Mnogi pokušavaju otkriti pravo lice suicidalnih džihadističkih terorista. Jesu li oni izrazito konzervativni, pobožni muslimani koji se mole pet puta dnevno; odriču se glazbe, alkohola, cigareta, droge i druženja sa suprotnim spolom dok pokušavaju pomoći i oprostiti drugima? Ili su hedonistički partijaneri koji se drogiraju, posjećuju striptiz klubove, promiskuitetni su i uživaju u seksu s pripadnicima oba spola?
S obzirom na 30-godišnje iskustvo imama u britanskim muslimanskim zajednicama, ali i kao bivši islamist koji je poznavao i upoznao nekolicinu ljudi koji su postali osuđeni teroristi, odgovor može biti i jedno i drugo, tvrdi Usama Hasan i dodaje da doduše svi teroristi zaboravljaju na bit islama, a to je suosjećanje, oprost i ljudskost koja se protivi bilo kakvom obliku terorizma.
Grupe poput Al-Kaide i ISIL mogu pridobiti ljude različitih podrijetla i pozadina. Vođe su često vrlo inteligentne i fanatične po pitanju religije, te ih privlači intelektualni privid revolucionarne ideologije i utopije.
No vojnici, koji obavljaju sav posao, obično su njihova sušta suprotnost, jer ih motivira prvenstveno ljubav prema nasilju, ljutnja i osveta protiv društva u kojem su se osjećali odbačeno i povremeno bili izloženi rasizmu.
Neki od pariških napadača vodili su kafiće u kojima se prodavao alkohol, drogirali su se, spavali su s kim su stigli, a neki su čak i učestalo posjećivali gay barove u Bruxellesu.
Amedy Coulibaly i Hayat Boumedienne, par povezan s ISIL-om koji je napao košer supermarket u Parizu u siječnju, prethodno se fotografirao u kupaćim kostimima na francuskoj obali, nimalo nalik islamistima.
S druge strane, londonski bombaši iz 2005. pratili su vođe Al-Kaide i pokušavali živjeti kao pobožni muslimani. Ayman al-Zawahiri je uvijek bio religiozan islamist, još otkad se školovao u Kairu.
Osama Bin Laden je također bio pobožan, a jednom je prepričao kako je njegov otac Muhammad, uspješan poslovni čovjek, imao ugovor da radi u tri najsvetije džamije u Meki, Medini i Jeruzalemu, te se ponekad uspijevao pomoliti na sve tri lokacije u jednom danu.
Isto tako, neke od Britanki koje su se u posljednje vrijeme pridružile ISIL-u, bilježe izrazito visoka akademska postignuća, dok su tek povremeno obraćenice djevojke problematične prošlosti. A i među britanskim muškarcima mogu se pronaći ljudi različitih prošlosti, od onih koji su radili u restoranima i silovatelja, do uspješnih studenata i mladih profesionalaca.
Usama Hasan tvrdi da iz osobnog iskustva zna koliku unutarnju napetost može prouzročiti fanatična religioznost i ekstremistička ideologija u kontekstu post-religijskog, globalnog društva. To objašnjava ponašanje mnoštva suicidalnih, religioznih terorista.
No isto tako postoji i moralno iskupljenje koje je navodno moguće postići samo žrtvovanjem, tj. suicidalnim terorizmom.
Za neke relativno pobožne teroriste, činjenica da se pripremaju za žrtvu kao da im daje zeleno svjetlo za posljednju noć "grešnih užitaka", budući da smatraju da će njihov konačan čin i tako ispraviti i tu malu indiskreciju. Što je još bolje, tim činom oni se mogu lakše uklopiti u okoliš i teže ih se detektira u masi, tvrde neki džihadistički taktičari, tražeći opravdanje za svoje ponašanje.
Druge mlade teroriste potiče osjećaj krivice zbog hedonističkog stila u kojem su uživali, pa će učiniti sve kako bi se "oprali od grijeha", čime postaju ranjivi i izloženiji terorističkim regrutima.
Umjesto da se ubiju, kaže Hasan, bilo bi bolje da oni preuzimu tradicionalni religijski pristup i život posvete služenju drugih, kao što bi prema islamu i trebali, iako je riječ o teškom preokretu, prenosi Guardian.
