia je u potpunosti prihvatila svoj ženski identitet. Ali godine dječačkog života, ili muškog identiteta, "ostavile su me zbunjenom glede svog identiteta", kaže ona.
U ekstremnim slučajevima, one čak mogu uopće odbiti povratak u život žene. Teško je reći hoće li se običaj nastaviti. Međutim, Hashimi vjeruje da će bacha posh u konačnici "izumrijeti dok afganistansko društvo nastavlja unapređivati položaj žena u društvu" U posljednjih nekoliko godina talibani su ojačali svoj stisak nad Afganistanom - između 60% i 70% zemlje sada je nedefinirano ili pod njegovom kontrolom. Kako islamistička militantna skupina jača, nejednakost spolova - i potreba za bacha-posh – nastavlja se.
Svake godine, organizacija Žene za afganistanske žene dobiva barem dva slučaja bacha posh u svojim skloništima. Djevojke u dobi od 14 do 18 godina "nisu u stabilnom emocionalnom, mentalnom i financijskom stanju", izjavila je izvršna direktorica grupe Najia Nasim.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Svaki pravi hrvatski muž bi rado uzeo k sebi ovog avganistanskog dječaka.
Pitanje: ako govorimo o djevojčicama, zašto ih u članku oslovljavate sa "on"? Da li to članak promovira transgenderizam ili što?
Znaš li gdje mogu naći ženu za jednu noć? Idite na > > > www.Sexcoss.Com