Gotovo stoljeće kasnije, kad je britanski premijer William Gladstone poslao u Vatikan katoličkog biskupa Georgea Erringtona da im objasni situaciju s Irskom, taj je biskup vatikanskim dužnosnicima kazao da "u Engleskoj najekstremnije Irce smatraju umjerenima u usporedbi s pripadnicima reda iz Svetog Izidora". Dok je promatrao Stepinca, prisjećao se koliko je mišljenje o njemu među "jugoslavenskim narodom" podijeljeno.
"Hrvati – rimokatolici – odvlačili su me na stranu i šaptali mi: 'Prije nego što posjetite nadbiskupa, trebate znati da ga mi obožavamo, bez obzira na to što vam kažu. On je veliki junak u narodu i nitko ne vjeruje u laži i uvrede koje o njemu plasiraju. On je naš mučenik'", piše Sulzberger na početku teksta nagrađenog Pulitzerom. Pokušao je, kaže novinar, dobiti manje vatreno mišljenje u katoličkoj Sloveniji. – Od troje ljudi s kojima sam razgovarao, dvoje je obznanilo duboku privrženost nadbiskupu.
'Nadbiskupa treba odmah ubiti, kao svinju'", piše Sulzberger i dodaje: "U ovakvim, suprotstavljenim pogledima zrcali se osnovna poteškoća koja stoji pred svakim režimom u Jugoslaviji."
Ovaj mu je režim pak dopustio posjet Lepoglavi. Kako i ne bi. Ipak je on bio Cyrus Sulzberger II. (1912. – 1993.), nećak tadašnjeg prvog čovjeka New York Timesa Arthura Haysa Sulzbergera koji je preuzeo novine 1936. Cyrus II. novinarskom se timu pridružio tri godine kasnije, da bi od 1944. do 1954. bio glavni inozemni dopisnik, a poslije toga kolumnist. Za vrijeme Arthura Haysa Sulzbergera tiraža novina popela se na više od milijun primjeraka.
Naslijedio ga je 1969. sin Arthur Ochs Sulzberger, "odgovoran" za 31 Pulitzerovu nagradu i objavu tzv. Pentagon papers, tajnih dokumenata američkog ministarstva obrane o američkom angažmanu u Vijetnamu. Cyrus Sulzberger II. vodio je mondeni život sa suprugom, Grkinjom Tatianom Marinom u Parizu. Njihova kći Marina Beatrice udala se 1967. za Adriana Berryja, vikonta od Camrosea, čija je obitelj 1928. postala vlasnica britanskih novina Daily Telegraph i tako spojila dvije medijske dinastije.
"Kao reporter i komentator imao je izniman dar: ujutro bi sletio zrakoplovom u Moskvu ili Peking i – kako je imao otvoren put do svih lidera – do navečer isporučio tekst toliko detaljan i stručan kao da se cijeli život bavio tim područjem, od lokalne industrije, poljoprivrede, do politike. U njegovu su krugu bili brojni državnici – Staljin, Hruščov, Kennedy, Nixon, Churchill, De Gaulle... Iskreno je znao reći da mu vrata otvara pripadnost obitelji Sulzberger, ali i želja lidera i revolucionara da dobiju maksimalnu pozornost", opisuje Cyrusa Sulzbergera njegov kolega iz NYT-a Rober McFadden.
No, 1977. u magazinu Rolling Stone izašla je optužba da je američki špijun i da je surađivao s CIA-om. Na takve je kritike odmahivao rukom, pa i tužio i dobio spor, kazavši da je točno da je imao određenu ulogu iza uloge dopisnika i novinara te da je prenosio poruke, ali o njihovu sadržaju nikada nije govorio. O sadržaju razgovora sa Stepincom opširno je izvijestio. Upitao je Stepinca dobiva li materijal za čitanje.
"Rekao je da neprestano dobiva knjige. Većinu mu donosi sestra koja ga posjećuje svakog tjedna. Ipak se požalio da mu sav materijal, pa i onaj crkveni, pregledavaju zatvorski cenzori. Nije imao pristup novinama, posebno mu je nedostajao L’Osservatore Romano, vatikanski žurnal koji je opisao zabranjenim. Pitao sam ga je li u kontaktu sa svijetom izvan zatvorskih zidova. 'Pisma nisu strogo zabranjena. Ali ih podvrgavaju cenzuri. Zato ne pišem.'
Potom sam mu objasnio što mi je maršal Tito rekao oko mogućnosti da ga se oslobodi te da potom ode u katolički samostan u Jugoslaviji ili u izgnanstvo, pod uvjetom da se više nikada ne vrati. Stajao je tamo tiho nekoliko trenutaka, odjeven u crnu svećeničku halju, jednu je ruku držao na Waddingovoj crkvenoj povijesti, nepomičan. Potom je mirnim i tihim glasom odgovorio:
'Potpuno sam ravnodušan prema tome hoću li ići u samostan ili ostati ovdje i što će se dogoditi sa mnom. Takve stvari ne ovise o maršalu Titu. One ovise samo o Svetom Ocu, o papi i nikome više'. Upitao sam nadbiskupa ima li kakvu poruku koju bi htio poslati preko mene svijetu izvan zidova Lepoglave. Opet je nakon kratkog razmišljanja odgovorio:
'Nemam ništa reći. Zadovoljan sam što patim za Katoličku crkvu. Hoću li ili neću opet obavljati službu, ovisi samo o Svetom Ocu'. Upitao sam ga ponašaju li se dobro prema njemu. 'Bilo je nekih problema', odgovorio je. 'Bolje da o tome ne govorim.' Dodao je da dobiva obilje hrane i da griju ćeliju svaki dan. U tom je trenutku nadbiskup stajao ispred jedinog stolca u sobi. Pozvao sam ga da sjedne. Ostao je na nogama i rekao: 'Žao mi je što vam nemam ništa ponuditi. Žao mi je što vam ne mogu ni ponuditi da sjednete.'
Upitao sam ga smije li obavljati službu. Pokazao je na vrata: 'Ovo je moja kapelica. Možete ući.' Salzburger je otvorio vrata druge, manje ćelije. Njome je dominirao stol prekriven bijelom tkaninom koji je služio kao oltar. Nadbiskup Stepinac objasnio je kako su još dva rimokatolička svećenika zatočena u Lepoglavi i njima je dopušteno da s njim mole svaki dan.
'Potpuno sam indiferentan prema mogućnosti da me oslobode', ponovno je rekao Stepinac. 'Ja znam što uzrok ovoga svega. To je pitanje koje samo Sveta Stolica može razriješiti. O mojoj slobodi i o onome što ću kasnije raditi ne odlučuje ova vlast. Potpuno sam indiferentan u pogledu bilo kakvih zamisli o mojem oslobađanju. Znam zašto patim. Za prava Katoličke crkve. Spreman sam svakog dana umrijeti za Crkvu. Katolička crkva ne može biti niti će ikada biti ičiji rob. Nikada neće biti rob države'", ponovio je Stepinac na kraju razgovora, a prenio novinar.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Tito je uvijek nastojao pomoči Hrvatima koji su se našli na optuženičkoj klupi po političkoj liniji.. Tako je isto spasio i Tuđmana kao i još neke..