Najveća prijetnja za ljudsko zdravlje iz plastike je njezino djelovanje na hormone, a osim očitih opasnosti poput plastičnog posuđa i ambalaže poput bočica za vodu i sokove, opasni se spojevi iz plastike skrivaju i u hrani, zastorima za tuširanje, deterdžentima i folijama, ističu stručnjaci. Oni predlažu načine na koje pojedinac u svom domu može smanjiti izloženost plastici, a tako i zaštititi svoje zdravlje, piše Mercola.
Na svakoj plastičnoj boci mora postojati oznaka od kakvog materijala je napravljena. Postoji nekoliko takvih oznaka, a po svakoj ćete znati koliko je štetna za vaše zdravlje. U takvoj ambalaži ne nalaze se samo hrana i piće, već i razna kozmetika, kreme ta lice i tijelo, šamponi..
Zloglasni polimeri
Na svakoj plastičnoj ambalaži vode i hrane treba se nalaziti oznaka o njezinoj klasifikaciji. Najbolji odabir je plastika s oznakom HDP, LDPE i PP koja nosi oznake brojeve 2, 4 i 5 (brojevi stoje kao zamjena za naziv plastike) za koje postoji najmanja vjerojatnost da ispuštaju kemikalije.
Tako oznaka PET ili PETE govori da je posuđe ili boca namijenjena jednokratnoj uporabi, a postoji mogućnost ispuštanja metala antimona te kemijske tvari EPA, koji djeluju na hormone i povećavaju rizik od raka. Opasne su još i PVC, PS i PC plastika, koje nose oznaku brojeva 1, 3, 6, 7.
Slični problemi uočeni su u većine plastičnih polimernih materijala. Primjerice, za PVC studije pokazuju da postao ga pri raspadu redovito prati kancerogeni monomer, vinil-klorid koji oštećuje jetru, izaziva neurološke poremećaje, oštećenja testisa i imuniteta. Zbog otrovnih aditiva, poput ftalata, olova i kadmija.
Benigna nije ni polikarbonatna plastika (PC), koja se upotrebljava za proizvodnju dječjih bočica, posuda za hranu i za unutrašnje oblaganje limenki za piće. Dokazano je da takva tvrda prozirna plastika ispušta otrovni bisfenol A (BPA), koji uzrokuje učestale poremećaje diobe spolnih stanica što uzrokuje teška oštećenja ploda i pobačaje.
Godinama skrivali istinu
Novi dokazi otkrivaju kako je industrija plastike godinama prikrivala dokaze o štetnosti BPA, na sličan način kako je duhanska industrija odbijala poveznicu cigareta i raka pluća. Američka zoologinja Theo Colborn proučavala je utjecaj izloženosti plastici na životinje, poput neobičnih slučajeva deformacija, raka i raznih bolesti, na temelju koje je i američki Kongres tražio sigurnosno testiranje više od 80.000 kemikalija i njihovo djelovanje na ljude te Agencija za zaštitu okoliša EPA donijela zaključak o tome koje su doze kemikalija navodno sigurne.
Rezultate te studije testirao je profesor Frederick vom Saal sa Sveučilišta Missouri, koji je u ispitivanju koristio čak 25 puta manje doze od onih koje je EPA proglasila sigurnima. Otkrio je da je utjecaj BPA na plodnost životinja poražavajuć, a nakon toga su nastale brojne studije koje su potvrdile slično djelovanje na ljude - od kancerogenosti, mijenjanja hormonalnog stanja, pretilosti, neplodnosti...
