Kada se Janine Christley uselila u novu kuću mislila je da će kupovina vunenih tepiha biti održivo rješenje. Tepihe je stavila po stepenicama i na dva kata i to sve platila tisuće funti. No tada je dobila cimere, moljce. Prvi je put njih nekoliko primijetila prije oko četiri godine, pa ih je bilo sve više i više, a tepisi prepuni rupa. Zamijenila ih je sintetičkim.
"Vunene sam ostavila u sobi i prednjoj sobi no i dalje imaju rupe koje su moljci izjeli", kaže.
Njima je njezina kuća pravi restoran u kojem uvijek ima besplatne hrane.
Nisu odbijali ni odjeću. Pojeli su jakne i torbe s vunom koje koristi za svoje projekte. Izbjegava upotrebu nekih kemikalija kako bi ih se riješila, pa zato odjeću često stavlja u hladnjak, u zamrzivač u pokušaju da ubije njihova jajašca.
"Stalno ih tražim, provjeravam gdje bi mogli biti. Tresem odjeću redovito jer oni vole tamna mjesta na kojima ih se ne dira. Provjeravam sva područja ispod namještaja i pokušava ih uhvatiti. Vidim ih kako lete i volim imati pauke, jer oni u svoje mreže love sve te moljce. No sve je to bilo samo gubljenje vremena", kaže.
Iskustvo joj je bilo jako frustrirajuće ali ju je i koštalo. Njezin slučaj nije jedinstven, kuće diljem zemlje prepune su moljaca. Kako bi ih se riješili ljudi često upotrebljavaju različite kemijske pripravke, ali i neke vojske parazitskih osa.
U Velikoj Britaniji postoji oko 2500 vrsta moljaca koji su ekološki korisni, no dvije vrste jedu tekstil i stvari koje su napravljene od prirodnih vlakana, životinjskih, uključujući vunu, svilu, kožu i krzno. Bez problema će pojesti antikne sagove i vrijedni kašmir, piše The Guardian.
Za razliku od njihovih mnogih vrsta koje se smanjuju, moljaca koji jedu odjeću sve je više, a Britanija nije jedina. Britanska organizacija English Heritage u svojim zamkama primijetila je porast od 216 posto u broju uhvaćenih moljaca od 2012. do 2016. godine. Godinu kasnije pokrenuli su akciju poklanjanja zamki za posjetitelje, koji bi ih trebali staviti u svoju kuću i onda im poslije javiti koliko ih je uhvaćeno.
"Znali smo da ih ima puno, no ova nam je operacija pokazala kako je njihov broj puno veći nego što smo očekivali", kaže David Pinniger, entomolog.
Najčešće će najezdom moljaca biti pogođeni stanovi i kuće izgrađeni prije 50-ih.
Njihov povećani broj povezuje se sa toplim vremenom, ali isto tako i potrebom da u stanovima održavamo sve topliju temperaturu. Isto tako i pranje odjeće na nižim temperaturama, koje štedi energiju, ne pomaže u ubijanju njihovih jajašaca. To je poseban problem kod odjeće koju ne nosimo redovito, već samo nekoliko puta godišnje.
"U današnje vrijeme vuna i ostali materijali manje se tretiraju sa insekticidima pa nemate taj učinak kao ranije. Njihova upotreba nije uvijek pametna, no obavlja svrhu", rekao je Nigel Blades, savjetnik iz National Trusta.
EU je 2008. godine zabranila upotrebu naftalina, toksične, zapaljive kemikalije koje se koristi u tim sredstvima protiv moljaca. Sve se više tepiha i odjeće radi od prirodnih vlakana, što je dovelo do povećane hrane za sve te životinje.
"Problem je u tome što se vuna koristi za izolaciju, što je dobro za okoliš, no sigurno je da će tako doći i moljci. U jednoj kući su stavljali vunu u šupljine u zidovima. Sada je ne mogu izvući van pa imaju moljce s kojima će morati živjeti dok god žive u toj kući", kaže Pinniger.
Prijašnji vlasnici kuće u koju se Emma Harrison uselila prije pet godina upozorili su je da bi moglo biti problema s moljcima. Očistila je cijelu kuću i stavila insekticid posvuda. No nije upalilo. Odjeća i tepisi su bili uništeni. Pokušavala ih je spriječiti sa vrećicama trava i cedrovine, no ništa nije upalilo.
"Jedino što sam mogla napraviti je zapaliti cijelu kuću ili pozvati odred za deratizaciju. Odustali smo od bojenja zidova jer su svi bili zamrljani, svako jutro kada bi se probudila našla bi ih desetak na zidu. Ne volim ubijati životinje, no oni su pošast. Pojeli su mi šal kojeg mi je baka dala, a ja se ne mogu prisiliti da ga se riješim. Svaki put kada ih se barem malo riješi, brzo se opet vrate", kaže.
I to posebno u ovom dijelu godine. Najčešće se razmnožavati u toplim kućama sa centralnim grijanjem tijekom godina, a nove se generacije odraslih stvaraju tijekom travnja i svibnja, a nove krajem kolovoza ili početkom rujna. Svaka ženka može izleći 100 jaja, što je veliki potencijal za razvoj novih životinja. No, moljci ne jedu odjeću, već to rade njihove ličinke. Izležu se nekoliko tjedana nakon što su položeni.
"Kada se izlegnu dugi su milimetar i ukopavaju se u odjeću, pa ih se ne može vidjeti. A dokaze da su tu možete vidjeti tek kad izrastu", kaže Pinniger.
U idealnim uvjetima iz ličinke će nastati odrasli moljac nakon tri mjeseca, no to odrastanje može potrajati i do devet mjeseci.
"Ne jedu brzo, no kada imate puno toga što mogu pojesti, i puno njih, mogu napraviti veliku štetu", kaže.
U Velikoj Britaniji moljci su prisutni oduvijek, barem od dana starih Rimljana. No moljci u tkanini stigli su nešto kasnije.
"Jedna od teorija je da su najvjerojatnije stigli iz Južne Afrike u viktorijansko doba kada se uvozilo puno kože i perja", kaže Pinniger.
Takvi moljci ne mogu daleko letjeti, pa nije moguće da će u kuće uletjeti kroz otvorene prozore, iako je to moguće u urbanim područjima. Najvjerojatnije u kuću dolaze kroz neki starinski pokrivač, antikni tepih ili džemper.
"U prirodi žive na mjestima kao što su ptičja gnijezda u kojima jedu njihova perja ili ostatke ptica. Ako imate ptičje gnijezdo u dimnjaku, to isto može biti izvor. U toplim uvjetima populacija će eksplodirati", kaže Pinniger.
Uz pomoć feromonskih zamki stručnjaci prate i kontroliraju veličinu populacije. Glavni pristup kontroli njihovog broja temelji se na redovitom čišćenju.
"U većini slučajeva to će biti dovoljno. U nekim slučajevima se koristi komercijalni proizvod Constrain koji ima učinak nekoliko mjeseci. On se koristi posebno u šupljinama u kojima se skrivaju", kaže Blades.
National Trust obavio je pokus u kojem su koristili sitne parazitske ose koje u ličinke moljaca polažu svoja jajašca. One su toliko malene da ih ni ne vidite, a ljudima ne čine nikakvu štetu, i jako su kratko životnog vijeka. Porast moljaca zabilježen je posebno posljednjih pet godina.
"Najbolji način za borbu protiv njih je održavanje kuće i čišćenje. Nije dovoljno da samo usisavate tepih, morate najmanje jednom mjesečno, a posebno tijekom proljeća i ljeta, temeljito očistiti i rub tepiha sa cijevi od usisavača. Stvari iz ormara izvadite i protresite ih, jer moljci ne vole da ih s ometa", kaže Dee Lauder, upraviteljica suzbijanja štetočina iz English Heritage.
Također savjetuje i da se obavezno najmanje jednom mjesečno usisava ispod namještaja, da se odmaknu kauči, fotelje i ostali namještaj. I da se odjeća koju je sezonski nosi zatvara u vakuumirane vreće.
"Ne možete to napraviti sa nekim povijesnim kostimima, kao što ih mi imamo. Mi ćemo ih ih držati zatvorene a konzervatori će ih detaljno pregledati jednom ili dva puta godišnje kako bi provjerili da nema moljaca. Budući da je riječ o važnim i vrijednim kolekcijama, ne možemo ih prskati nekim kemikalijama, jer ih one mogu oštetiti. Pokušavamo uvijek imati prirodni pristup. Tako se zapravo nikada ne možemo opustiti", kaže.
Sprejevi i dimne bombe će ih ubiti, no neće ubiti jajašca. Muzeji često koriste koncentrirane insekticide koji se nalaze na rubovima tepiha i uspješni su protiv ličinki. Vrećice lavande i cedrovine mogu odbijati odrasle primjerke, no to samo dok je miris jak.
"No ako vam jedan moljac pobjegne i ostavi jaja, ti pripravci nemaju nikakvog utjecaja na ličinke", kaže.
Jedino što će imati dugoročnog uspjeha je uklanjanje izvora hrane, redovito i temeljito čišćenje, otvaranje tamnih područja kao što su ladice i garderoba, i ubijanje jajašaca stavljanjem odjeće u zamrzivač.
Još u davno vrijeme priručnici za domaćinstvo naglašavali su kako bi krznene kapute i stalo trebali držati na hladnom tijekom ljetnih mjeseci. Takve savjete daje i televizijska prezenterica Kirstie Allsopp koja kaže kako pored perilice za rublje uvijek drži mali zamrzivač za šalove i kapute.
"Stalno stavljam stvari u zamrzivač kako bi uništila njihova jajašca. Potrošila sam velike količine novca na razne proizvode za suzbijanje štetočina i naučila sam na težak način da jedini način na koji vašu kuću možete održavati bez njih, je da ste stalno na oprezu, da se stalno s njima borite", kaže.
Profesor sa Sveučilišta North Carolina Rob Dunn kaže kako bi kemijski blitzkrieg trebali izbjegavati. I prihvatiti činjenicu da nikada neće biti u potpunosti lišeni moljaca.
"Svaki komad vaše odjeće je prekriven malim vrstama koje ni ne vidite, i polako je uništavaju. Čak i da nemate moljce iluzija je da će vaša odjeća trajati vječno je iluzija. Imate i bakterije na koži koje jedva čekaju da obučete nešto i onda se razvijaju na vašem znoju. U toj velikoj grupi, moljci su samo karizmatični članovi bande", kaže Dunn.
Umjesto da posežemo za insekticidima, savjetuje, trebali bi biti na oprezu.
"Oni nisu potpuno proučeni. Promatrajte i tražite nešto što još nitko nije primijetio. Oni su zapravo fascinantna bića koja se hrane stvarima koje druge vrste ne jedu. Prekrasni su, lete okolo, i naučite uživati u tome. Ne želite da vam prožderu odjeću, naravno, no kad su već tu, zastanite trenutak i promatrajte kako su dražesni", kaže ovaj biolog.
Na pitanje da li njihova ljupkost može nadomjestiti dragocjeni pulover od kašmira kojeg su mu uništili, sa smiješkom odgovara: Možda i ne.
