Christine Collins 10. ožujka 1928. godine dala je svom 9-godišnjem sinu Walteru džeparac za kino. No dječak se nije vratio kući. Njegova majka prijavila je nestanak, ali pet mjeseci nisu mogli pronaći niti jedan koristan trag.
Jednog dana u kolovozu, pet mjeseci nakon nestanka Waltera Collinsa, dječak se pojavio u Dekalbu u državi Illinois, te je tvrdio da je on izgubljeni Walter. Christine Collins platila je odmah troškove prijevoza da ga što prije vrate u Kaliforniju, no odmah je primijetila da dječak koji je stigao, iako je podsjećao na njezinog sina, to nikako nije bio Walter Collins.
Iako je Collins inzistirala na toj činjenici, a istovremeno je bila i pod pritiskom da se slučaj zatvori, policijski odjel u LA-u predložio je da ga ipak odvede kući i testira, piše allthatsinteresting.com.
Tri tjedna kasnije, Collins je imala doista dovoljno dokaza da to nije njezin sin i ovaj put vrlo je bila odlučna da to i dokaže. Otišla je u policiju naredniku J.J. Jonesu, govoreći mu kako to nije dječak kojeg traži.
Kao dokaz, donijela je stomatološke dokumente koji su pokazali da joj sin Walter ima nekoliko plombi, što dječak koji je došao s njom u policijsku stanicu nije imao. Naime, na njegovim zubima nije bilo stomatoloških intervencija.
Ali umjesto da pokrene istragu, Jones se uplašio negativnog publiciteta i nikako nije želio ozbiljno razmotriti majčine tvrdnje. Umjesto toga, Jones je uputio Collins na psihijatrijski odjel obližnje bolnice u Los Angelesu, te u svoje zabilješke upisao 'šifru 12', što je prema medicinskim normativima označavalo 'tešku i neugodnu osobu'.
Christine Collins zadržali su deset dana na promatranju, no u međuvremenu dječak je i sam priznao da nije Walter Collins.
Mali varalica bio je Arthur Hutchins Jr, dvanaestogodišnji dječak iz Iowe koji je bježao od nesretnog obiteljskog života. Nakon što je od drugih čuo da jako sliči Walteru Collinsu, odlučio je prijaviti se u policiju kao odbjegli dječak, samo da bi krenuo na besplatan put iz Illinoisa u Kaliforniju.
Nakon što se konačno saznala istina, Collins je puštena iz psihijatrijskog odjela, te je odmah podnijela tužbu protiv grada zbog zatvaranja. Dobila je presudu i policijski narednik joj je morao platiti 10.800 dolara odštete. Novac je planirala potrošiti za nastavak potrage, no Jones nikad nije platio kaznu.
Policija je pronašla komadiće dijelova tijela i odjeće koja je odgovarala Walterovoj dijelova tijela i odjeće koja je odgovarala Walterovoj i to u kokošinjcu pored Nortthcottove kuće. Northcott je konačno osuđen za ubojstvo trojice dječaka na smrtnu kaznu.
Međutim, nikad nije priznao ubojstvo Waltera Collinsa, a Walterovo tijelo nikad nije pronađeno. Unatoč fizičkim dokazima, Collins nije htjela prihvatiti činjenicu da je Northcott ubio njezinog sina.
Njezina je odluka bila osnažena činjenicom da se jedan od Norrthcottovih žrtava naglo pojavio pet godina kasnije, tvrdeći da je uspio pobjeći iz zatočeništva u kokošinjcu.
Uhvativši se za taj slučaj, Christine Collins je provela ostatak života u potrazi za Walterom. Trajalo je to sve do njezine smrti u dobi od 75 godina. O ovom slučaju Clint Eastwood režirao je film 'Zamjena' z 2008. godine, a ulogu Christine igrala je Angelina Jolie.
