Kad je bivši predsjednik SAD-a, Barack Obama u kolovozu 2014. godine poslao svoje avione i bespilotne letjelice na položaje ISIL-ovih postrojbi u Iraku, pomogao je kurdskim borcima pešmergama da se suprotstave džihadistima. U istoj akciji, američke zračne snage dostavile su stanovnicima grada Sindžara hranu i vodu kako bi preživjeli u okolnim planinama kamo je prebjeglo oko 40.000 ljudi. Nažalost, pred hordama ISIL-ovaca, mnogi se nisu spasili. U travnju ove godine pronađena je grobnica s 1646 posmrtnih ostataka stanovnika, a oni koji su živi dospjeli u ruke džihadista, vjerojatno su poželjeli da su mrtvi. Među otetim Jazidima tisuće je žena i djece.
Govori samo turski jezik
Ovih dana CNN je otkrio kako je izgledao život jazidske djece u rukama ISIL-ovaca. U Iraku je pronašao nekolicinu dječaka koji su morali postati ISIL-ovi ratnici. Iako je danas džihadistička država uglavnom pred rasulom i nemaju takvu moć kakvu su imali prije tri godine, trgovina zarobljenom djecom i dalje je intenzivna, a teroristi još uvijek drže oko 3000 žena i djece.
Jedan od njih je Lazem. Ukraden je kao dijete i nazvali su ga 'Ghulam' što znači 'dječak'. Povezali su ga s ocem Qassem Abdu Aliom u izbjegličkom kampu Rwanga, gdje je privremeni dom tisućama Jazida koji su uspjeli pobjeći pred ISIL-om. Lazem nažalost s ocem ne može uopće razgovarati, budući da je svoj jezik zaboravio, a tijekom zarobljeništva odrastao je učeći turkmenski i turski jezik.
Pucao iz raketnog bacača
Drugi je 11-godišnji Marwan, kojeg su također oteli u kolovozu 2014. a u tri godine 11 puta je kupljen i prodan. Podučavali su ga radikalnom islamu i otpremili najprije na prve borbene linije.
- ISIS me naučio kako koristiti RPG, Doshku (DShK - mitraljez), pištolj, granatu, govori Marwan dok ga voze kamionetom u irački Kurdistan u kamp, gdje će prvi put vidjeti svoju obitelj nakon tri godine. Na pitanje kako je tako malen uspio pucati iz teškog naoružanja koje su mu davali, Marwan odgovara:
- Morao sam biti jako jak.
Prvi put s majkom
Abdullah Shrem, koji je zadužen za operaciju otkupljivanja djece i vraćanja u njihove obitelji, kaže:
-Mawrana su koristili naizmjence kao vojnika i kao slugu u njihovim kućama. Bilo im je svejedno hoće li biti ubijen ili ne jer je Jazid.
Nekoliko sati kasnije vraćen je majci.
-Plakao sam od sreće kad sam ju vidio, kaže Mawran, a njegova majka je posvjedočila:
-Nisam mogla spavati cijelu noć. Ne mogu ni jesti od uzbuđenja. Nekoć sam i ja bila robinja ISIS-a. Bile smo im seksualno roblje. Moj suprug i još jedan sin i dalje su u njihovim rukama.
Na pitanje zna li tko je Shrem, Mawran odgovara:
- Znam. To je čovjek koji me kupio.
Preprodaju ih na tržnici
Nažalost, govori istinu, jer ga je Abdullah Shrem, da bi ga spasio, morao otkupiti od terorista, jer kod njih sloboda ima cijenu. Kako kaže Shrem, krijumčari kupuju i prodaju ljude, povećavajući im svaki put cijenu.
Kurdistanska regionalna vlada, tijelo koje upravlja područjem u sjevernom Iraku, kaže kako troši milijune dolara da bi otkupilo jazidske robove. Trgovina se obavlja na bazarima na kojima se jazidske žene, djeca i starije osobe prodaju u sve oblike ropstva - uključujući i seksualno roblje. Kad jednom iz ruku ISIL-a dospiju u ruke krijumčara, tek onda im je budućnost neizvjesna i mnogo
će propatiti prije no što se poput Lazema i Mawrana, vrate u normalni život.
Kad je Lazemov otac, inače jedini član njegove obitelji kojeg nisu uspjeli zarobiti, odveden u Tursku na susret sa svojim sinom, dočekao ga je novi šok:
-Turske vlasti nisu mi vjerovale da je to moj sin. Pitali su me kako to da on govori turski, a ja ne i malo je nedostajalo da me odbiju.
Abdul Ali morao se podvrgnuti testu očinstva i tek tad su im dopustili da se zajedno vrate u Irak.
Liječenje traumi
I dok Lazem kao mlađi, još uvijek ima šanse zaboraviti na strahote koje je prošao i ponovno naučiti materinji jezik, to će teže ići s Mawranom.
- Kud me vodiš? Ne želim ići nikuda!, vikao je na majku dok joj se pokušao istrgnuti iz ruku. Morala ga je dugo uvjeravati da uđe u kombi koji ga vodi kući i da ga više neće nikad slati ni u kakvo ropstvo.
Svi ti repatrirani dječaci morat će proći kroz psihoterapije kako bi izliječili traume kojima su bili podvrgnuti. Mnogi od njih bili su indoktrinirani mržnjom protiv vlastitog naroda i u skladu s ekstremističkom ideologijom ISIL-a.
Shrem kaže da su svi dječaci prije povratka morali proći i razgovor s psiholozima:
-Mawran je rekao da se želi vratiti kući i da vjeruje da su Jazidi najbolji i najiskreniji ljudi.
Dječak je prvi put pokazao emocije kad ga je zagrlila uplakana baka, koja i dalje ne zna kad će njezina obitelj biti na okupu, budući da su joj i sin i drugi unuk i dalje u rukama ISIL-a.
