Arthur Wagner (48) do vrlo nedavno bio je član predsjedništva kranje desničarske, više manje otvoreno rasističke stranke Alternative für Deutschlant (AfD) za pokrajinu Brandenburg. A onda je osjetio božju poruku, piše Der Spiegel, obratio se na islam, objavio taj svoj potez na Facebooku i preko noći stao primati teške uvrede i prijetnje, u pravilu članova svoje stranke ili bar simpatizera.
"Netko mi je napisao da bih trebao napustiti Njemačku istog trenutka, prije nego što stanem praviti bombe", kazao je. Zato je 11. siječnja ove godine morao podnijeti ostavku na svoje mjesto u predsjedništvu regionalnog AfD-a. Iz stranke ipak nije istupio, što samo na prvu može djelovati nelogično.
Iako je danas on musliman u stranci koja tvrdi da "islam ne pripada Njemačkoj", koja se protivi postojanju džamija u toj zemlji i sličnom, Wagner u njoj i dalje vidi politički program koji oslikava njegove nazore. On i dalje desničarski žestoko traži zatvaranje granica, smatra da Njemačka – zemlja koja je svoj BDP održala zahvaljujući priljevu nove radne snage – ne može podnijeti više izbjeglica, strahuje od izbijanja građanskog rata u Njemačkoj.
Njegov životni put, uopće, teško bi mogao biti egzotičniji. Sa 20 godina postao je član Komunističke partije SSSR-a, tijekom posjeta Dresdenu 1989. odlučio se krstiti kao pripadnik Luteranske crkve. Pa je postao evangelički svećenik i kao takav je neko vrijeme radio u dječjem domu u Brandenburgu. Niti u kršćanskoj zajednici nije našao sebe.
"Imao sam problema s time što sam u AfD-u, razlike u tome što sam smatrao da se istospolni brakovi ne mogu izjednačavati s brakom muškarca i žene, što su svećenici išli na gay-povorke skupa sa svojom djecom. To jednostavno nije u redu", kazao je. A u korijenu svega, kaže, stoji to što je još kao mladić imao krizu identiteta.
Rodio se u obitelji uz Ural, kao pripadnik njemačke nacionalne manjine u Rusiji, koje su CDU-ove vlasti Helmuta Kohla nakon ujedinjenja dviju Njemački i raspada SSSR-a primali u Njemačku s punim državljanstvom i uz niz povlastica samo ako su bili u stanju dokazati svoje njemačko etničko porijeklo. Prije toga, rekao je, kao Nijemac je u Rusiji "vrijedio manje čak i od Židova", da - čovjek je očito povrh svega i antisemit, a kako je "u potpunosti bio Sovjet": "To je u meni rano izazvalo krizu identiteta."
Islam za njega, zapravo, nije ništa posebno novo. U gradu Ufa u Baškirskoj Republici gdje je rođen, muslimani su bili većina. Nijemci su tamo doselili dva i pol stoljeća ranije i bili su manjina. U trenutku kad je dobio mogućnost odseliti u Njemačku, iza sebe je imao već tri godine studija matematike, da bi se u Njemačkoj prebacio na poslovnu informatiku. Slijedilo je kršćanstvo, otkrivanje desničarske političke scene, AfD...
Danas i dalje među Nijemcima politički širi strah od stranaca, homoseksualnost smatra "pogrešnim", zastupa tezu o "vodećoj njemačkoj kulturi", slične stvari. "Nacionalistički konzervativac ću ostati dok ne umrem", dodaje jer, kaže, nikada neće izići iz AfD-a. A njegovi šokirani rasistički, nacionalistički, ksenofobni stranački kolege kažu da ga ne mogu izbaciti iz stranke. Razlog bi, naime, bio teški prekršaj prema njemačkom ustavu.
Njegova stranka, inače, smatra da se islam protivi tom istom ustavu. A Wagner je član te stranke. I musliman. A opet, i on sam ima ksenofobnih prigovora prema tom ustavu. U svom tom kaosu i logičkom krkljancu njega, njegovih stranačkih kolega i njegove stranke, Wagner, koji je svoje ime promijenio u Ahmad, kaže:
"Ja imam njemački duh, njemačku dušu, kao skoro svaki član AfD-a. Ako ne zaštitimo njemačku dušu, njemačstvo će narednih godina nestati skupa s Njemačkom.“ Istodobno, kaže da je pročitao samo šest od 114 sura iz Kurana, da je s postom tek počeo. „Trebat će mi vremena da postanem pravi i dobar musliman.“ Njegovu kći zanima fundamentalističko kršćanstvo u SAD-u, njegov ujak nedavno je prešao s pravoslavlja na judaizam.
