Više od 25 godina prošlo je otkako su nadzorne kamere u trgovačkom centru snimile dvojicu mladića i dvogodišnjeg dječaka. Jedan od njih vodio je malenog za ruku i kako su kasnije rekli svjedoci, svima se činilo da im je to mlađi brat. Tek kasnije će se saznati da su. pred stotinama svjedoka, dječaka vodili njegovi otmičari i hladnokrvne ubojice. Dogodilo se to u Bootleu, u Engleskoj.
Kako će se saznati naknadno, tog 12. veljače 1993. godine desetogodišnji Jon Venables i Robert Thompson do smrti su mučili Jamesa Bulgera. A u vrijeme od kada je ta snimka uhvaćena i kada je ubijen James Bulger na željezničkom nasipu nekoliko milja dalje, tri dječaka su viđena kako hodaju tim područjem. Nekoliko svjedoka ispričalo je kasnije da je maleni Bulger djelovao uznemireno. neki su čak vidjeli da stariji dječaci udaraju i šutiraju dvogodišnjaka. Ali većina promatrača nije učinila ništa da zaustavi ubojice, piše All That's Interesting.
Jon Venables i Robert Thompson tog su dana markirali s nastave i uputili se u trgovački centar New Strand u Bootleu, nedaleko Liverpoola. Došli su tamo da bi krali iz čiste zabave. Lutali su od trgovine do trgovine i u jednom trenutku odlučili su ukrasti dijete. I danas nije jasno tko je od njih došao prvi na tu ideju, a nakon što su uhićeni, počeli su kriviti jedan drugog.
James Bulger nije bio prva meta. Pokušali su oteti prije njega, također dječaka. U robnoj kući 'TJ Hughes', žena je primijetila da dvojica dječaka pokušavaju privući pažnju njezine djece. Nekoliko trenutaka kasnije nestali su njezina trogodišnja kći i dvogodišnji sin.
Majka je brzo pronašla svoju kćer, ali od njezinog sina nije bilo ni traga. Panično je ispitivala djevojčicu gdje joj je brat, pa je rekla da je otišao s dvojicom dječaka van.
Žena je odjurila panično dozivajući sina, i vidjela da ga Venables i Thompson pozivaju da ih slijedi. Kad su vidjeli majku, rekli su dječaku da joj se vrati i pobjegli. No takvu sreću nije imao James Bulger. Nakon prvog neuspješnog pokušaja, Venables i Thompson počeli su se motati oko kioska s grickalicama, u nadi da će ukrasti slatkiše, a onda su opazili Jamesa pored vrata obližnje mesnice. Pridobili su ga u trenutku nepažnje Jamesove majke. Venables ga je uzeo za ruku.
Nekoliko kupaca kasnije se sjetilo da su primijetili trio dok su prolazili kroz trgovački centar. Ponekad je Bulger trčao naprijed, ostavivši Venablesa i Thompsona, a oni bi ga pozvali natrag. Iz trgovačkog centra izašli su u 15:42. Kad je primijetila da joj nema sina, Denise je uhvatila panika, jer je bila uvjerena da je dječak uz nju.
Potražila je osiguranje i opisala Jamesa i što je nosio na sebi. Isprva su dozivali njegovo ime preko zvučnika, no ni pola sata kasnije nisu ga uspjeli pronaći, pa su njegov nestanak prijavili policiji.
Venables i Thompson nastavili su šetnu Liverpoolom sa svojom žrtvom, pa su čak prošetali s njim i jednom od najprometnijih ulica u Liverpoolu. Neki su svjedočili kasnije da su vidjeli da se dječak odupire starijem dvojcu, da plače i doziva majku. Jedna žena je vidjela Thompsona kako udara Bulgera i trese ga. Ali, umjesto da zove policiju, navukla je zavjese da ne bi gledala groznu scenu.
Tek predvečer zaustavila ih je jedna starija žena jer je Bulger neutješno plakao. Primijetila je njegove ozljede i pitala što nije u redu, no dvojica su joj rekli da su Jamesa upravo našli 'na dnu onog brežuljka'. Nije ništa posumnjala pa ih je uputila u obližnju policijsku stanicu Walton Lane. Kad ih je opet htjela dozvati, Venables i Thompson se više nisu obazirali na nju, a rekla je i da je čula Bulgera kako se smije. Tek navečer je na vijestima čula da je nestao dječak i da se zove James Bulger. Nazvala je policiju i shvatila da nije ništa učinila.
Nedugo nakon što su sreli tu ženu, još je jedna žena mogla spasiti Bulgera. Rekla je Venablesu i Thompsonu da će ona odvesti dijete u policijsku postaju, no uz nju je bila i njezina djevojčica. Stoga je zamolila prolaznicu s psom da joj pričuva djevojčicu, ali je ova rekla da pas ne voli djecu, pa je odustala i tako je maleni James izgubio još jednu šansu da ostane živ.
Venables, Thompson i Bulger su zatim ušli u dvije različite trgovine u kojima su međusobno razgovarali s dvjema prodavačicama koje su, iako im je sve izgledalo sumnjivo, opet pustili trojac da odu. Ubojice su zatim naišli i na dvojicu starijih znanaca koji su ih pitali tko je maleni, a oni su odgovorili da je to Thompsonov brat kojeg vode kući.
Onda su stigli na prugu i krenuli prema napuštenoj željezničkoj postaji. Brutalno su ga mučili između 17:45 i 18:30. Najprije su mu lijevo oko poprskali plavom bojom koju su ukrali u trgovini. Zatim su ga počeli udarati nogama, pa ciglama i kamenjem, a u usta su mu natrpali baterije.
Naposljetku, dječaci su udarili Bulgera željeznom šipkom teškom 22 kilograma što je rezultiralo s deset fraktura lubanje. Obdukcija je pokazala da su Bulgeru nanijeli 42 ozljede lica, tijela i glave, ali nisu mogli utvrditi koja je povreda bila fatalna. Venables i Thompson ostavili su Bulgerovo mrtvo tijelo na pruzi kako bi sve izgledalo kao nesreća. Pobjegli su prije no što je naišao vlak i raskomadao tijelo nesretnog mališana na dva dijela.
Sljedećeg dana policija je pretražila kanal na kojem su prvi put vidjeli dječake, no istraga nije ništa pomogla. Posumnjali su najprije u roditelje, no kad su vidjeli nadzorne snimke, čak je i otac Ralph postao optimističan. Rekao je Denise da će sve biti u redu jer je njihov sin s dvojicom dječaka. No, četvero djece nekoliko dana kasnije pronašlo na pruzi Bulgerovo izmasakrirano tijelo udaljeno samo 200 metara od policijske postaje.
Ubrzo su pronašli i kamenje, ciglu i šipku umrljane krvlju, kao i limenku plave boje. Uz neke sumnje da su ubojice Jamesa Bulgera vjerojatno djeca, policija je pregledala popise škola u okolici i pregledaju je li netko taj dan bio odsutan s nastave. Konačno, jedan telefonski poziv otkrio im je da su tog dana s nastave nedostajali Venables i Thompson i da jedan od njih - Venables - ima na rukavu plavu boju.
Policija je pretresla kuću dvojice dječaka - jedan je imao Thompsonovu krv na cipelama, a našli su na Venablesovoj jakni i plavu boju. Uhićeni su. Usprkos tim dokazima, Venables i Thompson u početku nisu bili glavni osumnjičenici. Policija je bila usredotočena na drugu djecu koja su već imala nasilničke ispade i dosjee. Ali tijekom ispitivanja Venables i Thompson su se okrenuli jedan protiv drugog. Venables je naposljetku priznao.
"Ja sam ga ubio. Hoćete li reći njegovoj majci da mi je žao?", rekao je. Thompson je, za razliku od prijatelja, sve negirao. Devet mjeseci kasnije počelo je suđenje. Izvan suda, ljudi su tražili odmazdu nad dječacima.
"Ubijte kopilad", vikali su ljudi. "Život za život." Još veći bijes javnosti izazvala je Thompsonova hladnokrvnost, dok je Venables imao histerične ispade, pa su mnogi uvjereni da je Thompson bio inicijator, ali ni psihijatri nisu mogli dokučiti njihove motive. Štoviše, psihijatri su zaključili da nisu psihopati jer su točno znali razlikovati što je dobro, a što loše.
Postali su najmlađi osuđenici za ubojstvo u povijesti Velike Britanije i dobili su ukupno 250 godina zatvora. Ova kazna nema maksimum, ali ima minimum koji se određuje od slučaja do slučaja. U ovom slučaju, to je bilo samo osam godina, kada bi dječaci odslužili kaznu do svoje 18. Nakon toga pušteni su jer se zaključilo da nisu opasni za društvo. U zatvoru nisu pokazali nikakvo nasilno ili neprirodno ponašanje u zatvoru, već su kaznu odslužili bez ijednog incidenta.
Ovih dana za Oscara je nominiran 30-minutni akcijski film, snimljen po ovom događaju. Režirao ga je irski redatelj Vincent Lambe, a majka Denise je očajna. Na svom profilu napisala je da se grozi činjenice da je netko, a da ju nije ni pitao, snimio film o okrutnom ubojstvu njezinog djeteta. Peticija protiv nominacije odmah je prikupila 90.000 potpisa.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Oni su bili psihopate i nikad to neće prestati biti. Da su moje dijete tako ubili i njih bi vlak pregazio.